Hrvatski laburisti Dragutina Lesara na skorašnjem izbornom tržištu namjeravaju se biračima samostalno ponuditi, bez sklapanja predizbornih saveza. Na izbornu vagu stat će sami i izmjeriti koliko su stvarno ‘teški’. Iako još uvijek nemaju potpuno razvijenu stranačku infrastrukturu, a još manje novaca, osim članarina i donacija simpatizera, Lesar je uvjeren kako će i dalje, kao ugodno izborno iznenađenje, uživati parlamentarni status. U tome bi im mogle pomoći i kritike koje HL-ovci ne štede prema dva vodeća politička bloka, kojima i birači u anketama iz mjeseca u mjesec daju manje povjerenja.
Razgovarala: Sandra Bartolović/PortalOko.hr
Hrvatski laburisti Dragutina Lesara na skorašnjem izbornom tržištu namjeravaju se biračima samostalno ponuditi, bez sklapanja predizbornih saveza. Na izbornu vagu stat će sami i izmjeriti koliko su stvarno ‘teški’. Iako još uvijek nemaju potpuno razvijenu stranačku infrastrukturu, a još manje novaca, osim članarina i donacija simpatizera, Lesar je uvjeren kako će i dalje, kao ugodno izborno iznenađenje, uživati parlamentarni status. U tome bi im mogle pomoći i kritike koje HL-ovci ne štede prema dva vodeća politička bloka, kojima i birači u anketama iz mjeseca u mjesec daju manje povjerenja.
Razgovarala: Sandra Bartolović/PortalOko.hr
U javnosti postoje prijepori o datumu izbora. Kada mislite da bi se trebali održati?
Izbori su već trebali biti raspisani, i to najkasnije u travnju. Tvrdnja da Vladu Jadranke Kosor treba pustiti da završi pregovore s EU nije argument, nego izgovor, jer tko kaže da oni mogu pregovore završiti uspješno. Inzistiranje na datumu samo pokazuje da ulazak Hrvatske u EU za hrvatsku političku elitu nije sredstvo, nego cilj. To se pretvorilo u cilj do kojeg se nastoji stići sprintom u stampedu. Na konzultacijama kod predsjednika Josipovića decidirano sam rekao da se bojim da će u nastojanju postizanja tog cilja pod svaku cijenu hrvatski pregovarači pristajati na svaku ucjenu, što se sada i pokazuje na primjeru Ine.
Mislite da Vlada daje Inu za završetak pregovora?
Užasno je opasno za Hrvatsku ovu Vladu pustiti da završi pregovore i da potpiše pristupni ugovor. Zato nam izbori trebaju odmah kako bi neka druga vlast završila pregovore i potpisala pristupni ugovor, koji je najvažniji dokument. Bila je ideja da se zakonom zabrani neprijateljsko preuzimanje Ine od bilo koga, ali se Vlada povukla na kritiku Mađarske, članice EU. A Mađarska je prije godinu i pol dana donijela zakon kojim je spriječila preuzimanje MOL-a od strane OMV-a. Bruxelles je imao strašne kritike na taj zakon, ali su Mađari čvrsto stajali iza njega i zaštitili MOL, jer su to proglasili mađarskim nacionalnim interesom. Tako bi i Ina trebala biti hrvatski nacionalni interes, ali netko je šapnuo ‘ako donesete taj zakon, nećete završiti pregovore’ i Vlada se odmah povukla. A koliko se toga Vlada još spremna odreći samo da bi završila pregovore?
Uvjereni ste da J.Kosor neće voditi i novu Vladu?
Nije isključeno da i nakon izbora bude na čelu Vlade, i to ne zato što je toliko sposobna i pametna, nego zato što je kukuriku koalicija napravila veliku svinjariju. Najprije su mjesec dana inzistirali da se objavi datum izbora, da gospođa Kosor dođe u Sabor, a onda su, nakon što su za sobom povukli veliki dio javnosti, dramatičnim pismom Vesne Pusić Vladi dali 57 dana mira. To znači – “mi smo se malo šalili, vi samo dalje radite”, i više ne postavljaju zahtjeve za datumom izbora, nego su im dali mir da mogu nesmetano prekrajati izborne jedinice. Sada kada imaju mir, mogu sastaviti i novi popis birača i raspisati izbore kada god to njima odgovara. Milanovićeva je podvala da izbore treba raspisati nakon 21. lipnja, kada bude poznato što je s pregovorima, jer to znači da mogu biti najranije krajem srpnja ili početkom kolovoza, budući da mora proći 30 dana od objave datuma izbora. To znači da je i kukuriku koalicija za izbore u kasnu jesen, kao i HDZ, samo se sada ne usude priznati da su pristali na ono što J.Kosor cijelo vrijeme govori. Nemaju petlje priznati da se slažu s HDZ-om.
Zašto mislite da bi kukuriku koalicija išla na ruku HDZ-ovoj Vladi?
Svi su se sada zapetljali u rokovima i datumima izbora, zaključenja pregovora, referenduma o EU. Osim bore za vlast u državi, u pozadini se vodi i bitka oko toga tko će potpisati pristupni ugovor. Taj je potpis bitan svima, jer onoj vlasti koja potpiše ugovor, istoga se dana otvara oko 400 radnih mjesta u Bruxellesu i Strasbourgu, te 13 privremenih zastupnika u Europskom parlamentu koje bira Sabor do redovnih europskih izbora. Ta se radna mjesta dijele u omjeru 60 prema 40 između vlasti i oporbe, što znači da vladajući mogu zaposliti 250 svojih ljudi na dobrim mjestima i plaćama. Sve se svodi na grčevitu borbu za uhljebljenje svojih kadrova.
Koliko mandata Hrvatski laburisti očekuju u idućem sazivu Sabora?
Nemamo nikakvih procjena, niti se sada time želimo zamarati, a, uostalom, još i ne znamo kako će izgledati izborne jedinice, ni kada će biti izbori. Bitno nam je da ankete pokazuju trend našeg rasta, nastojat ćemo ga zadržati. Sigurni smo da ćemo imati parlamentarni status i da ćemo biti ugodno iznenađenje izbora.
Samostalno izlazite na izbore?
Da, ostaje na snazi takva odluka koju smo donijeli na osnivačkom saboru. Jedan od razloga nastajanja naše stranke jest pokušaj da se u politici radi dr
ugačije nego na aktualnoj bipolariziranoj sceni, pa bi predizborno koaliranje predstavljalo negaciju razloga za stvaranje naše stranke. Sve takve koalicije temelje se na ‘trgovačkom pravu’, što je nama neprihvatljivo. Svjesni smo rizika samostalnog izlaska pred birače, ali smo ga preuzeli uvjereni da će ljudi moći i htjeti prepoznati da je moguće baviti se politikom i istovremeno ostati pošten.
S kim biste mogli postizborno surađivati?
Naš je moto ‘ne u vlast pod svaku cijenu i ne u vlast sa svakim’. S HDZ-om i strankama koje s njim surađuju nikada, pa ni onda, to je u potpunosti nemoguće. Što se tiče drugog političkog bloka, razgovori su mogući na temelju naše pregovaračke platforme, u kojoj će stajati ono od čega ne možemo odustati, i drugi dio podložan pregovorima. Inzistiramo na zabrani bilo kakve daljnje rasprodaje nacionalnih resursa u energetici, prometnoj i komunalnoj infrastrukturi, vode i zemlju. Od toga ne možemo odustati jer smatramo da smo rasprčkali previše nacionalnog bogatstva u ovih 20 godina, i da bi gubitkom preostalog resursa izgubili veliki dio suvereniteta.
‘Pucaju’ li Laburisti na SDP-ovo biračko tijelo, na one koji žive samo od plaće, i to ne osobito visoke?
Tko kaže da su ti ljudi glasači SDP-a? Činjenica jest da smo mi više radnička stranka od SDP-a. Ankete su pokazale da naši glasači nisu samo s ljevice, nego da zahvaćamo i birače centra. Nama je bitno da ljudi koji žive od svog rada, aktivnog i minulog, ili su nezaposleni na izborima ne odlučuju na ideološkoj osnovi, jer podjela na lijevo i desno u Hrvatskoj uvijek znači podjelu na partizane i ustaše, i nikako da se maknemo od toga. Želimo da birači odluke temelje prema svojim interesima, a ne prema ideologijama, i da ne glasaju ‘protiv’, nego ‘za’ nekoga, i u tome vidimo svoju šansu.
Nezadovoljni građani izašli su na ulice, uzroke nezadovoljstva nisu riješili, ali prosvjedi jenjavaju. Imate li objašnjenje?
Vrijednost tih prosvjeda bila je u tome da su građani počeli koristiti metode neposredne demokracije, koja je, na žalost, u Hrvatskoj zabranjena, jer u nas referendum nije moguće provesti osim kada ga raspiše vlast. Prosvjedi jenjavaju zato što su građani uvidjeli da je hrvatska intelektualna elita ostala pasivna, jedino što su se dosjetili reći jest da prosvjedi nisu artikulirani, a nisu se osjetili pozvanima artikulirati nezadovoljstvo građana. Nisu progovorili ni Matica hrvatska, ni HAZU, ponašali su se poput političke elite u Hrvatskoj i pravili se da ih se to, kao ni politike, ne tiče. Građani osjete kada nešto mogu, a kada ne mogu, ostali su prepušteni sami sebi, a nisu htjeli politiku u svojim redovima. Imali su dva zahtjeva – ostavku Vlade i izbore, i dok su ih drugi doživljavali kao ciljeve, ja sam ih vidio kao sredstvo preko kojeg bi došli do pravednijeg društva, jer vjeruju da samo nova vlast može početi stvarati pravednije društvo.
Porciju građanskog nezadovoljstva dobili su i sindikati. Da ste danas sindikalac, kako biste se postavili prema tim prosvjedima?
Doveli ste me u neugodnu situaciju, jer kao političar ne bih smio javno komentirati odluke sindikata koje se tiču njihovih unutarnjih stvari, a ne bi bilo ni korektno da kao nekadašnji predsjednik SSSH dociram kolegama sindikalcima. Ipak, činjenica je da su sindikati imali dvije meč lopte. Prva je bila 716 tisuća potpisa građana, a druga ovi prosvjedi, i nijednom nisu zakucali. Razumljivo je onda da su građani prosvjedovali i protiv njih.
Vodećim strankama pada popularnost, J.Kosor i Milanović gotovo su jednako neomiljeni u javnosti, birači zazivaju Rohatinskog kao spasitelja. Što to govori o našoj političkoj sceni?
Građani grubo kažnjavaju političare i poručuju da im se ne može više lagati. Prepoznali su da su borba za privilegije, vlastite interese i zatvorenost stranaka toliko rašireni da im to više ne žele tolerirati. S druge strane, osjećaj da pojedinac može promijeniti sve je normalna reakcija građana, ali nije dobra. Nema tog Supermana koji može sam sve promijeniti. Osim toga, nekoga tko nije u politici gledaju drugačije nego političara, a čim bi ušao u politiku, odmah bi ga počeli mjeriti istim metrom kao i ostale političare. Politika je jedino zanimanje u kojem vrijedi generalizacija da su svi isti, jer se građani osjećaju bespomoćni da na bilo što utječu ili da bilo što mijenjaju. Osim toga, naša je država, kao i većina građana, u dužničkom ropstvu, pa je onda razumljivo da onog koji koliko-toliko štiti kreditne interese dužnika građani doživljavaju kao spasitelja.
Mislite li da je logika ‘svi su političari isti’ kojoj se građani priklanjaju razlog što je Milanović nepopularan gotovo kao i Kosor, ili za to postoje i neki drugi razlozi?
U politici je bitno da sve što radite, govorite i zastupate ljudi moraju razumjeti. Jedan od uzroka mogao bi ležati i u tome što se prosječni građanin teško može identificirati s nekim poput Milanovića, čiji nastup ponekad djeluje elitistički i s visoka.
Je li kukuriku koalicija dobra opozicija HDZ-u?
Jesu li pokleknuli i dali Vladi 57 dana mira? Jesu li ustrajali i pomogli da se raspiše referendum temeljem zahtjeva 716 tisuća građana? Jesu li glasali za promjenu Deklaracije o EU po kojima referendum ide nakon potpisivanja pristupnom ugovora, a ne prije kao što smo 2005. dogovorili? Jesu li bez referenduma glasali za ulazak Hrvatske u NATO? Jesu li poduprli uvođenje ZERP-a? Jesu li bar jednom uskratili glasove u situacijama kada je trebala dvotrećinska većina? Jesu li potporom Ustavnim promjenama i ovakvom Ustavnom zakonu za provođenje Ustava omogućili ove majmunarije oko izbornih jedinica? Ne sjećam se nijedne situacije da su uskratili svoje glasove kad god su mogli blokirati neku od takvih odluka, uvijek su postizali dogovor, naročito u Sanaderovom mandatu. Najprije dignu veliku galamu, prepucavaju se, a kada dođe vrijeme za glasanje, sve što HDZ poželi, u Saboru prođe. Ne može biti dobra opozicija koja se ponaša kao tihi koalicijski partner HDZ-a.
Sandra Bartolović
Želite li komentirati? Objava: "INTERVJU Dragutin Lesar: Kukuriku koalicija se ponaša kao tihi koalicijski partner HDZ-a"