Hrvatska je u dužničkom ropstvu banaka!

Iz mjeseca u mjesec Dragutin Lesar i njegova stranka Hrvatski laburisti dobivaju sve veće povjerenje građana, a sve je više onih koji u njemu vide čovjeka koji može napraviti nešto za dobrobit Hrvatske. Jedan je i od rijetkih predsjednika oporbenih stranaka koji su dali podršku aktualnim prosvjedima tzv. fejsbukovaca.

PTP: Kako objašnjavate da od prvog dana mediji proizivaju ili, u najmanju ruku, omalovažavaju prosvjednike iz tzv. fejsbuk skupine jer kao nisu artikulirani, organizirani itd. Iako su u glavnom cilju artikulirani – ostavka vlade.
Lesar: – Uz medije prosvjede građana potcijenila je i vladajuća politička elita, ali i hrvatska intelektualna elita. U tom nesnalaženju i iznenađenju jedinu zamjerku koju su mogli naći bila je da njihovi zahtjevi nisu artikulirani, što naprosto nije točno. Jer, od prvog se dana postavlja jedan jedini osnovni zahtjev, a to je da se putem demokratskih izbora izabere nova vlast. Ali drugo što zapanjuje, hrvatska je u dubokoj političkoj krizi, ne samo gospodarskoj, ekonomskoj i financijskoj, a intelektulana elita, koja je do prije dva-tri mjeseca upućivala kakve-takve kritike, sada šuti. Ni oni ne smatraju nužnim poslušati građane koji su se samoorganizirali i ponuditi tu artikulaciju ako smatraju da zahtjevi nisu artikulirani.

PTP: Za razliku od toga, mediji su prema braniteljima odmah pokazali ulizivački stav nazivajući njihove prosvjede „mirnim i dostojanstvenim“, iako su vrvili psovkama upućenima premijerki i izjavama tipa „neće meni Srbin suditi u vlastitoj zemlji“?
Lesar: – To je posljedica straha, jer im se mediji ne usude zamjeriti.

PTP: Mislite li da se trenutačno razjedinjene grupe prosvjednika mogu u nekom trenutku ujediniti, iako su im stilovi i stavovi posve drukčiji? Fejsbukovci doista nemaju ništa ili imaju jako malo toga zajedničkog od branitelja kojima pjeva Thompson.
Lesar: – Mislim da to nije moguće, a mislim da trenutačno to nije niti nužno. Razlozi izražavanja nezadovoljstva svih tih skupina nisu isti. Dok s jedne strane imamo interesne skupine traže prava za koja misle da im jamči zakon, ova skupina prosvjednika koja se samoorganizirala ima isključivo politički zahtjev – odlazak vladajućih. Zbog toga bi po meni teško moglo doći do ujedinjavanja.

PTP : Kada vladajući govore da probleme treba rješavati demokratskim putem, nije li to u najmanju ruku licemjerno i bezobrazno jer silne krađe HDZ-ovih dužnosnika, ali ne i samo njihovih, jasno ukazuju da je njihovo ponašanje sve samo ne demokratsko.
Lesar: – Prvo, demonstracije su sastavni dio demokracije. Drugo, gđa Kosor je odbila primiti 62 tisuća potpisa građana ove zemlje, prikupljenih na demokratski način, i ako se itko ponaša nedemokrartski, onda je to ona. Podsjećam vas da ona još uvijek odbija doći u Parlament i dati izvješće o stanju u državi i započeti raspravu. Ako joj se ne dolazi pred Sabor, neka se onda barem obrati onima deset tisuća građana koji se svaki drugi dan okupljaju pred sjedištem HDZ-a.

PTP: Je li ovo, ne isključivo zakonski i matematički, nego realno i moralno gledano, demokratski izabrana vlast?
Lesar: – Gledamo li stranački, da. HDZ je relativni pobjednik iz 2007. godine. Međutim, zbog svega što se nakon toga događalo, izvršna je vlast po meni izgubila legitimitet u trenutku odstupanja bivšeg premijera Sanadera. .

PTP: U samom ste vrhu liste ljudi koji kotiraju kao osobe koji nas mogu izvući iz ove situacije. Mislite da vaša stranka Hrvatski laburisti ima šansu uspjeti u onom u čemu još nije uspjela nijedna koja nije nastala u ranoj fazi demokracije – ući u Sabor s brojem zastupnika koji mogu značajnije utjecati na stvari.
Lesar: – I ja bih volio znati točan odgovor na ovo pitanje. Ankete koje su dosad objavljivane pokazuju da iz mjeseca u mjesec imamo stalni rast. Po posljednjim anketama Pulsa mi smo sada blizu ili već preko praga u nekoliko izbornih jedinica i na razini cijele države sudjelujemo s 4,8 posto. Izbori su još dosta daleko i svašta se još u ovoj zemlji može dogoditi, ali vjerujem da ćemo zadržati ovaj trend rasta i biti ugodno iznenađenje parlamentarnih izbora.

PTP: Mislite li se malo aktivnije angažirati oko prosvjeda tzv. fejsbukovaca?
Lesar: – Kada se građani okupljaju na Cvjetnom trgu bude ih otprlike pet stotina, a dok se kreću skupi ih se deset tisuća. To govori da građane toliko ne zanimaju organizatori, ni govori, ni poruke koje se upućuju, nego doista kao slobodni građani ove zemlje prosvjednom šetnjom pokazuju svoj politički stav. Mislim da ne bi bilo dobro da se kao stranka namećemo i preuzimamo incijativu, ali o tome kako ćemo kao stranka politički djelovati od ožujka nadalje, o tome ćemo se unutar stranke savjetovati od petka.

PTP: Ljudi su očito, osim na vlast, utemeljeno našiljeni na banke koje su u dosluhu s vladajućima preuzele zemlju. Što se može učiniti, ako znamo da su ugovori između države i banaka očito napravleni na duge staze i da nijedna stranka koja dođe na vlast ne može te postavljene interesne mreže maknuti a da Europa ne reagira?
Lesar: – U pravu ste. Hrvatska je poput kuhane žabe. Radi se o tome da je ne samo država, njezino gospodarstvo, nego i ljudi stavljeni u dužničko ropstvo banaka koje su sada u situaciji da diktiraju financijsku, monetarnu, poreznu i ukupnu gospodarsku politiku kroz odlučivanje što će i pod kojim uvjetima kreditno pratiti. Oni su toliko jaki da ucjenjuju ne samo građane nego i državu, odnosno državnu vlast kada je u pitanju vođenje financija ove zemlje. Napravili smo užasno velike pogreške u prošlosti, a jedini način da iz toga izađemo jest da napravimo jaku nacionalnu banku u državnom vlasništvu. Bez toga nećemo moći ozbiljnije pomake raditi niti u reformi društva, niti u promjenama gospodarske politike ove zemlje. To je prvi korak svih koraka.

PTP: Objektivno, kolike su uopće promjene moguće a da se ostane unutar aktualnog kapitalističkog sistema koji, na žalost, očito još uvijek ni u širim razmjerima ne dobiva jaku, niti ikakvu alternativu? A vrijeme je velikih revolucija poput francuske, ruske ili kubanske očito prošlo…
Lesar: – Hrvatski model kapitalizma građenje i stvaran tako što smo iz svake zemlje gdje se putovalo uzelo nešto i tako je napravljen hrvatski model kapitalizma, to je „mišung“ svega i svačega. Ali problem je u tome što smo uvijek pokupili izvana ono što je bilo najlošije. Da bi se došlo do bitnijih promjena, taj gemišt kapitalizam bi trebalo demontirati, izliti iz čaše i ponovno krenuti. Kapitalizam postoji u Švedskoj, Finskoj, Danskoj, Norveškoj, Belgiji, Nizozemskoj, dakle, postoje različiti oblici kapitalizma, s više ili manje jakim socijalnim intervencijama države. Problem hrvatskih političkih elita, a tu su HDZ i SDP isti, u tome je što su nasjeli na tezu da je država loš gospodar i da treba sve privatizirati. To je najveća podvala koja je učinjena. Kao drugo, kada se nešto privatiziralo vodilo se računa samo o tome da se dobije što više novaca, a ne što će se dalje s time događati. Kao treće, trebalo je ojačati zaonodavstvo koje bi sankcioniralo poslovne radnje koje relaze granice podnošljivosti, tu svakako mislim na korupciju i gospodarski kriminal. Izostanak svake političke odgovornosti za pogrešn
e odluke dovela je do toga da se u Hrvatskoj dogodilo to što se dogodilo, što narod dobro vidi, a da za to nitko nije odgovarao. Izostanak političke odgovornosti je najtragičniji u lancu pogrešnih poteza koje smo u Hrvatskoj napravili. A politička je odgovornost pak nemoguća jer svako okupljanje građanja i izražavanje nezadovoljstva dočekuje se onako kako ste vi komentirali sa svojim prvim pitanjem, minoriziranjem, ismijavanjem, načinom na koji se odmah pokušava poručiti – nećete ništa uspjeti promijeniti! Neposredne demokracije u Hrvatskoj nema, ona je zabranjena. Vlast i vladajuće elite građane nikada nisu ništa pitali, izbjegavaju referendum o svemu (ulazak u NATO, ZERP, arbitraža sa Slovenijom) , politička elita više ljude ni ne naziva građanima, nego biračima. Oni im trebaju samo jednu nedjelju u četiri godine kada su izbori. Izvan toga oni građane ne vide, ne čuju i ne trebaju!

Izvor: http://www.pressthepresident-croatia.com/article/dragutin-lesar-hrvatska-je-u-duznikom-ropstvu-banaka/46250