Žene u politici – politika treba žene

Ustav Republike Hrvatske definira ravnopravnost spolova kao temeljnu društvenu vrednotu te čini temelj za tumačenje Ustava. Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2008. godine koji je u Hrvatskom saboru donesen konsenzusom definira obvezu provođenja rodno osviještene politike (članak 3.) te obvezu o uravnoteženim izbornim listama na svim razinama izbornog procesa (članak 12.). No usprkos legislativi i institucionalnim mehanizmima, Hrvatska je daleko od stvarne rodne ravnopravnosti. Jedno od područja u kojem žene teško ostvaruju svoja prava je politika.

Hrvatsko društvo karakteriziraju patrijarhalni odnosi koji u svojoj biti imaju nejednake odnose moći između žena i muškaraca.

To se očituje u smanjenoj ekonomskoj neovisnosti žena te otežanom pristupu resursima, kao i slabu zastupljenost žena u procesima odlučivanja.

Žene u Hrvatskoj još uvijek su one koje nose teret odgovornosti za obitelj, kuću i djecu te su na taj način usmjeravane na privatnu, a ne političku i javnu sferu života.

Ne samo da su još uvijek dominantni stereotipi o tome kako žene ne pripadaju u svijet politike nego su one zbog tereta brige za obitelj onemogućene aktivnije sudjelovati u javnom životu te ne posjeduju dovoljno ekonomskih resursa za promjenu takve situacije. Jednako tako društvo te probleme često ne prepoznaje kao važne te ne ulaže u servise i programe koji bi takvu situaciju promijenili.

Doneseni zakoni i politike koji imaju za cilj uspostaviti ravnopravnost spolova ne provode se dosljedno na svim razinama, a zbog nedostatka sankcija u nekim slučajevima ostaju samo mrtvo slovo na papiru.

U posebno su teškoj situaciji žene u ruralnim područjima. Istraživanje koje je provelo Ministarstvo poljoprivrede pokazalo je da je 75 posto žena koje žive na selu doživjelo neki oblik obiteljskog nasilja, da gotovo sve poslove oko kuće obavljaju same, uglavnom su završile srednju školu, oko 62 posto ispitanica završilo je autoškolu, no čak 57 posto uopće ne koristi to znanje i ne vozi automobil. Njih 23 posto priznaje da je informatički nepismeno, 25 posto ocjenjuje svoju informatičku pismenost lošom. Za većinu udruga koje se bave ženskim pravima nisu čule, a u slučaju kršenja vlastitih prava ne znaju kome bi se obratile.

Nužna je promjena patrijarhalnih odnosa u društvu koje karakteriziraju nejednaki odnosi moći između muškaraca i žena. Potrebno je podizanje svijesti javnosti o važnosti rodne ravnopravnosti kao temelja za razvoj demokratskog i pravednog društva.

Na lokalnoj razini potrebno je dosljedno kreirati rodno osviještene politike u svrhu smanjenja postojećih neravnopravnosti između žena i muškaraca. Posebna pažnja treba se posvećivati razvoju servisa i programa vezanih uz brigu o djeci i starijim osobama te problematici javnog prijevoza koji je ključan za dostupnost obrazovnih, zdravstvenih i ostalih usluga na županijskoj razini. U tu svrhu potrebno je poticati koordinaciju relevantnih dionika uključenih u provedbu rodno osviještene politike na svim razinama.

Potrebno je provoditi kampanje vezane uz informiranje javnosti o postojanju zakonskog okvira za ravnopravnost spolova kao i mehanizama za provedbu zakona.

Osnaživanje i umrežavanje žena u svrhu njihove aktivnije participacije u donošenju odluka nužni je preduvjet za postizanje ravnopravnosti između muškaraca i žena i to kroz suradnju žena u nevladinim organizacijama i žena u političkim strankama te snažnije uključivanje žena u različite aktivnosti unutar lokalnih/ruralnih zajednica.

Posebnu pažnju treba posvetiti ekonomskom i političkom osnaživanju žena u ruralnim krajevima kroz osiguranje dostatnih sredstava za programe unaprjeđenja položaja žena u ruralnim područjima.

Pitanje sudjelovanja žena u procesima donošenja odluka te rodno osviještena politika svakako su nešto što je kontinuirana zadaća političkih aktera, no politički život zemlje svoj najintenzivniji period doživljava u izbornom procesu.

Samu izbornu kampanju možemo promatrati kao vrhunac argumentirane rasprave o bitnim problemima društva te kao vrlo važno sredstvo informiranja i edukacije javnosti.

U tom periodu političke stranke na dnevni red stavljaju one društvene teme koje smatraju najvažnijima te prezentiraju svoju viziju razvoja za koju traže povjerenje građana i građanki.

U kojoj je mjeri rodna ravnopravnost stavljena na dnevni red kampanje, jesu li političke stranke u presudnom trenutku spremne svoje deklarativno podržavanje rodne ravnopravnosti dokazati i visokim pozicijama žena na svojim listama, zagovaranjem tema vezanih uz žene u svojim izbornim programima te u političkoj promidžbi odnosno marketingu.

U kojoj mjeri političke stranke poštuju kvotu od 40% podzastupljenog spola.

Na koji način izborni programi pristupaju rodnoj ravnopravnosti te u kojoj mjeri prepoznaju rodna pitanja kao društveno važna.

Definira li se rodna ravnopravnost kao temeljna društvena/politička vrijednost, referiraju li se programi političkih stranaka na zakone i postojeće strategije, spominju li se u programima zapošljavanje žena, žensko poduzetništvo, nejednake plaće, socijalni programi koji su važni ženama (vrtići, briga za starije i nemoćne, produženi boravci u školama), rodiljine i roditeljske naknade, obavezni dopust za muškarce, politička participacija žena, reproduktivna i seksualna prava i slobode (pobačaj, medicinski potpomognuta oplodnja), pitanja vezana uz reproduktivno zdravlje i natalitet (ginekološke ambulante, trudnoća, porod), nasilje nad ženama, uvođenje seksualnog odgoja u škole, rodni aspekti obrazovanja (rodna segregacija u zanimanjima), LGBT osobe i njihova prava, žene s invaliditetom, te žene pripadnice nacionalnih manjina.

Mediji kreiraju javno mnijenje, reflektiraju društvenu zbilju, kažu nam o čemu razmišljati i nameću svoj dnevni red tema (i osoba) te na taj način također sudjeluju u izbornoj kampanji.

Političke stranke definiraju izborne liste, izborne programe i poruke TV spotova, no na koji će način mediji prikazivati kandidate i kandidatkinje, kojima temama će posvetiti medijski prostor (u idealnom svijetu) stvar je urednika/ca

Dosadašnja istraživanja uglavnom su pokazala da su ozbiljni i informativni sadržaji zatvorena muška igra kojoj žene nemaju pristup.

Iako žene u ukupnoj populaciji čine 52 posto, u Hrvatskom saboru tek je 25 posto zastupnica

Nakon prošlih izbora, u samo jednoj od 21 županije izabrana je županica, a u čak 429 općina tek 21 načelnica.

Tri su ključna razloga za povećanje političke participacije žena: demokratsko pravo, korištenje resursa i interesno zastupanje. Žene čine polovicu ukupne populacije te imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim, izvršnim i sudskim tijelima svojih država. Isključivanjem žena iz demokratskih političkih procesa isključujemo dragocjene vrijednosti koje te žene posjeduju – znanja, vještine i sposobnosti. I na kraju, pretpostavka je da žene imaju neke posebne interese te se isključenjem žena iz procesa odlučivanja ti interesi nedovoljno zastupaju u donošenju političkih odluka.

Žene u Hrvatskoj imaju opće pravo glasa, a Ustav definira ravnopravnost spolova kao temeljnu društvenu vrednotu.

Hrvatska je potpisnica i međunarodnih dokumenata kao što je Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena.

Člankom 15. Zakona o ravnopravnosti spolova RH uređeno je područje koje se odnosi na političke stranke i koje bi trebalo uravnotežiti položaj žena i muškaraca kako u tijelima političkih stranaka tako i na popisima kandidata za izbore u hrvatski par
lament i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova također definira smjernice za postizanje uravnotežene zastupljenosti muškaraca i žena u predstavničkim i izvršnim tijelima vlasti na svim razinama. Uravnoteženo sudjelovanje žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju znači da je minimalna zastupljenost muškaraca i/ili žena u navedenim tijelima 40%.

Pored navedenog, Hrvatska ima uspostavljene institucionalne mehanizme za promicanje ravnopravnosti spolova u vidu Ureda za ravnopravnost spolova pri Vladi RH, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, lokalnih povjerenstava za ravnopravnost spolova i koordinatora za ravnopravnost spolova u tijelima državne uprave.

Nažalost, sve to nije dovelo do ravnopravnog sudjelovanja muškaraca i žena u politici i procesima donošenja odluka.

Čak i stranke koje u svojim statutima imaju rodne kvote, nisu kandidirale 40% žena. Pojedine stranke su predložile izborne liste bez ijedne kandidirane žene. Zakon o ravnopravnosti spolova zahtijeva da stranke vode računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na izbornim listama, ali kako ne postoje sankcije za nepoštivanje te odredbe, stranke su je ignorirale uz najčešÄ‡e opravdanje da nema dovoljno uključenih žena u rad političkih stranaka te da ih zato nisu mogli kandidirati.

Zakon o ravnopravnosti spolova također propisuje da političke stranke trebaju izraditi plan djelovanja za uravnoteženje zastupljenosti žena i muškaraca u procesima odlučivanja.

Lokalni izbori 2009. godine odvijali su se u starom društvenom okruženju s novim zakonodavnim okvirom. Staro društveno okruženje, naročito ono političko, karakterizirano je malom političkom participacijom žena, te seksizmom koji nije samo u gostionicama nego i za saborskom govornicom. Novi zakonodavni okvir određen je Zakonom o direktnom izboru Gradonačelnika/ica te Zakonom o ravnopravnosti spolova iz srpnja 2008. godine. Na lokalnim izborima 2009. godine po prvi puta su se direktno birali načelnici/ce, gradonačelnici/ce i župani/ice.

Političke su stranke na kandidacijskim listama za lokalne izbore 2009. godine kandidirale ukupno 11452 žene što je udio od 24% kandidatkinja na kandidacijskim listama.

Političke su stranke za županijske skupštine kandidirale ukupno 1924 žena odnosno 28%.

Međutim, žene su se nalazile na donjim dijelovima lista. U županijske skupštine i skupštinu Grada Zagreba izabrano je oko 23% žena, pri čemu je izrazito velika razlika u udjelu žena u skupštini Grada Zagreba u kojoj je 37,5% žena i županijskih skupština u kojima je udio žena 21,6%. Najveći udio izabranih žena nalazimo za Gradsku skupštinu grada Zagreba (37,5%) te za županijsku skupštinu Zagrebačke županije (33,3%), a najmanji za županijsku skupštinu Bjelovarsko-bilogorske županije (12,2%).

Za gradska vijeća kandidirano je 4308 odnosno 29% žena. Prema udjelu kandidiranih žena, najveći udio ima Primorsko-goranska županija (34,9%) a najmanji Krapinsko-zagorska županija (21,6%).

Za članove/ice gradskih vijeća 21 grada (sjedišta županija plus Pula i Velika Gorica) izabrano je 134 žena (26,3%) i 375 muškaraca (73,7%). Najveći udio izabranih žena nalazimo za gradsko vijeće Koprivnice (44%), a najmanji za gradsko vijeće Krapine (8,3%).

Kada se gledaju kandidacijske liste za općinska vijeća, prema udjelu kandidiranih žena, najveći udio ima Primorsko-goranska županija (30,2%) a najmanji Zadarska županija (14%).

Prema podacima Ureda za ravnopravnost spolova, za načelnice, gradonačelnice i županice bilo je kandidirano ukupno 110 žena, odnosno udio žena među kandidatima bio je 9,8%. Obzirom da je najmanji udio kandidatkinja za predstavnička tijela lokalne i područne samouprave bio za općinska vijeća, zanimljivo je da je udio žena za izvršne funkcije najveći bio među kandidatima/kinjama za općinske načelnike/ce.

Od 577 načelničkih, gradonačelničkih i županskih mjesta žene su osvojile svega njih 28 što je mizernih 4,8%. Na kraju ovih lokalnih izbora svega je jedna županica, šest je gradonačelnica i 21 načelnica. Od šest gradonačelnica dvije su iz Šibensko-kninske županije, dvije iz Splitsko-dalmatinske te po jedna iz Krapinsko-zagorske i Karlovačke županije. Od načelnica, njih 4 su iz Zagrebačke županije, 3 iz Zadarske, po 2 iz Osječko-baranjske, Koprivničko-križevačka, Međimurska, i Sisačko-moslavačke te po 1 načelnicu imaju Virovitičko-podravska, Šibensko-kninska, Brodsko-posavska, Istarska, Primorsko-goranska i Karlovačka županija.

Baš niti jednu ženu na čelu lokalne i područne samouprave nemaju: Varaždinska županija, Ličko-senjska županija, Dubrovačko-neretvanska županija, Vukovarsko-srijemska županija, Bjelovarsko-bilogorska županija i Požeško-slavonska županija.

Nakon izbora konstituirana su predstavnička tijela lokalne i područne samouprave. Imenovana je samo jedna predsjednica županijske skupštine (Varaždinska županija) te je imenovano 5 predsjednica gradskih vijeća županijskih središta (Gospić, Dubrovnik, Rijeka, Virovitica i Vukovar).

Preporuke političkim strankama

1. Izraditi strategiju za uključivanje žena u stranku te izraditi plan djelovanja za postizanje uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca.
2. Uvesti rodne kvote u stranačke statute.
3. Poticati osnivanje, osnaživanje i djelovanje stranačkih organizacija žena na svim razinama stranke.
4. Organizirati i poticati edukaciju članica i članova stranke o rodno osviještenoj politici i rodnoj ravnopravnosti.
5. Izrađivati rodno osjetljive stranačke programe.
6. Osuditi i sankcionirati seksističke i diskriminatorne istupe pojedinih članova/članica stranke.
7. U komunikaciji s javnošÄ‡u i političkoj promidžbi izbjegavati stereotipno prikazivanje žena.
8. Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu društvenu vrijednost.

Preporuke tijelima vlasti

1. U izradu i provođenje javnih politika uključiti rodnu perspektivu te provoditi rodno osviještenu politiku.
2. Stvarati rodno osjetljive proračune na svim razinama.
3. Osigurati financijske i materijalne uvjete za rad institucionalnih mehanizama za promicanje ravnopravnosti spolova.
4. Osigurati ravnomjernu zastupljenost žena i muškaraca u javnim tijelima.
5. Osigurati financijsku podršku za provođenje kampanja i akcija koje imaju za svrhu unaprijediti položaj žena u društvu.
6. Uvažavati i promicati rodno osjetljivu statistiku.
7. Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu društvenu vrijednost.
8. Izraditi analizu ekonomske moći žena koja će uključivati informacije o ženskom vlasništvu imovine.

Preporuke medijima

1. Prilikom stvaranja programa voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti žena i muškaraca u programskim sadržajima.
2. Izbjegavati stvaranje “getoiziranih” emisija na način da o položaju žena isključivo govore i raspravljaju žene.
3. Podržati kampanje i akcije za poboljšanje položaja žena u društvu.
4. Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu društvenu vrijednost.

Nansi Tireli
Zastupnica Hrvatskih laburista – Stranke rada
Predsjednica Saborskog odbora za ravnopravnost spolova