Jedna od poluslužbenih teorija politiÄke zavjere koja se ovih dana (ne)izravno mota medijima glasi: buduÄi da ni HDZ-ovi tzv. domoljubi niti SDP-ova koalicija Hrvatska raste nisu na parlamentarnim izborima osvojili vlast, „domoljubni“ Äe Tomislav Karamarko iduÄih dana izvuÄi na prvu crtu bojišnice svoju sofisticiranu artiljeriju i pokušati politiÄki preživjeti biraÄkim „drugim mišljenjem. Ponovljene Äe izbore izboksati Most nezavisnih lista (ono što od njega još ostane oko Bože Petrova) ucjenama po obrascu Glogoški-Klemmovih šatoraša sa Savske 66, a „formalno-ustavno“ Äe ih „ovjeriti“ HDZ-ova predsjednica RH Kolinda Grabar-KitaroviÄ. „Principijelno“ i bez obzira što neÄe iscrpiti sve Ustavom i zakonskim paragrafima predviÄene moguÄnosti za uspostavu nove vlasti. Taj bi potez u HDZ-ovu korist cementirala mišljenjem (stranci naklonjenih) ustavnih struÄnjaka.
Izvanredni parlamentarni izbori su izgledniji od fatamorgane „reformske vlade“ u kojoj bi, jelte, za istim stolom, ali kao mali od kužine, vladali i Karamarko i Zoran MilanoviÄ, uz nekog nestranaÄkog premijera Iks Ipsilona. Ili Mostovog. Ili bez prvaka dviju suprotstavljenih koalicija. Koaliciji Hrvatska raste, ali i veÄini biraÄa, s razlogom je neprihvatljivo dijeliti vlast s ideološki, svjetonazorski i na svaki drugi naÄin nepodobnim buljukom militantnih desniÄara u HDZ-ovom „domoljubnom“ taboru. Ako se ostatak Mosta, nakon jasne poruke koalicije Hrvatska raste da ne želi istu vladu s HDZ-om, odluÄi za Karamarka, pa im se još pridruži nešto sitneži s jednim-dva-tri mandata, RH Äe dobiti nemoguÄe impotentnu i skupu vlast s dvadesetak politiÄkih aktera. I – piši kuÄi propalo je.
Ponovni, izvanredni izbori, meÄutim, veÄ su dnevna mantra i onih koji još buncaju o „vladi struÄnjaka“ ili se kao za slamku spasa hvataju za moguÄnost da HDZ-ova „žena iz naroda“ Grabar-KitaroviÄ presijeÄe gordijski Ävor. Riješi bezizlaz muÄne pat-pozicije tako što Äe imenovati nestranaÄku vladu i raspisati izbore. Ako Most i Božo Petrov konspirativno plešu u tom vrzinom kolu, plešu u korist vlastite i štete svih graÄana. Nevjerojatna je podudarnost scenarija ponašanja Mosta te savskih šatoraša i kolovoÄe im Äure Glogoškog, a ZNA SE tko su scenaristi i tko je pisao sve što su Glogoški i drugovi Äitali novinarima s tutnutih im šalabahtera. I Most je stalno „otvoren za reformske pregovore/dogovore“, ali nekako s figom u džepu.
Kao i predstavnici RH u susretima s Glogoški-Klemmom i šatorašima, svaki se put sugovornici s druge strane stola naÄu u Äudu zbog novih ili nešto preinaÄenih starih Mostovih uvjeta o mandataru i formiranju nove vlasti u zemlji. Kao, žele preuzeti odgovornost za reforme, ali ne žele fotelje. Pa onda, nisu im baš mrske fotelje, „ako drukÄije ne ide“ (a ne ide), ali mora ih se podijeliti s tri: SDP, HDZ i Most. Koalicija Hrvatska raste je odluÄno protiv, pa makar Äasno pala u oporbu. Karamarku gori pod petama, koleba se, a paraobavještajno stranaÄko podzemlje sve Äini, koordinirano s predsjednicom RH, ne bi li mu i bez izvanrednih izbora osiguralo politiÄko preživljavanje. Bude li stani-paâni, žrtvovat Äe i premijersku ambiciju. Uz uvjet da ostane nekakav faktor u kovaÄnici „drvenog željeza“.
Dobro je za rejting i vjerodostojnost meÄu graÄanima, što koalicija Hrvatska raste ne želi politiÄki promiskuitetno ulizivanje radi bilo kakvog opstanka u nekom modelu vlasti kaka RH nije iskusio u prošlih 25 godine. „TehniÄki vladajuÄi“ ipak imaju nešto opipljivo pokazati graÄanima: Hrvatsku su pokrenuli naprijed na svim najvažnijim podruÄjima i izvukli je iz recesije. Istina, još to nije Mount Everest gospodarskog i društvenog uzleta, ali jest nekakva iskra optimizma. UbuduÄe može biti još bolje. HDZ-ovi „domoljubi“ nemaju ništa u rukama, tek bombastiÄne fraze u koje bi, jelte, trebalo samo vjerovati, pa što bude. Kraljevstvo nebesko! Bude li ponovljenih izbora, samo Äe o biraÄkoj mudrosti i masovnoj izlaznosti ovisiti hoÄe li se Hrvtska veÄinski odluÄiti za vrapca u ruci ili za goluba na grani.
Ovo s Mostom i veÄ Äetverotjednom „pregovaraÄkom“ trakavicom za sastavljanje nove vlade neprimjereno je, grubo podcjenjivanje biraÄa, otprilike je kazala novinarima – izbornom voljom politiÄki umirovljena – bivša premijerka Jadranka Kosor. Zapravo je samo interpretirala bujajuÄe opÄe neraspoloženje graÄana poslijeizbornim ni vrtit, ni mimo stanjem. Koje se oÄito neÄe,okonÄati do BožiÄa ili Nove godine nekim uÄinkovitim dogovorom o formiranju razvojno/reformski potentne,stabilne buduÄe vlasti. To se dalo naslutiti veÄ tužnom Äinjenicom da je neodgovorno prokockan pokušaj izbora prof. dr. sc. Roberta Podolnjaka iz Mosta za predsjednika Hrvatskog sabora. Hrvatska raste predložila ga s 55 zastupnika da bi ga Karamarkovi „domoljubi“ glatko odbili.
Unaprijed se znalo za scenarij, kojim Äe se isprovocirati prekid konstituiranja 8. saziva Sabora, odnosno u kojem Äe se sluÄaju i zašto Podolnjak povuÄi s crte preuzimanja pune odgovornosti i za ishod glasovanja i za sve što Äe se poslije dogaÄati. Dio je scenarija za izvanredne izbore, odnosno skrpljenu HDZ-ovu vlast „mnogo baba, kilava djeca“ unaprijed jasna spoznaja da predsjednica RH neÄe Äuti ništa nova u drugom krugu konzultacija o novom mandataru vlade niti Äe biti pomaka u treÄem, Äetvrtom… Odvagne li se ozbiljnije pretpostavka o tome kome su (naj)više u interesu novi izbori, teško se oteti dojmu da to nije HDZ. Prvi put je istrÄao „uništa“: Karamarko je prepotentno obeÄavao 70-80 mandata, a dopalo mu je jedva 56, plus tri iz dijaspore. I šlus. Nema više. Gotovo.
Da bi vidio do fotelja u premijerskom uredu, ne bi mu mogla pomoÄi ni OÄna klinika bolnice na Svetom Duhu. I sad je panika. Uza svu trgovaÄku alkemiju, 76 mu je zastupniÄkih ruku minimuma za mandatara isto što Blanki VlašiÄ letvica na 290 cm visine. VeÄ se u izbornoj noÄi, a danas pogotovo, pokazalo Äistom politiÄkom nezrelošÄu „domoljuba“ i palanaÄkim primitivizmom „slaviti“ debakl relativne pobjede (beznaÄajnih 3461 glas više) mrtvo-pijanim valjanjem po podu izbornog stožera, zamotavanjem u zastave, neuravnoteženim kreveljenjem, balansirati s Äašom piva na sijedoj glavi nekog metuzalema… A vlast na tako dugaÄkom štapu!
Bi li u ponovljenim izborima bila dohvatljivija kad bi razoÄarani biraÄi, možebitno, znatno smanjili izlaznost i time poveÄali „domoljubne“ izglede? Je li to opcija, koja sada minira pregovore s Mostom i konzultacije na PantovÄaku, zbog koje Most vrluda i ucjenjuje, a Grabar-KitaroviÄ razgovara s Božom Petrovom u Äetiti oka? Dosad se pokazalo da je HDZ-ovo biraÄko tijelo ne samo brojnije od SDP-ovog (zbog 18 godina smišljenog uhljebljivanja „svojih“, od mjesnog odbora do vrha države i u dijaspori) nego i discipliniranije u odazivu na birališta. Što je manja izlaznost, HDZ s bilo kakvim partnerima bolje prolazi. Drugi izbori? Zašto ne?
Mnogo sada ovisi o tome hoÄe li se Kolinda Grabar-KitaroviÄ, pouÄena time što biraÄi/graÄani uistinu misle i žele od buduÄih „vladara“ zemljom – a žele promjene bez dominacije desnice – odlijepiti od klijentelistiÄko-uh
ljebniÄkih interesa svoje naoko bivše stranke (vidi poruku bojom njezina kostima na biralištu) i prestati spašavati Karamarkovu stražnjicu, odnosno gurati HDZ na kakvu-takvu, ali vlast. Teško je vjerovati da je kadra oteti se magnetizmu sinergije ZNA SE s kim i Božom Petrovom koji je, reÄe Mostov disident Stipe Petrina, „dopodne jedan“, a poslije tajnovitog izbivanja od dva-tri sata „drugi Äovjek“. Äiji je igraÄ, ako jest, šef Mosta? Petrina tvrdi da se o Mostovom ponašanju odluÄuje – izvan Mosta. Gdje?
U Nacionalnom vijeÄu te platforme (50 posto su saborski zastupnici) neki su od osnivaÄa (zajedno sa Željkom MarkiÄ) minorne crkveno-laiÄke stranÄice Hrast. Ta skromna družba, raskoljena u navodnom šaketanju radi predizbornog koaliranja, u liku je predsjednika Ladislava IlÄiÄa dio HDZ-ove tzv. domoljubne koalicije. U cijeloj toj gunguli, koja graÄanima veÄ iritantno lomi živce, CRO Demoskop bilježi da je SDP-ova Hrvatska raste uvjerljivo javnim rejtingom nadjaÄala Karamarkove „domoljube“ i da je Karamarko i dalje najnepopularniji politiÄar u zemlji.
Prema tome, HDZ-ova Äe „žena iz naroda“ na PantovÄaku uÄiniti dobro najprije sebi, graÄanima i hrvatskoj politici, ako se okani ustavne alkemije glede i u svezi vladina mandatara i konstituiranja nove vlasti. Ona ima svoje mjesto u državnoj hijerarhiji i morala bi biti stranaÄki virgo intacta u tome obnaša li zakonodavnu i izvršnu vlast lijeva, desna ili neka treÄa opcija, ako je transparentno sastavljena strogo po ustavnim i zakonskim normama. Srce i razum ne moraju uvijek iÄi zajedno, ali odgovornost i obraz moraju.
Doba graÄanskih ratova, državnih udara i barikada oko institucija vlasti, nadajmo se, danas valjda nitko psihiÄki normalan ne priželjkuje u Hrvatskoj. Destruktivne paranoje meÄu samozvanim mesijama, dakako, ne nedostaje. Zato je mudra predsjednica „svih graÄanki i graÄana“ itekako pozvana voditi raÄuna o tome.
Marijan Vogrinec