Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu toplinske energije

Klub Laburista 26. travnja u saborsku je proceduru uputio Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu toplinske energije. Ovim prijedlogom zakona nastoje se riješiti dva goruća problema kada je u pitanju tržište toplinske energije:

1. ukida se obveza ugradnje razdjelnika te se vlasnicima stanova ostavlja slobodan izbor hoće li ih ugraditi, te ako ih i ugrade – ostavlja im se mogućnost da slobodno odluče žele li da se raspodjela i obračun troškova vrše očitanjem razdjelnika.

2. krajnjem korisniku olakšava se isključenje iz sustava toplinskom energijom.

>> Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu toplinske energije (pdf)

Zakonom o tržištu toplinske energije, koji je stupio na snagu u srpnju 2013. godine, u hrvatsko je zakonodavstvo ugrađena i Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti kojom se dopunjuju direktive 2009/125/EZ i 2010/30/EU i ukidaju direktive 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14. 11. 2012., dalje u tekstu: Direktiva). Njome je propisana obveza ugradnje razdjelnika ili kalorimetara u roku do 31.12.2016. godine. U hrvatskom je zakonu naprotiv, taj rok za vlasnike samostalnih uporabnih cjelina u zgradama s više od 70 stanova skraćen do 31.12.2015. godine, a za vlasnike stanova u manjim zgradama do 31.12.2016. Iako ne postoji zakonska zabrana da Republika Hrvatska skrati rokove propisane ovom Direktivom, upitno je koliko je opravdano bilo ovo skraćivanje rokova budući da nadležno ministarstvo nije izradilo analizu troškovne učinkovitosti, kako bi i Ministarstvo i građani znali hoće li i kolika biti isplativost ugradnje razdjelnika, prije nego je to propisano zakonom kao obveza.

Prema dostupnim podacima, danas su razdjelnici ugrađeni u više od 50.000 stanova, a nakon zaprimljenih računa za grijanje, u velikom broju slučajeva ispostavilo se da se ugradnjom razdjelnika ne štedi toplinska energija, da su računi jednaki, a u mnogim slučajevima i veći, i to bez uračunavanja investicije ugradnje razdjelnika, termostatskih ventila, balansiranja sustava, centralnih očitača impulsa kao i troškova za korištenje razdjelnika.

Uvođenjem obaveze ugradnje razdjelnika topline u stanove građana narušen je dosadašnji uobičajeni način obračuna potrošene toplinske energije po kvadratnom metru stana, koji je postojao od izgradnje takvih stanova polovicom prošlog stoljeća što zbog povećanja troškova grijanja i obaveze budućih ulaganja u takve zgrade ima za posljedicu i promjenu tržišnih vrijednosti takvih nekretnina, a to predstavlja i zadiranje u vlasnička prava građana, što je u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske.

U ovom je slučaju sporno nepoštivanje odredaba Direktive, koja prije ugradnje razdjelnika i kalorimetara pruža zemljama članicama mogućnost da odbiju tj. ne propišu obvezu njihove ugradnje, ukoliko analiza troškovne učinkovitosti pokaže da se njihova ugradnja ne isplati, odnosno da se njihovom ugradnjom ne postiže ušteda već samo trošak za građane. Smatramo da Republika Hrvatska i nadležno Ministarstvo gospodarstva u ovom slučaju nisu postupali u najboljem interesu svojih građana, već naprotiv – radili na njihovu štetu postupajući neodgovorno i s krajnjim nehajem. Osim propisivanja obveze ugradnje razdjelnika bez izrađene analize troškovne učinkovitosti, propisane su i drakonske prekršajne kazne za vlasnike stanova koji ne ugrade razdjelnike, u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna, dok se istovremeno nisu propisivale nikakve kazne za tvrtke koje se bave ugradnjom i očitavanjem razdjelnika, u slučaju da svoj posao ne obavljaju korektno. Uz to, postoje snažne indicije da dio tih tvrtki posluje bez potrebnih ovlaštenja, te u tom pogledu djeluju izvan svake kontrole bez ikakvih sankcija.

Stoga se ovim prijedlogom zakona briše obveza ugradnje razdjelnika, već se ona ostavlja samo kao mogućnost, odnosno slobodan izbor vlasnicima stanova. Sukladno tomu, brišu se i prekršajne novčane kazne za vlasnike stanova i osobe zadužene za očitanje razdjelnika, te se vlasnicima stanova ostavlja mogućnost da samo odluče hoće li toplinsku energiju plaćati očitanjem razdjelnika, neovisno o tome jesu li ih već ugradili ili ne. Na ovaj se način ispravlja nepravedno i neodgovorno postupanje tijela državne vlasti, koja su umjesto da štite svoje građane, donijela propise na njihovu štetu. Ukoliko se neki građanin odluči da ne želi ugraditi razdjelnike ili ne želi da se obračun potrošene toplinske energije vrši prema očitanim impulsima s razdjelnika a isti se već ugradio, obračun potrošene toplinske energije treba provesti s korekcijskim faktorom 1,0 a ne 2,0 kako je to navedeno u Pravilniku o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju (članak 11.). Tu vrijednost faktora korekcije nije moguće mijenjati od strane ostalih suvlasnika, predstavnika suvlasnika zgrade ili kupca toplinske energije.

Nadalje, Zakon o tržištu toplinske energije u svom članku 45. propisuje uvjete isključenja krajnjeg korisnika iz sustava grijanja toplinskom energijom. U navedenom članku, prvi stavak uređuje postupak isključenja pojedinačnog korisnika unutar stambenog kompleksa koji se grije u sustavu toplinske energije.

Budući da je propisana procedura u praksi praktično neizvediva, nedostupna i skupa, krajnji korisnici u pravilu ni ne započinju sa postupkom isključenja, čime se doprinosi uglavnom monopolističkoj konstelaciji snaga na tržištu toplinske energije. Ovaj članak uvelike doprinosi monopolu te jedino njegovim izmjenama može doći do djelomične deregulacije i liberalizacije tržišta toplinske energije.

Nadalje, mnoge odredbe postojećeg Zakona i navedenog članka ustavno su upitne te su već nekoliko godina predmet odlučivanja na Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Indikativno je da su predmeti po zahtjevu za ocjenu ustavnosti rješavani vrlo sporo, što ide u prilog kompleksnosti same problematike, kao i potrebi za realnijim sagledavanjem iste, a u skladu sa ostalim zakonskim propisima, poveljama i direktivama.

U narednim odredbama uglavnom se uređuju uvjeti i obaveze prilikom isključenja cjelokupne građevine sa svim samostalnim uporabnim jedinicama iz sustava toplinske energije. U postojećem Zakonu i za isključenje cjelokupne građevine nameću se nepotrebne, komplicirane i skupe obveze koje naposlijetku korisnike odgovaraju od isključenja. Jedna od njih je da čak 90% svih suvlasnika mora biti za isključenje iz sustava što je vrlo veliki postotak. U ovom prijedlogu predlaže se natpolovična većina, ali uz uvjet da većina koja se isključuje plati prelazak na alternativni izvor grijanja svima koji su bili protiv isključenja iz sustava. Također je maknuta obveza izrade studije isplativosti isključenja zgrade iz sustava toplinske energije jer se na taj način nameće izrada dokumenta koji nije predložen Europskom direktivom, kao što je to primjerice izrada elaborata alternativnih sustava opskrbe energijom.

Ovaj prijedlog zakona korak je ka izjednačavanju prava krajnjih kupaca i ostalih dionika na tržištu toplinske energije kroz liberalizaciju članka 45., na način da omogućava lakše isključenje krajnjih korisnika toplinske energije i plaćanje samo onih usluga koje krajnji korisnik i koristi
(bez plaćanja fiksnog dijela, odnosno naknade za instaliranu snagu nakon isključenja iz sustava) što je u izvorišnim osnovama Zakona o zaštiti potrošača i Povelji Ujedinjenih naroda o pravu na izbor roba i usluga. (IL)