Pravo na javno zdravstveno osiguranje ima oko 4 milijuna ljudi. Doprinos plaÄa njih oko 1.7 milijun. Ostale je država oslobodila. I obeÄala da Äe troškove za njih plaÄati iz proraÄuna. Naravno da ne plaÄa.
Oko 900.000 ljudi ta ista država oslobodila je plaÄanja dopunskog zdravstvenog. I opet obeÄala da Äe ona umjesto njih plaÄati. Naravno da ne plaÄa.
I sada kažu da je javni zdravstveni sustav u gubicima i neodrživ. To je trošak koji država ne može izdržati. Treba ga reformirati. Tako da poveÄavaju plaÄanje onima koji plaÄaju. Oni koji ne plaÄaju ni doprinos ni dopunsko – ništa.
Dug u javnom zdravstvu stvorila je država jer nije HZZO-u plaÄala ono što je po zakonu morala.
S druge strane, kada država kapitalistu dodijeli novac, to nazivaju stvaranjem povoljne poduzetniÄke klime. Kako bi oni, kapitalisti „otvarali nova radna mjesta“.
Pa im tako daju poticaje, subvencije, besplatna graÄevinska zemljišta, jeftiniju ili besplatnu infrastrukturu.. Pa Äak su ih oslobodili plaÄanja doprinosa za zdravstveno osiguranje za, tobože, novozaposlene radnike (to su oni koje najprije otpuste pa ih onda zaposle s poticajima ili oslobaÄanjem plaÄanja doprinosa).
Kada se dakle mora podmiriti drug države za javno zdravstvo to je neopravdani trošak kojega država ne može izdržati. Kada se novac daje kapitalistima to je mjera unapreÄenja gospodarstva i poboljšanje poduzetniÄke klime. Pa makar radnici primali i minimalac.
I na kraju, ti kapitalisti koji su dobili pomoÄ države vašim novcem dobit iznose u inozemstvo. Legalno. Ili putem offshore kompanija.