Komentar Smjernica ekonomske i fiskalne politike 2013.-2015.

Objavljene Smjernice ekonomske i financijske politike za 2012.-2015. Vlade Republike Hrvatske, vrijedan je dokument, kao podloga za jednu ozbiljnu raspravu o realnosti, sveobuhvatnosti i mogućnostima njezinih ostvarenja.

Postavljenih 12 ciljeva za ostvarenje Smjernica, uvjetovano je ekonomskim i socijalnim stanjem u Zemlji, te osiguranjem servisiranja dospjelih obveza po kreditima, izdanim obveznicama, kamatama, a posebno troškovima radi skorašnjeg punopravnog članstva Hrvatske u Europskoj uniji.

Predviđeni pomaci u makro-ekonomskom smislu vrlo su magloviti i temelje se na pretpostavkama o novim investicijama, fiskalnoj disciplini, restrukturiranju javne uprave (smanjenju iste) i novim fiskalnim nametima (porez na imovinu i dr).

Od 12 ciljeva za ostvarenje Smjernica držimo da tri cilja imaju posebnu težinu, jer rezultati njihovog ostvarenja imaju najbrži učinak. Ti ciljevi su i najosjetljiviji u ekonomskom, političkom i socijalnom pogledu, a to su:

a. Cilj „Optimalno ozračje za povećanje konkurentnosti“

Ovaj cilj je sam po sebi vrlo bitan, no temelji se u obrazloženju na „unapređenja ulagačkog okruženja“ samo na promjeni zakonodavnih okvira (čitaj izmjene Zakona o radu sa smanjenjem radničkih prava, kroz ili bez kolektivnih ugovora). To je samo po sebi opasno radi smanjenja potražnje i javne potrošnje. Bez podizanja vanjske i unutarnje potražnje, te domaće potrošnje, pomaci će se teško ostvariti. Inače u Smjernicama potrošnja je predviđena u globalu izraženo u indeksima rasta, ali elementi za nju nisu naznačeni, nego su samo nego samo ad hok procijenjeni kao takvi.

b. Cilj „Jačanje socijalne pravednosti“

Ovaj cilj u obrazloženju počinje sa navođenjem smanjenja socijalnih davanja, uvođenjem reda u sustav, informatizacijom. To je samo „fasada“. Osnovica cilja je osiguranje ušteda kroz promjenu mirovinskog sustava kroz novu mirovinsku reformu. Nismo protiv mirovinske reforme, ali mirovine zaslužene i odrađene moraju biti revalorizirane i isplaćene. Nezakonite mirovine moraju se svesti na zakonsku mjeru, a akteri njezina ne zakonitog ostvarenja kažnjeni i odstranjeni.

c. Cilj „Poticanje znanja, izvrsnosti i kulture“

Govori o novom kurikulumu u srednjem i visokom obrazovanju, a u niti jednoj točci analitički nisu sagledane potrebe gospodarstva i čitavog društva za određenim kadrovima. U mnogim školama upisuju se smjerovi za zanimanja kojih više nema, a na fakultetima se studenti upisuju u smjerove radi opstojnosti pojedinih profesora (tako da imamo sve više doktora znanosti na burzi, jer ta zanimanja nitko ne treba (naročito u društvenim znanostima).

U proračunu, povećanje prihoda temelji se na planiranja rasta gospodarstva s naslova:

1. prihoda od novih investicija, i to u sferi i djelatnosti koja će dati najbrže rezultate u vidu zapošljavanja ljudi i povećanja potražnje (energetika, komunalne djelatnosti i dr.)
2. prihoda od prodaje raspoložive državne imovine (Croatia osiguranje, Poštanska banka, dio INA-e i dr.)
3. prihoda od davanja u koncesiju postojećih izgrađenih objekata (ceste)
4. korištenje fondova EU

Za povećanje prihoda u Smjernicama nije dana alternativa ostvarenja istih kao što je:

a. Ostvarenje prihoda iz koncesija. Ali ne iz koncesija za izgrađene objekte infrastrukture (izgrađenih auto-putova ) i slično, jer valjda znademo i sami tim objektima upravljati.

U koncesiju davati ono što nam treba, a nije izgrađeno, a usput će zaposliti domaće kapacitete. Tako na primjer zašto ne dati u koncesiju:
– izgradnju ravničarske pruge Zagreb-Rijeka, Zagreb-Split i Zagreb-Beograd
– izgradnja kanala Dunav-Sava (naročito radi navodnjavanja)
– izgradnja nove Luke – Rijeka i Luke Ploče i dr.

b. Ostvarenje prihoda kroz EU projekte, koji su već trebali davno biti u pripremi i to naročito u komunalnim djelatnostima, te očuvanju šuma, voda, kolektora i sl.

c. Prodaja profitabilnih tvrtki (još preostalih) Croatia osiguranje, Poštanske banke, ostatak vlasništva Države u INA-i), za modernizaciju hrvatskog gospodarstva ima smisla i opravdanosti, ali prodaja za povrat duga ili potrošnje nema opravdanja.

Kada se promatraju makro-ekonomski pokazatelji, ekonomskim očima i logikom, uspoređujući pojedine parametre, tada se može zamijetiti slijedeće:

Projekcija makro-ekonomskih pokazatelja:

Postoji nekoliko nelogičnosti a to su:

1. Temeljem čega se u ovoj 2012. godini planira rast investicija za 7,4% u odnosu na prethodnu 2011. godinu, ako se ciklus nije niti pokrenuo. Postotci rasta obujma proizvodnje negativni su u svim djelatnostima realnog sektora, a u graditeljstvu čak 10%. Za rast investicija za 7,4% na godišnjoj razini, investicije bi trebale u zadnjem kvartalu rasti između 15 i 20%.

2. Negativan trend potrošnje kućanstava vrlo teško će iz negativnog prijeći u pozitivan trend i to iz nekoliko razloga:

Prvi razlog je što u vremenu povećanja broja nezaposlenosti očekivati rast potrošnje, nelogičan je i neostvariv.

Drugo, kod dijela populacije koja bi mogla trošiti, iz opreza štedi jer ne vidi „svijetlu“ budućnost.

Nelogično je, uz rast potrošačkih cijena u:
– 2013. god. rast potrošačkih cijena za 2,7% – očekivati rast potrošnje kućanstva za 0,7 – 2014. god. rast potrošačkih cijena za 2,4% – očekivati rast potrošnje kućanstva za 2,7%
– 2015. god. rast potrošačkih cijena za 2,3% – očekivati rast potrošnje kućanstva za 2,9%

Zašto je to nelogično?

Zato što je građanska potrošnja u korelaciji između rasta plaća i potrošačkih cijena. U niti jednom elementu nije zamijećeno planiranje rasta plaća. Na temelju čega se onda ovi porasti tražnje temelje? Je li na temelju rasta obujma proizvodnje, produktivnosti, efikasnosti i sl. i primjenom kolektivnih ugovora?

Ako se kolektivni ugovori ne poštuju tamo gdje ih formalno ima, ili ih uopće nema a sporazumima se smanjuju prava iz kolektivnih ugovora, kako povećati potrošnju?

Prema podacima (navedenih u Smjernicama) u referentnim godinama da bi se ostvarile relacije potrošnje, plaće bi trebale rasti od 3,4% u 2013. do 5,2% u 2015 godini.

Na toj relaciji realan rast plaća u navedenom periodu bi bio 0.

Zaključak:

1. Smjernice su temeljene na zadanim (sadašnjim) fiskalnim okvirima, te najave novih poreza (poreza na imovinu)

2. Realnost ukupne proračunske ravnoteže temeljena je na mnogo pretpostavki kao što su:

– fiskalna disciplina
– procijenjena razine investicija i dinamika istih
– davanje u koncesiju prometnih dobara
– prodaja državne imovine
– navedeno poticanje gospodarstva, bez definiranog realnog izvora
– smanjenje troškova kroz restrukturiranje gospodarstva i državne uprave

Predložene Smjernice, bez interpolacije gore navedenih prijedloga, kao i korekcije ishitrenih procjena makro-ekonomskih pokazatelja, neće polučiti zadovoljavajuće rezultate.

Zato je nužno da se raspravom korigiraju Smjernice, s realnim pokazateljima, bez političkih „mišića“ zdravom pameti i dobrim namjerama.

Ivo Marjanović
Predsjednik stručnog Odbora za rad, radno pravo i socijalno partnerst
vo