Bespredmetan je razgovor o tome treba li Grad prihvatiti nešto što je sam tražio!

Bespredmetno je razgovarati o tome treba li ili ne Grad Varaždin prihvatiti nešto što je zapravo sam tražio prije nekoliko mjeseci, ističe Božidar Kolarić, potpredsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada i vijećnik u varaždinskom Gradskom vijeću, osvrćući se na najnoviji kompromisni prijedlog iz T7 VIS-a po kojem bi se tijekom pokusnog rada tona komunalnog otpada zbrinjavala po cijeni od 560 kuna.

Ponuda za mehaničko-biološku obradu ispod cijene koja se trenutno plaća za baliranje, kao i dugotrajnost traženja drugog rješenja čiji se rizici i nedostaci prešućuju uz nerealna obećanja, ponukali su Kolarića na istup o dobro poznatom problemu koji bi se konačno trebao riješiti.

Ima li ovome kraja?

– Više ne mogu nigdje otići bez da me pitaju za smeće u Brezju. Razgovaram s građanima i mogu reći da ne poznajem nikoga kome ono nije došlo ne na vrh nego dva metra iznad glave. U pravu je narod koji doista tu trakavicu sve teže prati, dok je najteže onima koji od smrada ne mogu otvoriti prozore. Zato bi trebalo odmah naći kompromisno rješenje, tim više što je, barem na određeni rok, otklonjeno razilaženje oko cijene – veli potpredsjednik laburista.

Svojevremeno mu se, međutim, činilo da je gotovo postignut dogovor između Grada Varaždina i T7 VIS-a, ali se prevario.

– Prijedlog je bio da se otpad zbrinjava u tvornici za MBO po određenoj cijeni, dok bi razlika do ugovorene cijene bila predmet suda. Osobno sam bio sklon toj varijanti naprosto zato jer bi se problem konačno počeo rješavati. No dobili smo uvjeravanja da ima drugih rješenja koliko hoćemo, i to jeftinijih i kvalitetnijih. Međutim, kronologija događaja koji su uslijedili, to je demantirala. Redom su otpale sve općine u Varaždinskoj županiji koje bi htjele varaždinski otpad, a onda i međimurska opcija te na kraju općina Davor, pri čemu su se spominjale urote, diverzije i što sve ne. Već tada je to bilo teško pratiti, a onda inspektorat zabranjuje odlaganje u Brezju i zbog toga kažnjava Varkom, da bi ubrzo nakon toga odgodio zabranu, i to tri puta. Zatim Trgovački sud donosi privremenu mjeru, a viši sud to ukida. Pa tko to još može pratiti – pita se Kolarić.

Cijena ovisi o – sudu

Dosadašnji tijek, kako smatra, zorno govori da bez dogovora dviju strana neće doći do brzog i kvalitetnog rješenja, niti se mogu predvidjeti krajnje konzekvence izostanka dogovora, uključujući i konačnu cijenu zbrinjavanja tone smeća.

– Na prvi pogled imamo jednostavnu matematiku: tona otpada puta određena cijena. No, kad bi to barem bilo tako jednostavno… Uvijek se mrtvi zbrajaju na kraju, a kraj rata, kad je u pitanju naše smeće, po svemu sudeći, donijet će sud svojom pravomoćnom presudom. Ishod suda će definirati krajnju cijenu zbrinjavanja smeća i to se mora reći. Naime, budući da se vodi nekoliko postupaka, nije dovoljno da se nađe netko tko će riješiti pitanje brda smeća po cijeni nižoj od T7 VIS-a. Treba imati na umu i međusobne tužbe i njihove posljedice. Naravno, Grad ima pravo i obvezu utvrditi moguću ništetnost ugovora, a T7 VIS štiti svoju investiciju s obzirom na važeće ugovore. Ukoliko Grupa T7 VIS izgubi sud, izgubit će novac i vrijeme i tko zna što sve ne, a da su toliki novac uložili negdje drugdje, već bi, pretpostavljam, i zarađivali. No što ako Grad izgubi sud (čega se užasno bojim)? Nemojmo zaboraviti da je ovdje riječ o svotama koje mogu baciti i veći grad na koljena. Doduše, možda ćemo taj teret prebaciti na svoju djecu jer sada je sto posto sigurno da sporovi neće trajati dva dana, nego godinama – upozorava.

Imaju sve, a rješenje ne

Nakon svega, kako dodaje, moglo bi se dogoditi da zbog želje za određenom uštedom izgubimo puno više.

– Kao što je jedan gradski vijećnik rekao, doista bi Japancu ili Austrijancu bilo nemoguće objasniti da pokraj bala imamo tvornicu, a smeće rješava netko drugi. A nije teško nakon natječaja zamisliti ovu situaciju: T7 VIS i Grad se spore na sudu, a Nijemac, Slovenac ili netko treći nam odvozi smeće i lijepo zarađuje. T7 VIS ne zna što bi s tvornicom u Brezju gdje se ne otvaraju itekako potrebna nova radna mjesta, a upitna su i postojeća. Je li to uspjeh kojem treba težiti odgovorna vlast? Pogotovo ako nakon pet, šest ili osam godina izgubi spor. Pa tko može suvislim riječima objasniti građanima ovoga grada, a kamoli šire, zašto se ne nađe kompromisno rješenje. Lokal-patriot sam, rođen u Perkovoj kasarni, pokraj Staroga grada. Steže me pri srcu činjenica da mi Varaždinci nismo u stanju sami riješiti problem, već ga sami stvaramo. Ovom trakavicom ne šaljemo dobru poruku nikome. Kada dođem stranačkim poslom u Zagreb, onda jednostavno nemam logični odgovor jer me kolege iz drugih dijelova države ponekad i zadirkuju zbog ove situacije, i to u stilu: “Vi Varaždinci imate sve, a nemate rješenje” – upozorava potpredsjednik laburista.

– Vlast je ta koja mora hitno riješiti taj problem, a mi, Hrvatski laburisti – Stranka rada, nemamo namjeru poduprijeti apsolutno ništa što bi nekome ostavljalo mogućnost da traži našu podršku i drži fige u džepu. I to ne samo kad je u pitanju smeće, nego i sve ostalo – naglašava Kolarić koji je bio dio peteročlanog izaslanstva koje je predsjedniku Josipoviću donijelo izvorni Statut laburista nakon osnivačkog sabora stranke.

– Iznimno sam sretan jednoglasnom odlukom Nacionalnog vijeća stranke da se svim ograncima i podružnicama preporuči samostalan izlazak na izbore. Naime, moj je dojam s terena da naši ljudi, odakle god dolazili, jednostavno žele izaći sami. A, eto, svjedoci smo grčevite borbe nekih marginalnih stranaka za koalicijama jer bi, objektivno govoreći, na puno mjesta doživjeli katastrofu i to tamo gdje su pobjeđivali. Ovako glumataju o snazi i čitavoj vojsci članova, no i sami znaju da im stranka sama u čitavoj državi ne bi osvojila glasova ni koliko imaju članova – smatra potpredsjednik.

Glede prozivki laburista za populizam, Kolarić nudi objašnjenje.

– Vjerojatno je to posljedica pozornog proučavanja same definicije populizma, naročito onog dijela koji govori o tome kako je populizam nastao kao reakcija na korupciju i dominaciju kapitalističkih oligarhija. No nije jasno zašto bi ikoga poštenog trebala smetati borba protiv korupcije i zatiranja radničkih prava, što je zapravo i temelj naše stranke – upozorava.

Kolarić veli da razumije to što rast laburista nekima postaje problem, ali ne razumije zločestoću koja se vidi iza uvreda koje im se upućuju.

– Spočitava nam se demagogija, a već po definiciji vidi se da nema osnove da bi laburisti bili demagozi. Naprosto zato jer nismo ništa lažno obećavali odnosno odmah po dolasku na vlast zaboravili na ono što smo obećavali. Demagogija stanuje negdje drugdje, a ne kod nas. Primjerice, ako se netko žestoko protivio javno-privatnom partnerstvu, onda je to bio upravo SDP. Za to postoje brojni dokazi. No nakon prošlih lokalnih izbora promijenili su partnera, ali i mišljenje. Doduše, neki ugledni članovi SDP-a i danas tvrde da je JPP elementarna nepogoda, ali moraju vezati konja gdje im gazda kaže. Ili slučaj Pelješkog mosta. SDP je žestoko napadao most uoči izbora jer tada su vrijedila neka druga pravila. A što kazati o moru poskupljenja koja nemaju veze s onim što su obećavali uoči izbora, i tako unedogled – upozorava Kolarić

Izvor: http://regionalni.com/novosti/politika/bespredmetan-je-razgovor-o-to
me-treba-li-grad-prihvatiti-nesto-sto-je-sam-trazio-11645/