Nikola Vuljanić iz Hrvatskih laburista jedan je od 12 hrvatskih predstavnika izabranih u Europski parlament. Saborske klupe zamijenit će bruxelleskim 1. srpnja. Kojoj ćete se političkoj skupini u Europskom parlamentu pridružiti, zašto i koji su glavni politički ciljevi te grupe?
– U najljeviju, u Konfederalnu skupinu europske ujedinjene ljevice i nordijske zelene ljevice.
Solidarnost, a ne novac
Tu su njemački Linke, grčka Syriza, portugalska i češka komunistička partija… Ukupno imamo 35 zastupnika. Pridružio sam im se jer mi se sviđa njihov stav prema bankarskoj uniji, stav da to može biti samo jedan od instrumenata kojim će Europa štiti zajedništvo, ali da to nije i ne smije biti jedan od temeljnih ciljeva EU. A Barosso je baš to u Europskom parlamentu predstavio kao cilj. I to me zaista prestrašilo, ne zato što je to, očekivano, prihvatila grupa pučkih stranaka, nego zato što je to prihvatila i grupa socijalista i demokrata. Ujedinjenu ljevicu izabrao sam jer grupa PES (socijalisti i demokrati) funkcionira kao naš SDP kojeg ja smatram liberalnom, a ne socijaldemokratskom strankom.
Na kojem ćete jeziku govoriti u EU parlamentu?
– Na hrvatskom. Jer iako sam bilingvalan i engleski govorim kao i hrvatski, ne vidim razloge da govorim na stranom jeziku. Prije svega pitanje je koga ja tamo zastupam? Ljude koji možda i ne razumiju engleski te od mene očekuju da raspravljam na materinskom. Da se taj hrvatski jezik čuje u EU.
Koliko će se realno čuti “hrvatski glas” u Europskom parlamentu?
– Hoće, dovoljno. Jer među nas 12 hrvatskih zastupnika ima politički ambicioznih ljudi poput Andreja Plenkovića (HDZ), Davora Ive Stiera (HDZ), Tonina Picule (SDP) pa i mene. A pretpostavljam da će i Ruža Tomašić (HSP AS) često iznositi svoje stavove.
Što je za vas najbitnije pitanje Europske unije?
– Činjenica je da ovakva Europa, koliko god se pojedine vlade trudile i provodile ovakve ili onakve politike, ne funkcionira. Ne funkcionira zato što se temelji na krivim postavkama. Temelji se na zajedničkom novcu, na zajedničkim bankama… A ne temelji se na solidarnosti i na ljudskom pravu da ste samim time što ste se rodili između Egejskog mora i Sjevernog pola dobili pravo da imate krov nad glavom, da imate posao, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na školovanje…
To što govorite, ta jednakost nije moguća bez brisanja granica. Treba li EU ići prema čvrstoj federaciji?
– Naravno da je iluzorno pričati o tim jednakim pravima za sve Europljane bez stvaranja federacije. Jer takve vrste solidarnosti između potpuno nezavisnih subjekata (država) ne može biti. Jednog dana će EU biti jedna država ili ćemo se razići. To se mora dogoditi. Kako će se ta EU formulirati i što će joj biti temeljne postavke, ovisi, među ostalim, i o Europskom parlamentu. I to je ono zašto volim i hoću ići tamo. Osnova te federacije ne smije biti novac i zajedničko tržište. Oni su samo posljedica.
Prekratko smo na sceni…
Jeste li malo razočarani slabim rezultatima laburista na lokalnim izborima?
– Pa da, brojkama sam naravno malo razočaran. Ali one su jasna posljedica činjenice da kratko trajemo i da nismo uspjeli na lokalnoj razini isprofilirati društveno prepoznatljive ljude. Tamo gdje jesmo, kao u Rijeci, Dubrovniku ili Osijeku, probili smo se bez ikakvih problema.
Naša politička scena se bipolarizira. Hoće li laburisti sutra u “vlak” sa SDP-om i Zoranom Milanovićem?
– Ne, mi ćemo na nacionalne izbore ići sami.
Izvor: http://www.vecernji.hr/vijesti/sa-syrizom-komunistima-protiv-unije-koju-namece-barroso-clanak-570254
Ako ili kad postanemo “jedna država” (Država Europska Unija) onda nema Hrvatske niti ijedne druge suverene, nacionalne države. Svi građani EU će imati jednu vladu, jednu banku, jednu vojsku…. To je cilj kolege Vuljanića i njegova ambicija? U tome ne vidim smisao i boljitak za građane bilo koje države koja se odrekne suvereniteta ali vidim smisao i boljitak za europsku elitu. To je odličan način da se lagano i bez puno napora upravlja i manipulira velikim brojem ljudi. Ta ista Elita i sad je nedodirljiva i radi mimo ili unatoč Europskom parlamentu koji je, nažalost, samo paravan demokracije.
Goran Jakić
Hrvatski laburisti-Stranka rada
I da…Ja sam za razlaz, kao (prema provedenom referendumu unutar Stranke) i većina članova naše stranke.
Goran Jakić
Hrvatski laburisti-Stranka rada
Kad bih mislio da se tu nista ne moze promijeniti i da ce EU biti tek paravan za vladanje krupnog kapitala i velikih gazda; onda bih otisao na neko mirno mjesto i pricekao da umrem. Uvjeren sam da nas kontinent moze i mora biti bolje i ravnopravnije mjesto nego sto je to danas. A pricu o suverenoj; samostalnoj; nezavisnoj i hrvatskoj Hrvatskoj, kojoj ne treba nitko na svijetu moze se pdodati Todoricu; Sanaderu i slicnima. Oni su svoju svjetlu buducnost vec dozivjeli. Ostali tek cekaju. Ja osobno mislim da ce promjene na bolje krenuti na razini Europe (mozda poslije izbora 2014.) i da europska prava ljevica tu i,a sto za reci.
Nikola Vuljanic
Na početku pregovora sa EU nije bilo ni riječi o nekakvoj federaciji. Implikacije federacije su jasne: dodatna centralizacija i lakše manipuliranje uz jednu vojsku, jednu centralnu banku i jednu Vladu. U nekakvom idealnom svijetu ovo bi bilo lijepo, zašto cijeli svijet ne bi bio jedna država. Mi nažalost ne živimo u idealnom svijetu, a uz ovlasti kakve već sada ima europska komisija, bojim se što bi tek bilo u federaciji. U potpunosti se slažem sa kolegom Goranom Jakićem.
Bernard Bestvina, tajnik podružnice Osječko-baranjske županije
Složio bih se s kolegom Vuljanićem!
Upravo sada s ovakvim ustrojem Europska unija je iznimno centralizirana.
Izgleda da je većini promakao ključni dio razgovora!
Da citiram: “[EU se] Temelji se na zajedničkom novcu, na zajedničkim bankama… A ne temelji se na solidarnosti i na ljudskom pravu da ste samim time što ste se rodili između Egejskog mora i Sjevernog pola dobili pravo da imate krov nad glavom, da imate posao, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na školovanje…”
Federacija koja bi se temeljila na tim načelima i na takvom razumijevanju ljudskih potreba, je više nego dobro došla!
A, uostalom, ako bi u tome zakazala, “kako nutra, tako van!” Što bi bilo bez ratovanja, ako se netko zbog toga brine!
Romano Krauth
Ogranak Trnje
Podružnica Grada Zagreba
Nešto ranije napisao sam o EU parlamenta kao “paravanu” demokracije. Poštovani kolega Vuljanić me svrstao među Todoriće, Sanadere i njima slične. Moram priznati, daleko sam ja od njih. No o “paravanu” svjedoče djela, a ne moje riječi. Ili, ako laže koza, ne laže rog.
Citat preuzet s jednog portala: “Mišljenje Europskog parlamenta u ovom slučaju ([i]slučaju imenovanja dužnosnika Matese u Revizorski sud[/i]) nije obvezujuće, ali do sada je bio običaj da se ono poštuje. Michael Theurer, predsjedavajući Odbora za proračunski nadzor, poručio je da mu je neshvatljiva ova odluka Vijeća.” Citat završen.
Naglasak bih stavio na to da mišljenje Europskog parlamenta nije obvezujuće i da je poštivanje samo običaj. E, pa svim zastupnicima želim sretno zastupanje građana Europe.
A stisnuti ruku Barossu, Van Rompuyu…neprocjenjivo, čovječe.
Goran Jakić
Đulovac
Poštovani kolega, hvala na razumijevanju!
Srdačan pozdrav.
Goran Jakić