Å to donosi novi Zakon o radu?

Sabor je izglasao novi Zakon o radu, a o tome što je novo u njemu, te što je dobro da radnici znaju, obrazlaže Dolores Lujić, pravna zastupnica SSSH-a i vijećnica Hrvatskih laburista iz Dubrovnika

Iako je pod pritiskom prikupljenih potpisa za štrajk od strane Sindikata te višemjesečnih pregovora sindikata i Ministarstva, između 1. i 2. čitanja ZOR-a u Saboru, Vlada odustala od najnegativnijih prijedloga iz 1. čitanja kao što su: otkaz radniku zbog financijskih poteškoća poslodavca, otkaza kod malih poslodavaca koji ne bi morali obrazlagati otkaz, smanjivanje otkaznih rokova i otpremnina, gubitka prava žene da se nakon rodiljnog dopusta vrati na ugovoreno radno mjesto, u drugom čitanju je prošlo:

1. Rad na određeno vrijeme nije vremenski ograničen. Ograničeni su samo drugi i svaki slijedeći ugovor na najduže 3 godine, međutim 1. ugovor na određeno može trajati neograničeno jer je uvjet završetak posla. To u praksi znači da neće ni biti potrebe za sklapanjem drugog ili svakog slijedećeg uzastopnog ugovora o radu jer prvi ugovor o radu nema vremenskog ograničenja, dakle ne postoji više ograničenje od 3 godine rada na odredjeno vrijeme.

2. Rad radnika preko agencija za povremeno zapošljavanje radnika sad može trajati 3 godine umjesto dosadašnje jedne godine. Agencijski radnici nisu radnici poslodavca, njih agencija samo iznajmljuje poslodavcima te u pravilu nemaju nikakvih prava iz radnih odnosa, a plaća im je ugovorena u minimalnom zakonskom iznosu.

3. Poslodavac će moći iznajmiti radnika u drugo povezano društvo. U praksi to znači da poslodavac koji ima dva ili više trgovačkih društava može radnike izdvojiti u jedno društvo, a imovinu u drugo.

4. Poslodavac nije više obvezan prilikom davanja otkaza radnika iz poslovno ili osobno uvjetovanih razloga, omogućiti radniku prekvalifikaciju. Tom odredbom neće radnici nista izgubiti budući se do sada ta odredba u praksi nije primjenjivala jer ju je bilo lako zaobići obrazloženjem da za radnika ni prekvalifikacijom isto ne bi bilo mjesta u radnom odnosu.

5. Plaća je proglašena poslovnom tajnom što je nesuvislo jer Sindikati prilikom kolektivnih pregovora pregovaraju i ugovaraju plaću radnicima te takva odredba može u praksi samo zakomplicirati odnose.

6. Ograničeno je pravo na štrajk kad poslodavac odbija sklopiti kolektivni ugovor onim sindikatima koji nisu reprezentativni sukladno tzv. Zakonu o reprezentativnosti.

7. Smanjena je zaštita sindikalnih povjerenika i članova radničkih vijeća. Do sada je prilikom otkaza sindikalnom povjereniku ili članu radničkog vijeća bilo potrebno dobiti suglasnost Sindikata koju je, ako poslodavac ne bi dobio takvu suglasnost ( u pravilu je nije dobivao ) nadomještavala pravomoćna sudska presuda. Sad je umjesto nadomjestka pravomoćnom sudskom presudom uvedena arbitraža što je izuzetno loše jer je sud provodio cijeli parnični postupak uz sve dokaze, a arbitri ne moraju nužno biti pravne struke te svoje odluke donose brzo i bez provođenka odgovarajućeg postupka.

8. Uveden je dopunski rad sto znači da radnik koji radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca može uz njegovu suglasnost raditi do 8h tjedno odnosno 180h godišnje kod drugog poslodavca. Takva odredba uvodi na mala vrata zamjenu za povremene poslove koje je Vlada pokušala progurati Zakonom o povremenim poslovima, ali je pod pritiskom sindikata odustala od tog zakona. Obrazloženje Vlade je da se na taj način spriječava rad na crno, ali na taj način se spriječava novo zapošljavanje pored tolike nezaposlenosti.

Ima još izmjena u pogledu radnog vremena, uvodjenje mini preraspodjele radnog vremena odnosno stvaranje banke sati tamo gdje ne postoji kolektivnim ugovorom predviđena preraspodjela radnog vremena, ukinuta je i proširena primjena kolektivnih ugovora, sindikati su dužni u roku 6 mjeseci sve nacionalne kolektivne ugovore sa svim izmjenama i dopunama dostaviti Ministarstvu rada i socijalne skrbi radi usuglašenja sa zakonom, izmijenit će se izborni postupak za radničko vijeće.

Iz Europske komisije naložili su osnivanje povjerenstva pri Ministarstvu rada i socijalne skrbi za provedbu ZOR-a što bi bilo odlično kad bi takvo povjerenstvo stvarno pratilo primjenu ZOR-a u praksi, ali iz dosadašnjeg iskustva s raznoraznim povjerenstvima bojim se da će to biti još jedno u nizu povjerenstava koje je osnovano pro forma i koje je samo sebi svrha – zaključuje Dolores Lujić, pravna zastupnica Saveza samostalnih sinidkata Hrvatske, gradska vijećnica Hrvatskih laburista – Stranke rada.

Izvor: http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=31572#.U8ZUgZSSzAx