Na riječkom Korzu teško možete nekoga vidjeti u radnoj opravi, ali ovog radnika ni to ni paklena vrućina nije omela u želji za potpisom. Nakon potpisa rekao je: “Umoran sam, ali zadovoljan što MOGU izraziti svojim potpisom svoju volju da se izborimo za referendum.” Bravo, sve pohvale!!!
Čuvši kako se usporava rast prikupljenih potpisa, sjetio sam se priče koju sam prije nekoliko godina negdje čuo ili pročitao, ne znam, nije važno, a išla je otprilike ovako: vlasnik firme modernizirao je proizvodnju i kako to ide, veliki dio radnika ostao je bez radnoga mjesta. Ali čovjek je bio i velika srca, bilo mu žao radnika, te ih okupi, objasni o čemu se radi, da će i dalje primati plaću, a jedina obaveza im…
Nakon različitih reakcija usmjerenih našoj redakciji iz hrvatskog iseljeništva, poslali smo Dragutinu Lesaru upit da razjasni svoje pismo koje je neki dan upućeno medijima pod nazivom „Otvoreno pismo Hrvatskih laburista – Stranke rada dijaspori“. Pročitajte zanimljiv intervju.
Nama najsimpatičniji ministar u Vladi, gospodin Đuro Popijač, etiketirao je nekidan, da je sve ovo što se zbiva, obično „politikanstvo“! Velikan hrvatske književnosti, nažalost pokojni, Veselko Tenžera, je još u ona „tvrda“ komunistička vremena, u jednoj kolumni napisao: „Etiketu se može nekom nalijepiti na dva načina. Tako da pljunete na etiketu i zalijepite ju nekom na čelo, ili da pljunete nekom na čelo i zelijepite mu etiketu“.
Zar vas nimalo ne zanima glasovanje za obranu radničkih prava?! Ima li veće potvrde o demokraciji društva ili države od neposrednog odlučivanja građana? Nema. Iako su ti demokratski standardi postavljeni još u antičkim vremenima, Hrvatska sve vrijeme formalne samostalnosti svojim građanima nije dopustila niti jednu takvu odluku. Nakon što birači izaberu stranke (jer je u partitokratskom sustavu nemoguće birati osobe) koje će ih predstavljati u parlamentu, prestaje izravni utjecaj građana na odluke vlasti.
