Dragutin Lesar PREDSJEDNIK HRVATSKIH LABURISTA, STRANKE ČIJA POPULARNOST RASTE
HDZ i SDP nisu pretplaćeni na vlast
Stvara se dojam da postoje HDZ i SDP, a sve druge stranke valja uništiti. No, HDZ će teško dobiti izbore, a Kukuriku koalicija neće imati dovoljno mandata za parlamentarnu većinu. Hrvatski laburisti ne žele sa svakim ići u vlast
U travnju 2008. godine Dragutin Lesar napustio je HNS. Danas je taj nekadašnji sindikalist predsjednik Hrvatskih laburista i uvjeren je da odlazak iz stranke Radimira Čačića bio pravi potez. »Kad sam ulazio u HNS, to je bila narodna stranka bez nekih ideoloških okvira, no u trenutku kad sam izašao bili su liberali. S narodnjaštvom više nisu imali veze, a ja nisam liberal. Međutim, ne odričem se ničega što sam napravio u tih 11 godina koliko sam bio u HNS-u.«
Prvo ste neko vrijeme bili nezavisni zastupnik, a onda ste osnovali stranku, Hrvatske laburiste. Zašto?
– U proljeće 2009., otprilike godinu dana nakon što sam napustio HNS, počelo se okupljati nas desetak, razgovarali smo o politici i bistrili neke ideje. Na petom ili šestom sastanku konstatirali smo kako se slažemo oko dosta stvari i da je, ako želimo nešto učiniti, nešto promijeniti u Hrvatskoj, jedini alat za to politička stranka. Stavili smo na papir naše ideje i tako se krajem 2009. rodila osnivačka deklaracija Hrvatskih laburista. S vremenom se taj naš kružok širio i kad smo donijeli odluku o osnivačkom saboru, bilo nas je 83, a mjesec dana kasnije na tom skupu bila su 124 čovjeka. Danas imamo 77 ogranaka, 11 županijskih organizacija i 3.780 članova.
Što ste u startu htjeli?
– Naša je ocjena bila da u Hrvatskoj ne postoji stranka koja bi snažno zastupala interese isključivo svih onih koji žive od svojeg rada. Nismo htjeli zastupati interese svih društvenih slojeva, kao što to čine ostale stranke.
I SDP tvrdi da zastupa radno zavisno stanovništvo.
– SDP je u svojoj transformaciji prema liberalnoj stranci usput izgubio radnike. Kad je to SDP predložio u Saboru nešto što bi ih legitimiralo kao stranku koja zastupa radnike? Oni imaju jako malo veze sa socijaldemokracijom. Ako su u pitanju, primjerice, plaće, onda između HDZ-ovih ministara i ljudi iz SDP-a koji su bili ili pretendiraju biti ministri, vrlo su male razlike.
Vi ste, dakle, ljeviji od SDP-a?
– Za mene nečija politička pozicija ovisi o njegovom odnosu prema raspodjeli BDP-a, govorili samo o rastu ili i o društvenom razvoju. Rast je moguće postići i ako se otpusti pola milijuna ljudi, naša stranka zalaže se, međutim, za razvoj društva, za pravednu raspodjelu BDP-a.
Otkud naziv Hrvatski laburisti? Kad se kaže laburisti, asocijacija je engleska stranka koja se tako zove, a vi nemate skoro nikakve veze s njima.
– Izvorno smo se željeli nazvati Hrvatska stranka rada, ali nismo mogli jer je već bilo formirano desetak stranaka sličnog imena. Onda smo se odlučili za laburiste jer smo znali da će to izazvati interes.
Engleski laburisti su danas stranka takozvanog trećeg puta, a vi ste protiv takvog političkog smjera.
– Skandinavske radničke stranke nikad nisu prihvatile taj treći put, mi smo slični njima, jednaki su nam stavovi o ulozi države u ekonomiji. Mi nismo u sukobu s kapitalistima, svaka država koja ima puno bogatih kapitalista ima uvjete za razvoj i napredak. Hrvatski laburisti su protiv lopova i neoliberalnog modela na koji su pristale skoro sve druge stranke, premda se pokazao neuspješnim. U Hrvatskoj su zakoni tržišta svetinja o kojoj se ne može niti raspravljati, a mi tvrdimo da je uloga vlasti korekcija pogrešaka tržišta. U ovoj globalnoj krizi u skoro svakoj državi vlasti su se tako ponašale, osim u Hrvatskoj. Porez za siromašne što ga je uvela hrvatska Vlada nije ispravljanje devijacija tržišta.
Koji su to uzorni poduzetnici u Hrvatskoj protiv kojih vi nemate ništa?
– Takvih ima strašno puno, to su svi oni koji redovito isplaćuju plaće i uplaćuju doprinose, imaju kolektivne ugovore sa sindikatima i ne zloupotrebljavaju državna sredstva za poticanje zapošljavanja, podmiruju državi porezne obveze… No, ti ljudi uglavnom nisu javno poznati.
Ankete su povoljne za vašu stranku, koji vam je izborni cilj?
– Činjenica je da ankete pokazuju konstantni rast potpore našoj stranci. Primarni cilj nam je parlamentarni status, o broju mandata prerano je govoriti, ali siguran sam da će naš rezultat za mnoge biti iznenađenje.
Vama je zapravo prilično lako, pričate što mislite da bi ljudi željeli čuti jer nemate nikakvu posebnu odgovornost.
– Jesu li neodgovorni prijedlozi zakonskih izmjena što sam ih ja predstavljao u Saboru?
Mislim na činjenicu da vi nemate ambiciju biti vlast, pa stoga imate vrlo širok manevarski prostor, nitko poslije izbora neće uspoređivati ono što radite s onim što ste ranije pričali. Nećete biti u situaciji da morate ispunjavati svoja obećanja.
– Zar oporba ne mora ispunjavati data obećanja? Uostalom, tko vam je rekao da mi nismo pretendenti na vlast?
Cilj vam je tek parlamentarni status, kako ste onda pretendenti na vlast?
– O vlasti se odlučuje nakon izbora. Mi smo zasad samo rekli da nećemo sa svakim ići u vlast, što je jasna poruka da s HDZ-om ne dolazi u obzir koalicija. Ni s drugima nećemo eventualno razgovarati o suradnji samo da bismo neke naše smjestili u fotelje u izvršnoj vlasti. Kad budu poznati izborni rezultati, mi ćemo objaviti našu pregovaračku platformu u kojoj će biti desetak točaka od kojih ne namjeravamo odustati jer želimo utjecati na promjenu smjera gospodarske politike u Hrvatskoj.
Dakle, zanima vas vlast.
– Zašto bismo inače osnovali stranku? Ali, ne vlast pod svaku cijenu.
Što vi mislite o gospodarskim i socijalnim reformama?
– Pojasnite mi pitanje.
Gotovo je opće prihvaćeno kako su Hrvatskoj nužne krupne reforme, a one u pravilu podrazumijevaju štednju, smanjivanje državnih troškova, rezanje…
– Hrvatskoj su svakako potrebne promjene. Ali, prvo ću nabrojit pet vrijednosti koje sada nedostaju hrvatskoj politici, a Hrvatski laburisti na njima inzistiraju. Prva je istina. Jadranka Kosor dogovorila je s europskim pučanima da će nekoliko dana prije parlamentarnih izbora potpisati pristupni ugovor Europskoj uniji, što bi bila točka na i njezine tobože uspješnosti u pregovorima. Ostalim strankama, tako su barem rekli, to ne smeta, nama takav scenarij strašno smeta. Zbog istine taj bi ugovor trebao biti objavljen barem 15 dana prije potpisa jer nije dobro ako se od birača skriva dokument koji složi kao
predizborni trik. Zasad su objavljena samo stajališta s kojima je Hrvatska krenula u pregovore, ali ne i ono što je ispregovarano. Zapamtite, građani će biti razočarani kad na kraju vide što piše u tom ugovoru. Idemo dalje, druga naša vrijednost je poštenje, moralnost u politici. U Saboru su odbijeni moji zakonski prijedlozi prema kojima bi prestao mandat svim onim zastupnicima, članovima vlade i regionalnim dužnosnicima kojima je utvrđen sukob interesa. S tim se nisu složili ni HDZ ni SDP.
Ne može se zastupniku kojeg je izabrao narod oduzimati mandat samo zato što je neko povjerenstvo izglasalo da je bio u sukobu interesa.
– Predlagao sam da konačnu odluku donosi upravni sud.
Svejedno.
– Ja sam uvjeren da mora otići onaj dužnosnik koji je u sukobu interesa. Kao što sam uvjeren da nije moralno da dužnosnik koji se nalazi u bijegu ili u zatvoru i dalje prima punu plaću. Tražio sam od premijerke Jadranke Kosor da to promijeni, nije ništa napravila. I danas dužnosnici koji su u sukobu interesa sudjeluju, primjerice, u donošenju zakona kojima se zamrzavaju mirovine uime bolnih rezova kojima će se Hrvatska navodno oporaviti. Odlučuju o sudbini četiri i pol milijuna ljudi, iako za to nemaju moralno pravo. Treća naša vrijednost je društvena pravednost. Prije 12 godina udio masa plaća u BDP-u bio je 51,8 posto. Zadnji podatak do kojeg smo uspjeli doći je onaj za 2007., tada je taj udio bio 47,8 posto. Procjene naših konzultanata su da je 2009. udio plaća u BDP-u pao ispod 46 posto. U EU se to kreće oko 70 posto. Nadalje, tvrdi se da su u Hrvatskoj plaće previsoke.
Govori se da je visoka cijena rada jedan od glavnih razloga što nema više stranih investicija.
– Tako je, tako se govori.
I MMF to tvrdi.
– MMF nije institucija koja zagovara društvenu pravednost, njihov je jedini cilj da zemlja dužnik ostane kreditno sposobna kako bi mogla vraćati svoje dugove. No, mene ne zanima visina plaća nego jedino kupovna moć ljudi. Hrvatske prosječne plaće su više od onih u Mađarskoj za 300 eura, ali kupovna moć naših susjeda je 40 posto veća. A kad ste spomenuli strane investicije, reći ću samo da je prema istraživanju jedne međunarodne institucije glavna prepreka ulaganjima u Hrvatskoj – neefikasna državna birokracija. Radno zakonodavstvo i plaće su tek na petom mjestu. To je istina. Nedavno sam u nekim novinama vidio tekst o, kako su napisali, pet smrtnih grijeha hrvatskih radnika, pa su onda nabrajali neefikasnost, velika bolovanja, visoke plaće, nedovoljnu stručnost… Takvi su tekstovi baražna priprema za daljnja smanjivanja radničkih prava.
Znači, s hrvatskim radnicima sve je u redu, ako postoji krivnja za situaciju u kojoj se nalazimo ona je na poduzetnicima i vlasti, državnoj administraciji?
– Naravno. Zašto Hrvati dobro rade u inozemstvu, zašto tamo vrijede? Navest ću još tri temeljne vrijednosti Hrvatskih laburista, to su omogućavanje neposredne demokracije koja je sada odlukom političkih elita i Ustavnog suda zabranjena, znanje i rad. E, sad, rekli ste reforme. Ne može reforme nametati i provoditi korumpirana politička elita, bez ikakvih vrijednosti. Ne smije, nema na to moralno pravo. Zato se ljudi s razlogom bune protiv tih reformi. Politička elita viče da trebaju bolni rezovi. Narod ove zemlje već se 60 godina suočava s tim bolnim rezovima, stalno smo u nekakvim reformama. Ali, za početak ajmo reformirati hrvatsku političku elitu, pa neka nova elita dogovara s građanima nužne, kako to oni kažu, bolne rezove. Nisu krizu izazvali radnici.
Vi ste, znači, protiv reformi odnosno bolnih rezova?
– Da. Dosada je svaki taj bolni rez donio više društvene štete nego koristi.
Politička pozicija vaše stranke mogla bi se definirati kao socijalni populizam?
– To nije istina. Mi se zalažemo za oporavak proizvodnog dijela gospodarstva. Za to je potrebna i nova monetarna politika koja će omogućiti jeftiniji kapital za proizvodnju, nova radna mjesta ne mogu se otvarati u sektoru usluga.
Nije dovoljno proizvoditi, netko bi to trebao kupiti. Kome ćemo mi prodati naše proizvode? Što mi možemo proizvoditi, a da bude konkurentno?
– Na hrvatskom tržištu 60 posto proizvoda je podrijetlom iz uvoza.
To je sasvim normalno.
– Ako je tako, onda se postavlja pitanje čemu uopće Hrvatska. Zar je naša sudbina da budemo kolonija bez prava na vlastito gospodarstvo, proizvodnju? Važno je i to da kupovna moć stanovništva snažno utječe i na razvoj nacionalnog gospodarstva.
Hrvatska može proizvoditi hranu, imamo turizam, a što još? Možemo imati, recimo, neke male poduzetnike koji će za svjetske proizvođače automobila raditi stakla, međutim Hrvatska nema uvjeta biti nekakva proizvodna sila koja će konkurirati na svjetskom, ali i domaćem tržištu. Što da sada počnemo proizvoditi, a da je isplativo i može otvoriti puno novih radnih mjesta?
– Zadaće je vlasti definiranje industrijske strategije. Nikad to nije napravljeno, pa da znamo proizvodnju čega ćemo poticati. Najviše što se uspjelo osmisliti je to da imamo turizam i poljoprivredu.
Kad je to istina.
– Nije. Ponavljam, proizvodnja i jeftiniji kapital.
Svatko može imati takav program koji otprilike glasi – mi smo za to da nam svima bude bolje.
– Ja vam sada samo dajemo natuknice onoga što naša stranka smatra da bi u Hrvatskoj moralo napraviti. Inzistiramo, primjerice, na energetskom suverenitetu, zaustavljanju privatizacije prirodnih resursa, prometne i komunalne infrastrukture. Kao i na jakoj nacionalnoj banci u vlasništvu države.
Znamo kako to funkcionira, direktor HPB-a je završio u zatvoru zato što je kredite dijelio kako su mu političari sugerirali.
– HPB je očito bio projekt koji je trebao dokazati da Hrvati nisu sposobni imati niti svoju banku. Ali, to nije argument da nam ne treba jaka nacionalna banka. Evo, francuska država je u ovoj krizi postala vlasnica najvećeg dijela svojih banaka. Ako je netko kriminalac to ne znači da nismo u stanju upravljati bilo čime i da sve moramo prepustiti strancima. Nadam se da će sadašnja uprava HPB-a vratiti povjerenje u domaće bankarstvo.
Vi vjerujete, dakle, da je moguće iz krize izaći bez bolnih rezova?
– Moguće je. Ako najprije te bolne rezove napravi politička elita među sobom.
Ove stvari što ste ih pobrojili su vaši uvjeti za eventualnu postizbornu suradnju?
– Tako je.
Može li Kukuriku koalicija izgubiti izbore?
– Mislim da HDZ teško može dobiti izbore. Ali, vaše je pitanje posljedica bipolarističkog shvaćanja hrvatske političke scene. Postoje HDZ i SDP, a sve ostalo što je izvan toga mora se uništiti.
Mislite da još netko osim te dvije opcije ima izglede za izbornu pobjedu?
– Reagirao sam na činjenicu da se u Hrvatskoj pokušava uspostaviti pravilo da samo HDZ i SDP imaju pravo na vlast.
Nemaju samo oni pravo, ali, iskreno, ne vidim tko bi osim te dvije stranke, odnosno njihovih blokova imao ozbiljne šanse obnašati vlast.
– Evo, onda ovako, mislim da Kukuriku koalicija neće imati dovoljno mandata da budu parlamentarna većina.
Tu onda nastupati vi i postavljate svoje uvjete za koaliciju. Tome se nadate?
– Pitali ste me za procjenu, moja je da neće osvojiti apsolutnu većinu zastupničkih mjesta. Koliko sam čitao i njihove su procjene otprilike takve. A zašto se onda ne bi otvorila mogućnost za njihovu veliku koaliciju s HDZ-om? Bilo bi to čak i prirodno jer su i jedni i drugi neoliberalno raspoloženi.
I laburisti bi mogli utjecati da Kukuriku koalicija ne osvoji većinu, oduzimate im glasove?
– Ne, oni nama uzimaju glasove. Opet to, trebaju postojati samo HDZ i SDP, sve druge mora se eliminirati. Ne pristajemo na to i gotovo.
Je li Zoran Milanović za premijera?
– Nije na meni da prosuđujem.
Pametno, zašto zatvarati vrata koaliciji s njim?
– Mogu samo reći da bi bilo jako zanimljivo vidjeti vladu u kojoj bi zajedno bili Milanović i Čačić.
Mislite da njih dvojica ne bi mogla funkcionirati?
– Zadržat ću se kod ocjene da bi bilo jako zanimljivo to vidjeti.
A kako biste ocijenili Jadranku Kosor i njezine dvije godine premijerskog mandata?
– Ta žena ne zna da ništa ne zna. To je veliki problem.
Što će biti s HDZ-om?
– Ako će se poštovati hrvatski zakoni, onda bi osim pojedinca i cijela stranka morala biti predmet istrage. Prema svim tim iskazima i javnosti dostupnim informacijama dio novca kojem je izvor korupcija završio je u HDZ-u. Zato stranka ne može biti amnestirana.
Hoćete li izaći na referendum za EU?
– Prije objave ugovora nemam nikakav stav o pristupanju Uniji. Preporučujem i građanima da odluku o tome hoće li sudjelovati na referendumu i kako će glasovati donesu tek nakon što se upoznaju s ugovorom.
Izvor: Novi list
Želite li komentirati? Objava: "HDZ će teško dobiti izbore, a Kukuriku koalicija neće osvojiti većinu"