Vašar političke neodgovornosti

Jedna od poluslužbenih teorija političke zavjere koja se ovih dana (ne)izravno mota medijima glasi: budući da ni HDZ-ovi tzv. domoljubi niti SDP-ova koalicija Hrvatska raste nisu na parlamentarnim izborima osvojili vlast, „domoljubni“ će Tomislav Karamarko idućih dana izvući na prvu crtu bojišnice svoju sofisticiranu artiljeriju i pokušati politički preživjeti biračkim „drugim mišljenjem. Ponovljene će izbore izboksati Most nezavisnih lista (ono što od njega još ostane oko Bože Petrova) ucjenama po obrascu Glogoški-Klemmovih šatoraša sa Savske 66, a „formalno-ustavno“ će ih „ovjeriti“ HDZ-ova predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović. „Principijelno“ i bez obzira što neće iscrpiti sve Ustavom i zakonskim paragrafima predviđene mogućnosti za uspostavu nove vlasti. Taj bi potez u HDZ-ovu korist cementirala mišljenjem (stranci naklonjenih) ustavnih stručnjaka.

Izvanredni parlamentarni izbori su izgledniji od fatamorgane „reformske vlade“ u kojoj bi, jelte, za istim stolom, ali kao mali od kužine, vladali i Karamarko i Zoran Milanović, uz nekog nestranačkog premijera Iks Ipsilona. Ili Mostovog. Ili bez prvaka dviju suprotstavljenih koalicija. Koaliciji Hrvatska raste, ali i većini birača, s razlogom je neprihvatljivo dijeliti vlast s ideološki, svjetonazorski i na svaki drugi način nepodobnim buljukom militantnih desničara u HDZ-ovom „domoljubnom“ taboru. Ako se ostatak Mosta, nakon jasne poruke koalicije Hrvatska raste da ne želi istu vladu s HDZ-om, odluči za Karamarka, pa im se još pridruži nešto sitneži s jednim-dva-tri mandata, RH će dobiti nemoguće impotentnu i skupu vlast s dvadesetak političkih aktera. I – piši kući propalo je.

Ponovni, izvanredni izbori, međutim, već su dnevna mantra i onih koji još buncaju o „vladi stručnjaka“ ili se kao za slamku spasa hvataju za mogućnost da HDZ-ova „žena iz naroda“ Grabar-Kitarović presiječe gordijski čvor. Riješi bezizlaz mučne pat-pozicije tako što će imenovati nestranačku vladu i raspisati izbore. Ako Most i Božo Petrov konspirativno plešu u tom vrzinom kolu, plešu u korist vlastite i štete svih građana. Nevjerojatna je podudarnost scenarija ponašanja Mosta te savskih šatoraša i kolovođe im Đure Glogoškog, a ZNA SE tko su scenaristi i tko je pisao sve što su Glogoški i drugovi čitali novinarima s tutnutih im šalabahtera. I Most je stalno „otvoren za reformske pregovore/dogovore“, ali nekako s figom u džepu.

Kao i predstavnici RH u susretima s Glogoški-Klemmom i šatorašima, svaki se put sugovornici s druge strane stola nađu u čudu zbog novih ili nešto preinačenih starih Mostovih uvjeta o mandataru i formiranju nove vlasti u zemlji. Kao, žele preuzeti odgovornost za reforme, ali ne žele fotelje. Pa onda, nisu im baš mrske fotelje, „ako drukčije ne ide“ (a ne ide), ali mora ih se podijeliti s tri: SDP, HDZ i Most. Koalicija Hrvatska raste je odlučno protiv, pa makar časno pala u oporbu. Karamarku gori pod petama, koleba se, a paraobavještajno stranačko podzemlje sve čini, koordinirano s predsjednicom RH, ne bi li mu i bez izvanrednih izbora osiguralo političko preživljavanje. Bude li stani-pa’ni, žrtvovat će i premijersku ambiciju. Uz uvjet da ostane nekakav faktor u kovačnici „drvenog željeza“.

Dobro je za rejting i vjerodostojnost među građanima, što koalicija Hrvatska raste ne želi politički promiskuitetno ulizivanje radi bilo kakvog opstanka u nekom modelu vlasti kaka RH nije iskusio u prošlih 25 godine. „Tehnički vladajući“ ipak imaju nešto opipljivo pokazati građanima: Hrvatsku su pokrenuli naprijed na svim najvažnijim područjima i izvukli je iz recesije. Istina, još to nije Mount Everest gospodarskog i društvenog uzleta, ali jest nekakva iskra optimizma. Ubuduće može biti još bolje. HDZ-ovi „domoljubi“ nemaju ništa u rukama, tek bombastične fraze u koje bi, jelte, trebalo samo vjerovati, pa što bude. Kraljevstvo nebesko! Bude li ponovljenih izbora, samo će o biračkoj mudrosti i masovnoj izlaznosti ovisiti hoće li se Hrvtska većinski odlučiti za vrapca u ruci ili za goluba na grani.

Ovo s Mostom i već četverotjednom „pregovaračkom“ trakavicom za sastavljanje nove vlade neprimjereno je, grubo podcjenjivanje birača, otprilike je kazala novinarima – izbornom voljom politički umirovljena – bivša premijerka Jadranka Kosor. Zapravo je samo interpretirala bujajuće opće neraspoloženje građana poslijeizbornim ni vrtit, ni mimo stanjem. Koje se očito neće,okončati do Božića ili Nove godine nekim učinkovitim dogovorom o formiranju razvojno/reformski potentne,stabilne buduće vlasti. To se dalo naslutiti već tužnom činjenicom da je neodgovorno prokockan pokušaj izbora prof. dr. sc. Roberta Podolnjaka iz Mosta za predsjednika Hrvatskog sabora. Hrvatska raste predložila ga s 55 zastupnika da bi ga Karamarkovi „domoljubi“ glatko odbili.

Unaprijed se znalo za scenarij, kojim će se isprovocirati prekid konstituiranja 8. saziva Sabora, odnosno u kojem će se slučaju i zašto Podolnjak povući s crte preuzimanja pune odgovornosti i za ishod glasovanja i za sve što će se poslije događati. Dio je scenarija za izvanredne izbore, odnosno skrpljenu HDZ-ovu vlast „mnogo baba, kilava djeca“ unaprijed jasna spoznaja da predsjednica RH neće čuti ništa nova u drugom krugu konzultacija o novom mandataru vlade niti će biti pomaka u trećem, četvrtom… Odvagne li se ozbiljnije pretpostavka o tome kome su (naj)više u interesu novi izbori, teško se oteti dojmu da to nije HDZ. Prvi put je istrčao „uništa“: Karamarko je prepotentno obećavao 70-80 mandata, a dopalo mu je jedva 56, plus tri iz dijaspore. I šlus. Nema više. Gotovo.

Da bi vidio do fotelja u premijerskom uredu, ne bi mu mogla pomoći ni Očna klinika bolnice na Svetom Duhu. I sad je panika. Uza svu trgovačku alkemiju, 76 mu je zastupničkih ruku minimuma za mandatara isto što Blanki Vlašić letvica na 290 cm visine. Već se u izbornoj noći, a danas pogotovo, pokazalo čistom političkom nezrelošću „domoljuba“ i palanačkim primitivizmom „slaviti“ debakl relativne pobjede (beznačajnih 3461 glas više) mrtvo-pijanim valjanjem po podu izbornog stožera, zamotavanjem u zastave, neuravnoteženim kreveljenjem, balansirati s čašom piva na sijedoj glavi nekog metuzalema… A vlast na tako dugačkom štapu!

Bi li u ponovljenim izborima bila dohvatljivija kad bi razočarani birači, možebitno, znatno smanjili izlaznost i time povećali „domoljubne“ izglede? Je li to opcija, koja sada minira pregovore s Mostom i konzultacije na Pantovčaku, zbog koje Most vrluda i ucjenjuje, a Grabar-Kitarović razgovara s Božom Petrovom u četiti oka? Dosad se pokazalo da je HDZ-ovo biračko tijelo ne samo brojnije od SDP-ovog (zbog 18 godina smišljenog uhljebljivanja „svojih“, od mjesnog odbora do vrha države i u dijaspori) nego i discipliniranije u odazivu na birališta. Što je manja izlaznost, HDZ s bilo kakvim partnerima bolje prolazi. Drugi izbori? Zašto ne?

Mnogo sada ovisi o tome hoće li se Kolinda Grabar-Kitarović, poučena time što birači/građani uistinu misle i žele od budućih „vladara“ zemljom – a žele promjene bez dominacije desnice – odlijepiti od klijentelističko-uh
ljebničkih interesa svoje naoko bivše stranke (vidi poruku bojom njezina kostima na biralištu) i prestati spašavati Karamarkovu stražnjicu, odnosno gurati HDZ na kakvu-takvu, ali vlast. Teško je vjerovati da je kadra oteti se magnetizmu sinergije ZNA SE s kim i Božom Petrovom koji je, reče Mostov disident Stipe Petrina, „dopodne jedan“, a poslije tajnovitog izbivanja od dva-tri sata „drugi čovjek“. Čiji je igrač, ako jest, šef Mosta? Petrina tvrdi da se o Mostovom ponašanju odlučuje – izvan Mosta. Gdje?

U Nacionalnom vijeću te platforme (50 posto su saborski zastupnici) neki su od osnivača (zajedno sa Željkom Markić) minorne crkveno-laičke strančice Hrast. Ta skromna družba, raskoljena u navodnom šaketanju radi predizbornog koaliranja, u liku je predsjednika Ladislava Ilčića dio HDZ-ove tzv. domoljubne koalicije. U cijeloj toj gunguli, koja građanima već iritantno lomi živce, CRO Demoskop bilježi da je SDP-ova Hrvatska raste uvjerljivo javnim rejtingom nadjačala Karamarkove „domoljube“ i da je Karamarko i dalje najnepopularniji političar u zemlji.

Prema tome, HDZ-ova će „žena iz naroda“ na Pantovčaku učiniti dobro najprije sebi, građanima i hrvatskoj politici, ako se okani ustavne alkemije glede i u svezi vladina mandatara i konstituiranja nove vlasti. Ona ima svoje mjesto u državnoj hijerarhiji i morala bi biti stranački virgo intacta u tome obnaša li zakonodavnu i izvršnu vlast lijeva, desna ili neka treća opcija, ako je transparentno sastavljena strogo po ustavnim i zakonskim normama. Srce i razum ne moraju uvijek ići zajedno, ali odgovornost i obraz moraju.

Doba građanskih ratova, državnih udara i barikada oko institucija vlasti, nadajmo se, danas valjda nitko psihički normalan ne priželjkuje u Hrvatskoj. Destruktivne paranoje među samozvanim mesijama, dakako, ne nedostaje. Zato je mudra predsjednica „svih građanki i građana“ itekako pozvana voditi računa o tome.

Marijan Vogrinec