Sušiona u općini Vrpolje

Kako napisati još jedno štivo o sušioni voća i povrća u Vrpolju, a ne ponavljati već sve što je rečeno? Probao bih opisati , kako su to doživjeli žitelji općine Vrpolje, kooperanti sušione. Kad se pročula vijest da će se sušiona graditi, svi su sa odobravanjem i planovima za buduću suradnju čekali početak rada sušione. Napokon će slavonski seljak moći proizvoditi i prodati svoj proizvod prerađivaću bez prisustva posrednika.

A gdje bi dalje i mogla prosperirati sušiona, ako ne u srcu slavonije, okružena tolikom plodnom zemljom. Sami počeci bili su skromni, par hrabrih i več bolje stojećih poljoprivrednika ušli su u suradnju sa sušionom. Sušiona i država kreditirali su proizvodnju. Dobit je bila skromna, ali ljudi su se tješili, prva je godina još učimo, nemamo odgovarajuće strojeve. Iduće godine će biti bolje. Slijedeće godine kreditirana je i proizvodnja i nabavka strojeva. Broj kooperanata se uvelike povećao. Godina je bila povoljna za proizvodnju, prinosi dobri, nakon što su predali proizvode svi su bili zadovoljni. No samo do obračuna. Sa njega su se ljudi vraćali ljuti i revoltirani. Visoke cijene usluga , savjetnika i strojeva, a ponajviše nerealnih odbitaka na primjese zemlje u proizvodima i kvalitete istih dotjerale su proizvodnju na rub financijske islativosti. Bili su sretni oni koji su imali odlične prinose, a nisu na kraju ostali dužni. Dobit nikakva, a krediti ostaju na naplatu. Sljedećih godina broj kooperanata se uvelike smanjio, jer ako s onakvim prinosima nema dobiti kako će biti kad bude loša godina. Surađivali su većinom oni koji su morali radi kredita ili dugova. Ostali su se vratli tradicionalnoj proizvodnji. Probala je uprava sušione i vlastitom proizvodnjom na općinskom zemljištu, ali ni to nije bilo dugog vijeka.

Pitanje je sad u čemu je bio problem, ako je u lošem idejnom proračunu onda ni nastavak proizvodnje pod bilo kojim vlasnikom neće biti isplativ. Ako je lošoj upravi i malverzacjama onda bi uskok trebao ovdje imati posla. No objašnjenja nema, a sušiona sa svojim dugovima stoji i ne uspijeva se prodati.

Žalosno je to za ovu općinu, u kojoj pored toliko saborskih zastupnika nema nikakve proizvodnje osim ono malo privatnih obrta. Ni ideja načelnice o izgradnji zatvora nije ugledala svjetlo dana, iako je o tome naveliko pričala, kao da je to gotova stvar. Govorimo o decentralizaciji i razvijanju sela a ne možemo zadržati mlade ljude radnim mjestima, niti im išta drugo ponuditi da ostanu u svojoj općini. Povezanost s gradovima je svedena minimum , na par autobusnih i željezničkih linija, a cijena karte za autobus je 30 kn za 30 km. Za 60 kn dnevno možete naći solidan stan u gradu. Izgradnja industrijske zone postoji samo u prostornom planu, a mislim da bi to bio prioritet da ova opčina krene s mjesta i zadrži mlade ljude, te da vide svoju budućnost ovdje.

Darko Novoselović