Uz vladare bez pravog znanja, pati narod

U Vedama, knjigama znanja, o vladaru stoji zapisano ovako: “jedina dužnost vladara je blagostanje i sreća svakog POJEDINOG stanovnika njegovog carstva, i tako dugo dok se to ne ispuni, on ne može biti miran”.

Vladar je morao biti osoba puna mudrosti, morala, razumijevanja i sućuti za svoje podanike, a njegova dužnost ili darma se je morala ispuniti. I on je činio sve, da to tako bude. Pitate se zašto? Ili……

Zašto današnji vladari nisu takvi?

Ovi današnji, djelujući iz ega, ne znaju što čine. No, to ne umanjuje njihovu odgovornost. Ustvari, brinući samo o svojim potrebama, oni misle da znaju što rade, ali to je daleko od ZNANJA.

Oni nekada, znali su što moraju činiti da bi sa ovog svijeta otišli bez odgovornosti.

Isto tako su znali da smrt nije prestanak svega i ništavilo, i da se svaki dug mora platiti. Bilo kada.

Ovi današnji, barem prema djelima, misle da plaćanje dugova ne postoji, da sa smrću sve prestaje, i da mogu raditi što žele.

Moram reći, kako naivno! Kakvo će to iznenađenje biti! I neće pomoći; nismo znali!

Ako prekršite zakon, sudac vam neće uzeti u obzir to što zakon niste poznavali. Dobit ćete ono što ste zaslužili, prema zakonu.

Postoje zakoni koji su iznad svih zakona, koji su nepotkupljivi i nepromjenljivi, jer ih nisu izmislili ljudi, već su to moralni zakoni vječnosti.

Pred tim zakonom, visoki položaj nije „olakšavajuća okolnost“, već taj zakon veli; što viši položaj, odgovornost za ono što smo učinili je veća!

Zato nije sve jedno, dali je neku grešku učinio „mali“ čovjek, ili netko tko donosi odluke o drugima. Viši položaj, donosi veću odgovornost. Svaka greška, svako iskorištavanje tog položaja, za sobom povlači teške posljedice. I što više patnje prouzročimo svojim postupcima, pa makar i iz neznanja, tu svu patnju, mi sami morat ćemo nositi jednog dana, na svojim plećima. I vjerujte mi, bilo kad to bilo, bit će nam jednako teško kao i onima, kojima se patnja učinila. Tada se obično pitamo: što sam ja Bogu kriv, jer ne znamo da smo svu patnju sami stvorili.

To je zakon karme, od kojeg se samo rijetki mogu spasiti. I nemojte se zavaravati. Tu novac i moć nisu od nikakve koristi. Lukavstvo, veze, utjecaj, i sve druge metode koje su prije dale rezultate, tu zakazuju. Iznad karme može vas izdići samo život pun vrline. Ništa drugo.

I sada, ako malo razmislite; svi jednog dana moramo položiti račune.

Pa čemu onda sve to??

Zar se isplati za par bijednih godina života u obilju, koji smo stvorili na BILO KOJI način, propustiti priliku da nađemo unutrašnji mir? I onako prave sreće nema bez unutrašnjeg mira.

Sreća koju vam stvara sve ono što se može kupiti novcem, prolazna je i bezvrijedna. (pitajte one koji imaju novac, a pate od neizlječive bolesti)

A živjeti život zadovoljavanja želja, samo nas gura u sve veći nemir. Jer, zadovoljenje jedne želje rađa tri nove koje je još teže zadovoljiti. A kad puno steknemo, dolazi strah da to ne izgubimo.

Zato, nesebičan rad za druge spada u najviše vrline koje jedan vladar može imati. Da bi se stekla takva vrlina, iz unutrašnjeg mira mora se roditi ljubav prema onima s kojima se vlada. Ustvari, vladar bi trebao biti sluga svoga naroda. Ne ponizni sluga, već radosni sluga. Onaj kojem služenje predstavlja najvišu radost.

Pitat čete me, gdje toga ima? Nigdje! Takvi vladari u današnje vrijeme ne postoje, jer je svijest i vladara, i naroda na vrlo niskom nivou. Tehnički napredak koji smo ostvarili, samo je stepenica više od toljage pračovjeka. Zbog toga i jesmo najdalje otišli u pronalaženju oružja za uništavanje ljudi. Oružja znanih, i tajnih.

A ako se pitate gdje je rješenje, ne brinite, ono uvijek postoji. Najbolji način je, težnja da se određenim znanje svijest uzdigne na višu razinu. Da shvatimo da smo svi jedno, i da je patnja drugog i naša patnja.

A drugi način je onaj, kojim ide većina. Primanje «šamara» sudbine, tako dugo dok ne naučimo lekciju. A šamari su bolesti, patnja, prirodne katastrofe, i da ne nabrajam. U viši razred života ne može ako niste položili sve testove, a testove nećete položiti bez pravog znanja.

Pa, koji je zaključak??

«Uz vladare bez pravog znanja, pati narod». To vam izgleda nepravedno?

Iznenadit ću vas, ali nije. Vi ste ti koji ste odabrali vaše vladare. Svaki narod dobiva upravo onakve vladare, kakve je zavrijedio prema svojoj razini svijesti.

Tu vam se ujedno nudi rješenje kako do boljih vođa. Uzdignite svoju svijest, ne dozvolite da budete glas za one koji toga nisu vrijedni. I doći će neki bolji, neki pošteniji i svjesniji vladari.

A ja vam upravo takve želim.

(V.M.)