Intervju s Nikolom Vuljanićem

U Hrvatskoj žive samo dvije „nacije“: pljačkaši i opljačkani. Međunacionalne sukobe izazivaju oni kojima odgovara nejednaka raspodjela bogatstva. Tuča u Kistanju je rezultat indokrinacije paraobavještajnih službi. Dovoljno sam star da se sjećam kako je UDBA funkcionirala. Svaka revolucija na površinu izbaci smeće: četrdeset pete Rankovića, a devedeset prve Gojka Šuška. Ne zastupam narod, nego samo one ljude koji su me izabrali…

Takvom teškom artiljerijom zasuo me Nikola Vuljanić, laburistički saborski zastupnik. Na svako pitanje, za odgovor dobijete visoku temperaturu. No, Vuljanić nije od onih ljuti koji govore s vrućicom, jer vjeruju u to što govore. On priča smireno, studiozno, razrađeno, hladno, kao ona vrsta govornika koja zna što govori. Zapravo, pogriješio sam. Vuljanić me nije zasuo teškom artiljerijom, nego teškom industrijom. Procijenite sami.

Nacionalni interesi

Vi rekoste jednu jaku stvar, koja se u biti svodi na zaključak kako ne postoji hrvatski nacionalni interes, pa ga vi u Bruxellesu ne namjeravate braniti. Što ste pod tim točno mislili?

– Pa, dvije stvari. Prvo da zaista ne postoji nešto što bi se nazivalo zajedničkim hrvatskim nacionalnim interesom. Sasvim sigurno da je interes svih građana Hrvatske da, ne znam, nekakva magistralna pruga prolazi kroz Hrvatsku. Ali, ono što treba zastupati u Europskom parlamentu i što imam namjeru zastupati, je interes ljudi koji će me tamo izabrati. To sasvim sigurno neće biti hrvatski kapitalisti, sasvim sigurno neće biti politička elita. To će biti hrvatski građani za čije interese se zalažem i ovdje. Dakle, oni koji žive od svoga rada, oni koji su ostali bez posla, oni koji, nakon što su radili čitav život, danas su bijedni, oni koji do posla tek trebaju doći, a ne mogu. Ti interesi se ni u kom pogledu ne poklapaju sa interesima velikih poduzetnika, s interesima gazda, s interesima gospodina Tedeschija, s interesima gospodina Todorića i tako dalje.

Koga zastupaju narodni zastupnici

Kod nas se zamišlja da narodni zastupnici zastupaju narod, a vi imate pristup koji je sličan onome američnih kongresnika: zastupam svoj izborni okrug i svoje birače.

– Ta floskula, da narodni zastupnik treba zastupati svoj narod krenula je, naravno, u doba pokreta. Pokreta tipa HDZ-a, koji okuplja cijeli hrvatski narod, što naravno nije istina. Naravno da nije istina, ali takav imidž su napravili. Takav imidž je i druga velika stranka napravila. Mi se zovemo radnička stranka, naš program je takav i zastupamo interese tih ljudi. Ne pada mi na kraj pameti da uopće razmišljam da je to u sukobu sa interesom neke druge društvene grupacije, tipa velikih poduzetnika. Pa naravno da je tako i to je dobro.

Često čujemo kako je društvo sastavljeno od seljaštva, radništva, službenika, inteligencije i poduzetnika. Vi zapravo tvrdite da hrvatsko društvo nije sastavljeno od ovih grupa, nego da je rastavljeno, podijeljeno na ove grupacije!

– To je definitivno istina. Hrvatsko društvo se, po mom mišljenju, sastoji od dvije „nacije“, dvije kategorije: od pljačkaša i opljačkanih. To je ono što se u Hrvatskoj dogodilo u zadnjih dvadeset godina. Jedan veliki segment jednostavno je opljačkan, tijekom privatizacije, jučer, danas, pljačka se i dalje. Postoji i jedan vrlo mali sloj društva koji je u svim tim perturbacijama jako dobro prošao. A društvo, naravno da je interesno podijeljeno, kako bi drukčije bilo? Društvo se homogenizira, slaže u nekakav zajednički blok u doba kad je u opasnosti. Onda smo bili homogeni, zapravo mislili smo da smo homogeni. Neki su bili na ratištu, a neki su u to doba radili ovo i skupljali imovinu, da bi danas mogli upravljati društvom.

Klasno društvo, klasna borba

Pa vi, bogme, pričate o klasnoj podjeli društva i o klasnoj borbi!

– Nije li to tu oko nas svaki dan?

Ali, nitko ne govori o tome!

-Svi se boje govoriti o tome, svi se boje spominjati tu temu. Ako smo ikad imali klasnu podjelu u ovom društvu, danas ju imamo. Pa, za Boga, što je to nego klasna podjela, ako sa 90 posto bogatstva raspolaže pet posto ili sedam posto ljudi u Hrvatskoj.

Slijedi li, onda, iz klasne podjele i klasna borba?

– Ja ne vjerujem u to da će se itko odreći moći koju ima, dragovoljno. Ne vjerujem niti u revoluciju na cesti. Svaki put kad se digne takva bura na cesti, kad se stvari rješavaju revolucionarno, puškama, onda na površinu ispliva smeće. Bez izuzetka. I 45-te godine nismo dobili Svetozara Vukmanovića, sorbonskog đaka, gospodina, nego smo dobili „šnajdera“ Aleksandra Rankovića. I 91. nismo dobili Vladu Gotovca, intelektualca, humanistu, dobili smo Gojka Šuška. Dakle, stvari se moraju rješavati ovdje, u parlamentu. Na izborima osvojiti većinu i promijeniti društvo na takav način da većina u njemu normalno može živjeti. Možete vi što god hoćete pričati o demokraciji danas, ali ako 80 posto djece želi pobjeći iz ove države, onda država definitivno nije demokratska. Ona ima sve institucije, ali ne funkcionira za većinu svojih građana.

Definicija ljevice i desnice

Kao zaključno pitanje ovog poglavlja, objasnite kako vi definirate ljevicu, a kako desnicu? Vrijedi li ta vaša definicija u Hrvatskoj, ili i tu imamo posebnu situaciju?

-Ovdje se pod desnicom podrazumijevaju ustaše, a pod ljevicom partizani, što je suluda situacija. Ljevica i desnica se definiraju po svom odnosu prema radu i kapitalu. Ljevica je za to da je rad značajniji u društvu nego kapital. Desnica obrnuto! Ovo sa partizanima i ustašama je potpuno suludo i promašeno. Moj otac je bio ustaša, a ja sam ljevičar. Kakve to veze ima? Nisam ja birao svoga oca!

Kad se kaže laburisti, odmah se asocira na britanske laburiste. Što je vaš laburizam u odnosu na britanski?

– Nikakvih veza s britanskim laburistima ni danas nemamo. Programski, naročito u onom dijelu Blairovom, mi veze nemamo. Britanski laburisti su socijaldemokrati tipa SDP-a ili još malo bliže centru. Socijaldemokrati liberalnog tipa, po prilici. To nije naša situacija. Mi smo, po kriterijima rad-kapital, definitivno lijeva stranka i sa ekonomskim liberalizmom ne želimo imati i nemamo ništa.

Socijalisti, sindikati i komunisti

Jeste li vi onda, u biti, socijalisti?

– Da, to se tako može reći. Ako tražite naljepnice, da, naljepnica je ta.

A kakav je vaš odnos prema komunističkim strankama?

– Nikakav! Mislim da je to promašeno, to je ideologija koja je pokazala, u čitavom svijetu, da zapravo nije u frekvenciji sa ljudskom prirodom. Definitivno nije na istoj frekvenciji na kojoj normalan čovjek funkcionira. Možda u nekoj drugoj civilizaciji takva ideja može dati neke rezultate. u našoj civilizaciji, ne.

Kakav je odnos vaše stranke prema sindikatima, u čemu su britanski laburisti jaki? Bi li vi htjeli da vam sindikati budu financijska i kadrovska baza, kao tamo?

– Ne, nemamo to u planu. Mi dobro surađujemo sa sindikatima, ali nismo sindikalna stranka, ni financijski, ni kadrovski. Sindikati se bave svojim dijelom posla, političke stranke svojim.

Smetaju li Srbi u Hrvatskoj

Osim ovih socijalno-ekonomskih i socijalno-političkih podjela, mi imamo i jednu oštru nacionalnu podjelu. Smetaj
u li Srbi u Hrvatskoj?

– Mislim da je to izmišljena podjela i da ju potpaljuju upravo oni kojima ovakve socijalne podjele izuzetno odgovaraju. Obišao sam Kordun, Baniju. U kakvoj bijedi ti ljudi žive! To je zastrašujuće, to je značajno gore nego prije 20 – 30 godina i ja taj nacionalni sukob ne vidim. Ti ljudi su u istom ili gorem položaju kao i oni, koje svakodnevno viđam kako obilaze kontejnere. Oni su Srbi, oni su Hrvati. Sukob među njima mogu stvarati samo oni kojima takav sukob odgovara, radi njihovih ekonomskih interesa.

Tko su oni, možete li biti konkretni?

– Ekstremna desnica, jedan dio paraobavještajnih službi, dio obaještajnih službi koje nisu ni pod čijom vlašću i jedan dio hrvatskih velikih gazda, kojima odgovara velika rezerva bijednih i nezaposlenih, koje mogu ucjenjivati.

Vi ste jedini koji ste u nedavnim uzburkanim događajima apostrofirali i djelovanje paraobavještajnog miljea.

– Vidim potpise. Naravno, nemam nikakvog dokaza, ja nisam policajac, ali vidim potpise. Dovoljno sam star da znam kako je UDBA funkcionirala. Dovoljno sam uključen da znam kako su hrvatske obavještajne službe devedesetih godina funkcionirale, vidim potpise. U ovom što se je isprovociralo i namještalo zadnjih par dana, tjedana…

Mislite li i na Kistanje?

– To je rezultat. To je uspješno provedena indoktrinacija, sa hrvatske i srpske strane. Ne znam, ali vjerujem da je bilo i provokacija i na te provokacije ovakvih odgovora, ali to je ono što žele.

Premijer treba otići (i Vlada)

Što najviše zamjerate ovoj vlasti?

-Mislim da ova vlast, kakva jest da jest, ne treba otići zato što su loši Hrvati, nego zato što je loša vlast. Zato što je svima loše u Hrvatskoj, i Hrvatima i Srbima. Milanović nije dobar premijer. Reći da treba otići zato što nije dobar Hrvat je suludo. To nije istina. Ja sam zadnji koji će njega braniti, ali to nije istina. On treba otići zato što je loš premijer, zato što nije napravio ono što je obećao, nije napravio ništa.

A da sutra vama padne u krilo predsjedništvo Vlade, što biste vi napravili?

– Društveno bogatstvo, ovako kako danas stvari stoje, krivo podijeljeno. Dakle, napravili bi preraspodjelu društvenog bogatstva, što se može napraviti na više načina. Revolucijom, s puškama u rukama, što je glupo. Ili poreznom politikom.

Kako poreznom politikom?

– Primjerice, Porezna uprava je dužna utvrditi razliku između imovine koju porezni obveznik posjeduje i plaćenog poreza. Mi smo predložili, što naravno ni HDZ ni SDP nisu prihvatili, da kad se ustanovi ta razlika, da se imovina zamrzava. Teret dokazivanja u tom trenutku prelazi na vlasnika imovine, on treba dokazati od kud mu. Ako ne može, to je očito nezakonito stečeno. Linić ovaj prvi korak radi, ustanovi razliku i naplati porez. Što se dogodilo? Pa, ta imovina, koja je zarađena, da li švercom kokaina, da li poreznim prevarama, da li krađom, za koju čovjek nema dokaz porijekla, kad plati porez na nju, ta imovina je legalna. Dakle, legalizira se imovina stvorena pljačkom.

I što još treba napraviti?

-Polozi hrvatske države, novac kojim hrvatska država raspolaže, nalazi se u raznim bankama, Bog te pita u koliko banaka, zbog raznih interesa. Ono što mi predlažemo je: kompletna hrvatska država treba sav novac kojim raspolaže staviti u jednu, hrvatsku banku, bila to Poštanska banka ili neka druga, svjedeno. U jednu banku koja je u vlasništvu Republike Hrvatske. Ono što njemačka država radi. Novac njemačke države je u Deutsche Bank. Tog trenutka to postaje najjača banka u državi, koja diktira kreditne uvjete. Ne mora ministar propisivat kamate. Ali, ako najveća banka radi sa razumnim profitom i kamatama, onda će i druge morati to napraviti.

Izborna očekivanja

Još je jedna tema preostala. Što očekujete na predstojećim izborima? S kojim biste ishodom bili zadovoljni?

– S dvostrukim rezultatom od parlamentarnih izbora. Onda nam je rejting bio 6,2, dakle, da nam ukupan državni rejting bude dvostruko od toga. Mislim da je to i realno, to nam i ankete predviđaju, između 10 i 12, 13 posto.

Imate li preizbornih koalicija?

– Ne. Predizborne koalicije bi trebalo zakonom zabraniti, kao što su Nijemci napravili. Tu se pročisti politički teren. Ne spašavaju se mrtvaci. Tko preživi, preživi. Postizborne koalicije? Da, ako se ispune naši uvjeti, s tim da s HDZ-om nećemo ići u koaliciju.

Zbog čega, ima i desnijih stranaka od HDZ-a?

– Dobro, o desnima ni ne razgovaramo. Za HDZ i desno od HDZ-a isto vrijedi. S HDZ-om nećemo ići u koaliciju zato što nije došlo do pročišćavanja te stranke od koruptivnog, od te vrste politike, koja je Hrvatsku dovela u ovakvo stanje. HDZ je isti kao prije, samo ima drugog šefa.

Imate li posebna očekivanja od europskih izbora?

– Ja mislim da ćemo dobro proći na tim izborima. Sa istim programom idemo na europske izbore, iste ćemo ljude tamo zastupati. Naš rejting raste i očekujemo da ćemo dobro proći.

Tračevi i principi

Još je mnogo tema o kojima bih volio razgovarati, ali previše smo odužili. Gospodine Vuljaniću, hvala.

-Ma, hvala vama, a pitanja su vam bila zaista čudna.

Kako to mislite?

-Znate, obično u intervjuima razgovaram o tračevima i to me živcira. Vi niste pitali o tračevima.

To nikad ne radim, iz principa.

Izvor.