U Hrvatskoj je proglašeno izvanredno stanje, tj. službeno je obznanjeno da smo u recesiji. U banani svakako jesmo, ali je li to baš recesija ili nešto drugo, to je pravo pitanje. Franjo Tuđman s puno više objektivnih pokazatelja da smo (početkom devedesetih) bili u ratu, nikada službeno nije proglasio ratno stanje. Iako je uredno bio uveden ratni porez. Radije je šutio nego da je rekao da smo npr. u kolektivnoj vježbi puškaranja prema živim neprijateljskim metama… ali da to nikako nije rat.
Zoran Milanović stanje u kojem se nalazimo eufemistički naziva recesijom. Cijeli je svijet u njoj pa eto dobre izlike. Vjerojatno to svom narodu govore i u Sjevernoj Koreji. Međutim, da bi se bilo u toj globalnoj recesiji ili krizi, vaša ekonomija i gospodarstvo moraju biti dio tih svjetskih tokova, a mi gospodarstva praktički nemamo. Mi smo, kriknimo već jednom, naprosto opljačkani!
Kriminalna privatizacija, vađenje milijardi iz javnih poduzeća, potkupljivanje branitelja nerealnim beneficijama, Podravka, HAC, njegovi preskupi wc-i i tuneli, Hrvatska poštanska banka, zaduživanje države za visoke kamate kod Hypa, izborne kampanje i crni fondovi HDZ-a, Sanader, Fimi medija, lažne mirovine, ljudi koji su u MORH-u istodobno primali i plaće i mirovine, muljanje po gradovima i lokalnim sredinama… Svakoga dana saznamo neku novu informaciju o suludim prevarama koje bi uništile i Njemačku, a gdje ne bi malu krhku zemljicu na brdovitom Balkanu.
A zašto ni ova Vlada ne želi reći jasno i glasno o čemu se radi? Kada bi Milanović rekao da smo opljačkani, to bi svakako dobro odjeknulo u narodu, ali to bi značilo da mora krpati proračunske rupe povratom ukradene imovine. SDP i njegovi kolacijski partneri već su 2000. godine pokazali da, iako su drukčije govorili uoči trećesiječanjskih izbora, nemaju snage uhvatiti se u koštac s privatizacijskim i drugih marifetlucima. Nitko od onih kojima su tada najavljivali odlaske u zatvor nije došao ni do istrage.
Danas je isto. Umjesto da proglase izvanredno stanje, dignu sve policijske, istražiteljske i sudske snage na noge da se pohvataju svi lopovi, da se vrati ukraden novac u državnu blagajnu, da se dio dugova države prema stranim bankama koji je nastao lihvarenjem naprosto proglasi ništavnim, lakše je glumiti europsku finoću, praviti se kao da se nama ne događa ništa što se ne događa u svijetu te lupiti nove poreze, smanjiti prava i beneficije (poštenom) narodu. Lakše je, ali to sigurno ne vodi izlasku iz te njihove, kako da ne, recesije.
— Arsen Oremović
Poštovani,
Vaše primjedbe o tome da se ne poduzima ništa u cilju povrata opljačkanoga me čude, jer kako očekivati da nova vlada nešto poduzme kada te dvije stranke (HDZ I SDP) sa svojim prirepcima su u vrhu i vladaju i obmanjuju naš narod već 21 godinu.
Čude se ( SDP I Kukuriku) bivšoj premijerki kako ona ništa nije znala o malverzacijama u HDZ-U, a mi bi trebali možda njima povjerovati da oni nisu ništa znali o INI i MOL-u, o HYPO aferama, o skupim unajmljivanjima prostora , o vladinim agencijama koje ništa ne rade,o privatizaciji, pa zajedno sjede jedu i piju već 21 godinu!!!
Tko o čemu, kurva o poštenju! Tekst Arsena Oremovića, osim što nema veze s mozgom (jer recesija je ekonomski pojam i činjenično stanje opisano uzastopnim padom industrijske proizvodnje i BDP-a koji nema veze s pljačkom, a pljačka nema veze s recesijom), bavi se nečim što njega prati od kad je, prema kuloarskim navodima unovčavao stranice u jednom dnevnom listu. Zašto nema veze s pljačkom? Zato jer smo imali i pozitivne ekonomske pokazatelje posljednjih godina, a to sigurno ne znači da nismo bili pljačkani.
Da, recesija je točna informacija i lupetanje ne vodi ničem, osim samopromociji. Zašto je to tako česta pojava?
Za obavljeni posao – nagrada! To je u Njemačkoj formula za uspjeh.A kod nas ljudi dobivaju velike plaće za neobavljeni posao jer kad pogledaš strukturu odškolovanih kadrova vidiš da je netko dobro ZARIBAO. tONA NA SVA ZVONA