Branko Vukšić: Zagreb će odlučivati o odlasku drugog Laburista u Europski parlament

‘Jedan mandat je neupitan. Za drugi se borimo, što, uostalom, pokazuju i ankete.’

Sredinom ožujka Nacionalno vijeće Hrvatskih laburista raspustilo je zagrebački Izvršni odbor stranke i imenovalo povjerenika Branka Vukšića, a izvanredna izborna skupština zagrebačke podružnice stranke održat će se nakon izbora za Europski parlament. O svim događanjima u glavnom gradu ali i o Eu izborima, što očekuju od njih, o Mireli Holy, za Politikuplus govorio je povjerenik Hrvatskih laburista za Zagreb Branko Vukšić.

Zadnja istraživanja pokazuju rast podrške Hrvatskim laburistima, kako komentirate ankete?

Već smo gotovo dvije godine uvjerljivo treća stranka u Hrvatskoj, i to ne bez razloga. Svi oni koji su nam u izbornoj kampanji govorili da smo jednokratna pojava, prevarili su se. Točnije, pokušali su – vjerojatno iz vlastite nemoći – prevariti glasače. Laburiste smo osnovali zato što se na hrvatskoj političkoj sceni pojavila velika praznina na ljevici. Tobožnji socijaldemokrati skrenuli su odlučno udesno i postali su – naročito kada su počeli upravljati Hrvatskom – klasični neoliberali. Zaštitnici krupnoga kapitala, fanovi banaka i svega onoga što ugnjetava građane. Socijaldemokrati otuđeni od naroda uzdižu kapital na pijedestal a obezvređuju rad. Ne žele oporezivati bogate. Ne žele oporezivati banke, ali itekako rado prebacuju na leđa onih koji žive od svojega rada sve nedaće recesije, točnije.

Što najviše zamjerate vladajućoj koaliciji, koje odluke su vas najviše zasmetale?

Prva smo i jedina relevantna stranka koja je zatražila ukidanje devizne klauzule. Tražili smo oporezivanje bogatih. Tražili smo vraćanje opljačkanog. A što je Kukuriku koalicija napravila? Suprotno. Smanjila je zdravstveni doprinos s 15 na 13 posto, što je izazvalo kolaps u zdravstvu. Kukurikavci su u svojoj neoliberalnoj fatamorgani uvjeravali javnost da će smanjenjem zdravstvenog doprinosa rasteretiti privredu te da će kapitalisti tim novcem pokrenuti proizvodnju te zapošljavati radnike. Tada smo u Saboru rekli da ćemo se javno spaliti na Trgu bana Jelačića ako se tim i te kako zdravstvu potrebnim novcem zaposli iti jedan radnik. Od tada je novih 70 tisuća radnika bez posla.

Kukuriku koalicija je smanjila plaće i tako onemogućila potrošnju. Bez potrošnje nema rasta, nema novih radnih mjesta. Iako su se u predizbornoj kampanji, pa i nakon što su preuzeli vlast, zaklinjali kako neće dirati ionako rigorozan Zakon o radu, sada ga mijenjaju kako bi još više obezvrijedili rad, kako bi ponovo radnike učinili robovima te kako bi kapitalisti povećavali svoje profite.

SDP je ukinuo kolektivne ugovore i produžio radni vijek na 67 godina, ali nije SDP-u ni na kraj pameti preraspodjeli bogatstvo. Slušam neki dan u Dnevniku HTV-a kako se Damir Novotny iz petnih žila trudi za sve nedaće hrvatskoga gospodarstva okriviti ZOR. Bez iti jednog argumenta. Tko brani drugu, radničku stranu? Nitko. Ni HTV ne pripušta u svoj program radnike, podržavaju pogubnu ideologiju.

Kukurikavci su povećali cijene komunalija. Cijena vode je već tolika da je jeftinije kupati se u gemištu. Kukurikavci su dozvolili bankama ovrhe nad jedinim stanom, a to čine vlade kojima solidarnost nije ni u peti. Kukurikavci su bogatima omogućili da se u predstečajnim nagodbama rješavaju dugova a sirotinji se blokiraju računi zbog neplaćene televizijske pretplate… Mogao bih nabrajati još stotinu redaka pogrešaka, zabluda i prijevara Vlade Zorana Milanovića. Sjetite se samo što su govorili o zdravstvu; neće biti lista čekanja, a liste za specijalističke preglede nisu nikad bile duže. Kukurikavci su učinili to da će se moći liječiti samo najbogatiji. Sirotinji su nedostupni i skupi pregledi i adekvatni lijekovi. E, pa shvatili su građani da smo mi jedini na ljevici i da mi jedino pokušavamo zaštiti radnike. Otud i tih sada već stabilnih deset posto podrške. Koja će, vjerujem, rasti. Bez Laburista neće biti moguće formirati eventualnu buduću tzv. lijevu Vladu.

Podrška javnosti Laburistima raste, a u isto vrijeme je zagrebačka podružnica stranke raspuštena i vi ste imenovani povjerenikom. Možete li nam reći zbog čega je do toga došlo?

Nema tu nelogičnosti. Upravo zato što želimo preuzeti odgovornost i za državu i za Zagreb, vrh stranke odlučio se za temeljitu rekonstrukciju onih ogranaka i onih podružnica koje nisu postigle zadovoljavajuće rezultate. Laburisti se u Zagrebu trebaju nametnuti kao nezaobilazna politička činjenica. Kako to nismo uspjeli, potrebne su promjene. Ja sam „prinudni upravitelj“ do konstituiranja novog zagrebačkog vodstva Laburista. Čeka nas – naročito nakon izbora za EU parlament – velik posao. Pokušat ćemo okupiti mlađu, potentniju ekipu, ekipu koja će na idućim lokalnim izborima ući u Skupštinu grada te kreirati gospodarsku i svaku drugu politiku u Zagrebu.

I kad predviđate „dizanje“ podružnice grada Zagreba?

Na jesen. No, važnije je odgovoriti na pitanje; kako i s kim, a ne kad. Kada mi sami dobijemo odgovore na ta pitanja, organizirat ćemo skupštinu. No, prije toga ćemo unutar stranke ozbiljno, na demokratski način raspraviti o mogućim modelima ustrojstva. Laburisti u Zagrebu imaju daleko više potencijala nego što to pokazuju rezultati. Znači, bio je problem u upravljanju.

Najveći broj glasova Hrvatski laburisti osvajaju upravo u Zagrebu. Hoće li raspuštanje glavne podružnice stranke imati utjecaja na rezultat stranke na predstojećim europskim izborima?

Raspuštanje ne znači i nerad. Baš suprotno, na nekoliko posljednjih sastanaka dogovorili smo da će zagrebački članovi do 25. svibnja sve svoje snage i kreativne potencijale usmjeriti u izbornu kampanju za EU parlament. Točno, Laburisti imaju najviše glasača u urbanim sredinama pa nije čudo što nas i najviše Zagrepčana prepoznaje kao alternativu ovoj vlasti. Zagreb će, siguran sam, osigurati da se Laburisti na nivou čitave države bore za drugi mandat u EU parlamentu. Jedan mandat je neupitan. Za drugi se borimo, što pokazuju i ankete. Naša lista je jaka, bez lažnjaka, bez lovaca na glasove koji varaju glasače. Naš novi slogan – savjesti čiste biraj Laburiste – s pravom možemo korisititi.

Kakvi su planovi Hrvatskih laburista na razini Zagreba? Imate li već u planu nekoga za predsjednika ili predsjednicu zagrebačke podružnice?

Znamo jedino da to neću biti ja, zato sam se i prihvatio ovog nimalo laganog i ugodnog posla. Rano je govoriti o predsjedniku ili predsjednici. On ili ona biti će izabrani na skupštini. No, za svoje će se mjesto morati početi boriti i radom u kampanji za EU izbore, programom za Zagreb, motivacijskim i upravljačkim umijećima, energijom i autoritetom koji ne proizlazi iz funkcije već iz osobnosti. No, važno je i to tko će biti tajnik ili tajnica podružnice, važno je tko su članovi izvršnog odbora podružnice. Važna je tijesna veza između podružnice i zagrebačkih ogranaka. Zagreb je prevažan i stranci i građanima da bismo improvizirali.

Koji su po Vama glavni problemi u Zagrebu, a koji na razini Hrvatske?

Korupcija i nezaposlenost školovanih i mladih ljudi, negativna selekcija, pomanjkanje kriterija i vizije te opasno naginjanje udesno. Ali kada govorim o desnom i lijevom, o ideologijama, prije svega mislim na odnos prema kapitalu. Hrvatska je, pogotovo Zagreb kao njen glav
ni grad, postala oaza za divlji, neuređeni kapital. Postali smo raj za bogataše koji ne moraju pojasniti od kuda im bogatstvo. Korupcija, naročito politička zauzima novi zalet. A tom novom korupcijskom zaletu i naletu pridonosi Kukuriku koalicija i premijer Zoran Milanović, koji kada su njegovi puleni u pitanju odbacuje principijelnost, poštenje i kriterije. Podigao je antikorupcijsku ljestvicu na 2,12 metara kako bi se – kao što to rekoh svojedobno u Saboru – ispod nje mogao provući i Peđa Grbin. Milanovićevo zakapanje glave u pijesak kada su u pitanju indicije o korupciji u Sisku i Vukovaru potiče ljude na razmišljanje da se korupcija isplati. Naročito ako si u pravoj, vladajućoj stranci. Ona floskula; nevin si tako dugo dok ti se ne dokaže da si kriv oslobađa svake odgovornosti i Ivu Sanadera.

Postoji valjda nešto što se zove politička odgovornost. Ako gradonačelnik političkom oponentu u četiri oka ponudi 50 tisuća kuna za glas, bez obzira je li taj novac namijenjen osobi ili projektima, riječ je o političkoj korupciji odnosno kriminalu. I to Milanović ne shvaća. Čitav se Sisak crveni, ali od sramote učinjene u županiji. Već je bahatost s kupnjom preskupih automobila bila dovoljna za smjenu. No, po tim kriterijima je trebao odavno odstupiti i Milanović i mnogi pokondireni a nesposobni ministri.

Kako komentirate rast popularnosti Mirele Holy? Je li Holy uistinu, uz Laburiste, alternativa aktualnoj Vladinoj politici?

Mirelu Holy, s kojom sam u dobrim odnosima, građani doživljavaju kao žrtvu. Ona je napravila u usporedbi s Milanovićevim pulenima, malu pogrešku. Ali, tako sam govorio i kada ju je Milanović smjenjivao. Glasao sam – a čini mi se i ostali moji kolege iz stranke – protiv smjene. Holy je u duši SDP-ovka i Milanović je njenim odlaskom odrezao veliku granu na kojoj sjedi veliki broj tobožnjih socijaldemokrata.

Mnogi od njih će zbog toga pasti. Prvo s grane a onda i sa sise. Kolegica Holy jest u tihoj koaliciji sa SDP-om a protiv je Milanovića i nesposobnih ministara. Želim joj svako dobro te da nas Laburiste podupre u Saboru kada se borimo za prava najugroženijih, što, dakako nije populizam. Populizam je ovo što radi SDP, u čemu ih Mirela podupire te njegovi partneri koji naše inicijative – od smanjenja plaća, oporezivanja bogatih, progresivno oporezivanje dohotka, solidarnost sa siromašnima – prvo napadnu a potom ih preuzmu kao svoje. Da, Laburisti jesu alternativa Milanovićevoj Vladi, ali i desnici koja nas vraća u neka crna, opora vremena. Laburisti govore o stvarima o kojima se ne usude govoriti ni SDP ni HDZ, a to su egzistencijalni problemi građana. Pa, mi smo po zakonodavnoj i svakoj drugoj aktivnosti pola opozicije ili 25 posto Sabora. A nas Laburista je šestero. Od kada je predlaganje zakona populizam? Od kada je rad populizam? Da, jedva čekamo da preuzmemo odgovornost za Hrvatsku, Hrvatsku u kojem će poštenje, znanje, sposobnost i rad biti jedini kriteriji. Sada je jedini kriterij za posao članstvo u jednoj od stranaka u vlasti. A tako je bilo, naravno, u vrijeme vladavine HDZ-a.

Poznati ste i kao najaktivniji zastupnik u Hrvatskom saboru, a vaši poznanici kažu da ste osoba bez dlake na jeziku. Koliko vam to pomaže ili pak odmaže u bavljenju politikom?

Zato što sam bez dlake na jeziku ostajao sam bez posla nekoliko puta. A to nisu, osjetio sam na svojoj koži, ugodna iskustva. Ono što mislim govorim i na stranačkim sastancima i u Saboru. Nemam fige u džepu. Naravno, to se ne honorira ni u Saboru, ni u stranci. Naše je društvo naučilo da se istina ne izgovara glasno. Kažnjavan sam zbog istine, zbog svog dugog jezika. Ali ne kalkuliram. I to se, na kraju isplati. Teže je ali se isplati. Kada prolazim gradom sve me više ljudi zaustavlja. Zaustavlja li i vladajuće političare? Ne. Jer oni ne izlaze iz automobila. Kao da su u tim skupim jurilicama rođeni. Da parafraziram i prilagodim izjavu pokojnog Jožu Pankretića, ni za farcajg prije ulaska u politiku nisu imali, a kamoli za automobile s grijanim sjedalima. Mi, laburistički zastupnici nismo ušli u politiku da nešto steknemo već da uistinu pridonesemo promjenama. Promjenama na bolje.

Izvor: http://www.politikaplus.com/novost/100780/branko-vuksic-zagreb-ce-odlucivati-o-odlasku-drugog-laburista-u-europski-parlament