Kolumna

Dvije ključne činjenice u odnosu na aktualnu hrvatsku političku scenu više nisu sporne: zavladalo je dramatično nepovjerenje građana u političku vjerodostojnost i sposobnost dviju najbrojnijih stranaka, odnosno birači grčevito žele promjene koje će izbaciti iz sedla i crvene i plave, zajedno s njihovim koalicijskim trgovcima. SDP-u opada povjerenje, jer u dvije godine na vlasti nije polučio ni r od rezultata na koje je prisegnuo. Trojica mu koalicijskih lijevih smetala – HNS, HSU i IDS –…

Dok premijer Milanović poručuje s govornice ženama ”budite bolje, pametnije, inteligentnije, lukavije i zaboravit će da ste žene, bojat će vas se” iste te žene, koje ne žele zaboraviti da su žene, na makijavelistički način izbacuje iz svoje partije. A nije ni puno bolji prema onima koji nisu dio te partije. Sve čekam dan kada će nam poručiti, da kada vidimo dugu da potrčimo ispod nje.

Milanovićeve riječi stranačkim kolegama u Splitu, o tome kako SDP-ovci moraju biti istovremeno i lavovi i lisice, skandalozne su na isti način kao i nedavni ustaški pokliči nogometaša Šimunića, samo što je Milanovićeva retorika daleko patogenija. Milanović preuzima političku filozofiju Benita Mussolinija, koju je ovaj oblikovao vulgarizirajući teoriju svog učitelja, talijanskog ekonomista i sociologa Vilfreda Pareta. Pareto zagovara koncept razvoja povijesti kao kruženja elita.

Započet ću ovu kolumnu stihovima popularne splitske grupe TBF u pjesmi „Smak svita” makar i nije smak svita (al’ mogo bi bit’) jer te riječi savršeno koja opisuju konzervativističku histeriju koja u posljednje vrijeme vlada Hrvatskom. Umberto Eco pisao je o fašizmu kao o zlu u 10 točaka. Kad se prouči pozorno tih 10 točaka vidi se da je veći dio toga na sceni u Europi već sada, dakle među nama.

Odgovor na ovo pitanje treba potražiti u povijesti, ali ne tako dalekoj. Kad se prisjećamo velikih pobjeda u Domovinskom ratu, posebnu počast treba dati i hrvatskom radniku, uz sve loše iz crnog socijalizma eliminirali smo i radnika. Najprije je postao djelatnikom (kao da je to isto – djelatnik djeluje, a radnik radi, djelatnik se zadržva u kancelariji, po mogućnosti partijskoj, a radnik je na svom radnom mjestu). Dakle, stvorili smo domovinu i uništili radnika. Navodno…