Inženjersko pogodovanje i korupcija u RH

Već dulje vrijeme se spremam da Vam pišem o inženjerskoj korupciji kao jednom od oblika korupcije koja najviše košta RH. Ja sam mali poduzetnik sa 25 godina poduzetničkog staža, bavim se elektroničkim napojnim sustavima za profesionalne namjene i radim isključivo preko žiro računa.

Neposredan povod ovoga pisma su izjave predsjednika RH i predsjednice Vlade RH prenesene putem televizije. Gospodine Josipović na televiziji je objavljeno da ste izjavili da se borba protiv korupcije u RH polako bliži kraju. Gosođo Kosor na televiziji sam gledao kako se hvalite uspjehom u borbi protiv korupcije u kojoj je HDZ platio visoku cijenu i nećete stati dok istu cijenu ne plate i SDP, HNS i IDS.

Gospodine Josipoviću moram Vas ispraviti jer borba protiv korupcije ne da se ne bliži kraju nego zapravo ozbiljno nije ni započela. Gospođo Kosor korupcija vezana uz političke stranke je samo jedan oblik korupcije i borba protiv tog oblika korupcije nebi smjela biti sredstvo obračuna sa političkim protivnicima, što ne znači da ne pozdravljam obračun sa korupcijom u kojoj sudjeluju političari.

Mišljenja sam da kada bi sve ono što je do danas objavljeno u medijima vezano za korupciju u RH bilo istinito i procesuirano i okončano pravomoćnim sudskim presudama to nebi činilo ni 1% korupcije u RH. Mišljenja sam da samo korupcija u HAC ili HEP je po iznosu veća od svega do sada objavljenog.

Vratimo se na temu zbog koje pišem ovo pismo, dakle na inženjersku korupciju. Inženjerska korupcija je oblik korupcije koja započinje prethodnim dogovorom djelatnika naručitelja i poduzetnika ili djelatnika poduzetnika preferiranog ponuditelja. Pogodovanje preferiranom ponuditelju se očituje na način da se opis podobnosti ponuditelja prilagođava preferiranom ponuditelju i na taj način se eliminira dio nepoželjne konkurencije. Pogodovanje se nastavlja na način da se opis predmeta nabave (tehničke karakteristike) prepisuju iz kataloga preferiranog ponuditelja ili kataloga proizvođača čiju opremu distribuira preferirani ponuditelj.

Temeljem moga iskustva u posljednjih dvadesetak godina mogu tvrditi da je 90% javnih nadmetanja iz naše branše za koje sam preuzeo dokumentaciju za nadmetanje bilo unaprijed namješteno za preferiranog ponuditelja. Od tih 90% pogodovanja opet 90% uspije iz prvog pokušaja a slijedećih 5% iz drugog, trećeg itd. pokušaja. Gospođo Kosor i gospodine Josipoviću sa punom odgovornošću mogu tvrditi da je Vaš uspjeh u borbi protiv inženjerske korupcije u RH ravan nuli, dakle da je nivo inženjerske korupcije jednak kao i prije Vaših izbora za predsjednike.

Organizatori pogodovanja u javnoj nabavi se osjećaju sigurni i zaštićeni i ponašaju jednako kao i ranije. Čim prelistam dokumentaciju za nadmetanje znam za koga je nadmetanje namješteno. U apsolutnom iznosu trošak korupcije u RH se smanjio u posljednje dvije godine ali samo zato jer su se smanjile investicije i ulaganje u obnovu i održavanje. Ovdje treba napomenuti da inženjerska korupcija nije vezana samo uz javnu nabavu nego i na sve ostale oblike nabave pa i na one koje provode privatna poduzeća.

Iz moga osobnog iskustva gore navedeni procenti se odnose na INA, HAC, HC, HEP, HŽ, HP, HRT, ODiV, FINA, HKZP, MORH, MUP i ostala ministarstva, Grad Zagreb, Zagrebački holding, zdravstvo itd. Jedini za koje nebih mogao dokazati pogodovanje je Državni ured za e-Hrvatsku u periodu dok je taj ured provodio centraliziranu nabavu informatičke opreme za Vladu RH.

Godinama pokušavam potaknuti Državnu komisiju za kontrolu postupaka javne nabave (u nastavku Komisija) da prepozna inženjersko pogodovanje ali predsjednica gospođa Vlasta Pavličević, isto kao i njeni prethodnici, to odbija jer Komisiju ne smatra organom za borbu protiv pogodovanja i korupcije, što su mi otvoreno i stavili do znanja. U posljednje dvije godine pokušao sam potaknuti DORH na istraživanje i procesuiranje inženjerskog pogodovanja i korupcije ali bez uspjeha.

Moje mišljenje je su državna infrastruktura i zakonski okvir u potpunosti neadekvatni za borbu protiv inženjerskog pogodovanja i korupcije. Komisija i Ured za javnu nabavu su promašene institucije u ovom obliku i dok ih vode nesposobni rukovoditelji. Inspektori za privredni kriminal u MUP su needucirani i neopremljeni. Oni nemaju pojma kako funkcionira inženjersko pogodovanje i korupcija, oni su informatičiki neposmeni i neopremljeni, oni se ne služe internetom i elektronskom poštom. Isto se odnosi i na djelatnike u DORH.

Gospođo Kosor i gospodine Josipoviću obujam inženjerskog pogodovanja i korupcije u RH je takav da kada bi u MUP i DORH radilo 100 puta više službenika (i to pod uvjetom da su educirani, opremljeni i motivirani) prema sadašnjoj organizaciji i tehnologiji rada, nebi uspjeli procesuirati ni 10% slučajeva realiziranih pogodovanja i korupcije u RH.

Zaključak se nameće sam po sebi, treba mjenjati zakonski okvir, procedure, organizaciju i tehnologiju rada, educirati i opremiti djelatnike. Prema postojećem Zakonu o javnoj nabavi svaki inženjer ili neki drugi djelatnik koji je u poziciji da definira opis podobnosti ponuditelja i opis predmeta nabave može nekažnjeno pogodovati svojem preferiranom ponuditelju.

Na temelju vlastitog iskustva dati ću samo nekoliko naputaka kako spriječiti pogodovanje i korupciju u javnoj nabavi:

1. Zakonski okvir mora biti takav da se samom procedurom nadmetanja eliminira 98% pokušaja pogodovanja. Preostalih 2% slučajeva rješava Komisija Komore u prvom stupnju a državni organ ( Komisija ? ) u drugom stupnju. Upravni sud, koji svoje presude donosi poslije 4-6 godina treba eliminirati iz procedure. Rad Komore i Komisije treba biti besplatan. Komoru tako i tako plaćaju poduzetnici a rad komisije treba financirati iz proračuna jer borbu protiv korupcije treba finncirati država a ne poduzetnici. Postojeći grozomorni Zakon o javnoj nabavi treba hitno pojednostavniti i izmjeniti na način:

– da opis podobnosti ponuditelja ne smije biti diskriminatorski,

– u slučaju kada se traži jamstvo za ozbiljnost ponude druge sposobnosti osim registracije za određene poslove ne smije se tražiti

– da opis predmeta nabave ne smije biti diskrminatorski, te da opis predmeta nabave može sadržavati samo bitne tehničke karakteristike ( a ne opis na 20 stranica prepisanih iz kataloga preferiranog ponuditelja kao kod HAC, ODiV itd )

– da se u proceduru uvede ” sastanak ponuditelja i naručitelja ” prije podnošenja ponuda a na zahtjev ponuditelja ili naručitelja

– da se u proceduru vrati ” prigovor naručitelju ” te da je naručitelj dužan dati argumentiran i stručan odgovor na primjedbe ponuditelja. Sadašnja sutuacija je takva da naručitelj odgovara ” o tehničkim karakteristikama ne želimo raspravljati ( HKZP )”

– da stručnu obradu ponuda obavi stručna služba služba naručitelja a pregled i ocjenjivanje ponuda obavi stručno povjerenstvo koje će biti sastavljeno od stručnih osoba naručitelja i stručnih osoba ponuditelja koji u tome žele sudjelovati.

Sve osobe u povjerenstvu osobno kazneno odgovaraju za svoje iznesene stručne stavove i odluke

– da se u proceduru uvede da iza svakog opisa podobnosti ponuditelja stoji osobna disciplinska i kaznena odgovornost poznatog autora opisa

– da se u proceduru uvede da iza svakog opisa predmeta nabave stoji osobna disciplinska i kaznena odgovornost poznatog autora opisa

– da se u proceduru uvede da je potrebno minimalno tri prihvatljive ponude koje nude opremu tri različita proizvođača kao uvjet za donošenje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja. Ovo je najvažniji uvjet za izbjegavanje pogodovanja. Nekada se u javnoj nabavi zahtjevalo minimalno dvije prihvatljive ponude ali je kasnije promjenjeno da je dovoljno jed
na prihvatljiva ponuda umjesto da se poveća na tri prihvatljive ponude.

– da se brišu sve odredbe o izuzeću u postupku javne nabave

– da se uvede odredba o ravnopravnosti naručitelja i ponuditelja.

Prmjerice ako naručitelj traži jamstvo za ozbiljnost ponude onda je dužan dati jamstvo za odustajanje od nadmetanja ili poništenja nadmetanja pogreškom naručitelja. Ili primjerice ako naručitelj traži jamstvo za dobro izvršenje ugovora dužan je dati jamstvo za uredno plaćanje.

– da se uvede da je kod sukcesivne isporuke naručitelj dužan u toj godini naručiti minimalno 75% količina na temelju kojih je ponuditelj formirao ponuđene cijene.

– da se uvede da je naručitelj dužan nadoknaditi sve troškove ponuditelju na temelju čije žalbe je nadmetanje poništeno, bez obzira na ponudu žalitelja i jeli ili nije angažirao odvjetnika. Troškovi trebaju obuhvatiti troškove sastava, prijepisa, kompletiranja i slanja ponude, troškove sastava, prijepisa, kompletiranja i slanja žalbe

– da se uvede odredba o plaćanju isporučene robe i usluga u roku od najviše 30 dana

– itd.

2. U Zakonu o Državnoj komisiji treba brisati odredbe o plaćanju naknade za rad komisije. Uvu odredbu je uvela Račanova vlada jer nije bila sposobna rješavati problem. Sanaderova vlada je ovu odredbu još postrožila jer se također nije bila sposobna nositi sa problemom inženjerskog pogodovanja i korupcije. Prema tim sadašnjim odredbama prvostupanjski žalbeni postupak pred Komisijom je do 10 puta skuplji nego drugostupanjski postupak pred Upravnim sudom što je apsurd.

Netko jako pametan koji je predlagao Zakon pobrkao je planirani iznos nadmetanja i profit koje se eventualno može ostvariti ako se ponuda na tom nadmetanju prihvati, tako da je naknada Komisiji višestruko veća nego sudska pristojba u parničnom postupku za isti profit.

Promjene u Zakonu da je dovoljna jedna prihvatljiva ponuda i da ponuditelj dužan platiti naknadu za rad Komisije je bitno olakšala rad korupcionašima. Predlažem da se smjeni predsjednica Komisija Vlasta Pavličević zbog nesposobnosti i neodgovornosti. Rješenja Vlaste Pavličević u pravilu ne spriječavaju nego potiču korupciju. Od dolaska na čelo Komisije Vlasta Pavločević nije prihvatila niti jedan moj zahtjev Komisiji da angažira vještaka iz određene struke koji će ocijeniti porijeklo opisa predmeta nabave a time i pogodovanje preferiranom ponuditelju. Isto tako gotovo je pravilo da kada Komisija poništi nadmetanje na temelju žalbe ponuditelja istovremeno odbije ponuditeljev zahtjev za naknadu žalbenih troškova.

O Uredu za javnu nabavu mogu reći da mi je bilo dovoljno vidjeti njihov javno prenešeni stav o izboru ponuditelja na javnom nadmetanju za dobavu vozila za MUP. Predlažem da osposobljeni Ured za javnu nabavu provodi sva nadmetanja za sve obveznike Zakona o javnoj nabavi koji su u državnom vlasništvu. Taj ured bi u prethodnom postupku preispitivao sve zahtjeve korisnika vezane za opis podobnosti ponuditelja i opis predmeta nabave.

Na taj načni će biti odterećeni nabavni odjeli kod obveznika Zakona koji se sada umjesto svojim poslom ( poznavanjem tržišta, cijena i ponuditelja ) bave procedurama javnog nadmetanja. Na taj način će biti odterećeni i ponuditelji koji se neće morati prilagođavati ” inovacijama”svakog naručitelja. Ne poznajem Zakon o kaznenom postupku ali ako to već u Zakonu ne postoji treba hitno uvesti kaznenu odgovornost za pogodovanje u javnoj nabavi ( ali i svakoj drugoj nabavi ) i to autora opisa podobnosti ponuditelja i opisa predmeta nabave i njegovih nadređenih sve do direktora, predsjednika uprave ili ministra. Naravno da treba definirati i kaznenu odgovornost ponuditelja koji je poticao i sudjelovao u pogodovanju i korupciji.

Cijelo vrijeme treba imati na umu da je pogodovanje u nabavi vrlo lako dokazati dok je korupciju koja slijedi ili prethodi pogodovanju veoma teško dokazati, pa se prvenstveno treba usredotočiti na pogodovanje. Također treba imati na umu da u borbi protiv pogodovanja i korupcije ne možete pobijediti bez pomoći inženjera-poduzetnika koji su spremni surađivati sa Vama, jer ono što inženjer iz određene branše vidi na prvi pogled to pravnik u pravilu ne vidi ni pod povećalom. Na kraju treba razmisliti i o donošenju Zakona o nabavi koji će obvezivati sve koji posluju na tržištu RH. Transparentnost, javnost,jednakost u pristupu naručiteljima, ravnopravnost naručitelja i ponuditelja, plaćanje u maksimalnom roku od 30 dana bi trebale biti bitne odrednice tog Zakona. Sređivanje uvjeta rada na tržištu je za domaće i strane poduzetnike daleko važnije od bilo kakovih državnih poticaja ili akcija za poticanje investicija i zapošljavanja. Novaca za ulaganje ima i u Hrvatskoj i u inozemstvu pa kada sredite uvjete rada na tržištu i efikasnost državne uprave neće biti problema niti sa ulaganjem niti sa zapošljavanjem.

Za sve informacije i pomoć u realiziranju gore navedenog stojim Vam na raspolaganju.

Lijep pozdrav,

poduzetnik Tito

zgtito@gmail.com