Rad je temelj svega

Hrvatske laburiste proziva se zbog svega i svačega. Uglavnom zato što smo informirani, angažirani i nismo na prodaju. Za ono što prolazi pod političku i ekonomsku elitu ove zemlje, to je kombinacija iz noćne more.

Pa kažu da smo populisti. Mi odgovaramo: ako to znači izaći među ljude, udahnuti zrak ulice i usuditi se reći da bi moglo biti drugačije, da bi moglo biti bolje, onda da, mi smo definitivno populisti! I ne samo to, nego i sanjari, idealisti i utopisti. Na njima je da se zapitaju mogu li, i kako dugo, računati na to da će ovi pojmovi za građane biti nešto negativno.

Pa kad to ne prođe, kažu da smo mali, neodrživi, prolazni, da ćemo nestati u raljama dvostranačke oligarhije američkog tipa. A mi ne repliciramo, ne vrijeđamo i ne podmećemo. Umjesto toga provodimo akcije, educiramo članove, otvaramo teme koje se drugi ne usude dirati, borimo se svim sredstvima u okviru financijskih, demokratskih i legalnih mogućnosti za interese malog čovjeka i njegovo pravo na dostojanstven život od vlastitog rada. I ne samo da opstajemo, nego rastemo. Hrvatski laburisti i njihovi simpatizeri ne prelaze masovno u plavu ili crvenu frakciju one zapravo jedne te iste velike partije krupnog kapitala koja proždire zemlju već četvrt stoljeća. Upravo obrnuto.

Konačno, kad više ništa drugo ne pali, upiru prstom i kažu da smo sindikalna stranka. Mi smo mnogo više od toga, ali između ostalog – da, zašto ne? Dio naših članova ujedno su i pripadnici radničkih sindikata. Jer rade. Jer žive od svojeg rada. Jer vjeruju da je njihov rad opipljiva vrijednost koja zaslužuje priznanje i zaštitu. A organiziraju se i kolektivno djeluju, u skladu sa zakonom i međunarodno priznatim pravima, ne zato jer im je to zabavno, nego zato što očito za tim postoji potreba. Radnički sindikat ne djeluje u Saboru. Stranka rada ne djeluje u poduzeću. Udruga za zaštitu radničkih prava ne djeluje ni u jednom ni u drugom. Ali svi imaju zajednički cilj i sastoje se od istih ljudi kojima demokracija omogućuje da u isto vrijeme budu članovi i jednog i drugog i trećeg, da djeluju na svim frontovima i općenito koriste sva raspoloživa sredstva kako bi obranili svoja prava i osigurali si kvalitetan život.

Ako kod drugih političkih organizacija ima manje članova koji su ujedno pripadnici radničkih sindikata to ne znači da su neovisniji i programski sveobuhvatniji, nego da tamo jednostavno ima manje ljudi koji osjećaju da su im prava koja proizlaze iz njihovog rada ugrožena. Je li to onda reprezentativni uzorak hrvatskog društva? Stranke koje se hvale s tim da nemaju sindikaliste za članove, ističu to kao prednost, teško da se spremaju zastupati ljude koji žive od (svojeg) rada. Pametnom dosta.

Hrvatski laburisti osnovani su s jednom ključnom idejom – rad je temelj svega. Rad je pravo i treba ga braniti. Rad je privilegij i treba ga čuvati. Rad je ideal i treba mu težiti. Rad je vrijednost i treba ga slaviti. Rad je opipljivi temelj društva i civilizacije. Bez rada nema napretka, samo stagnacija i dekadencija. Svako društvo počiva na radu i svaki čovjek živi od rada. Samo što neki žive dobro od tuđeg, a mnogi loše od vlastitog. Hrvatski laburisti postoje zbog ovih drugih i objavljuju rat prvima. To je borba za pravednost i ravnopravnost. Za dostojanstvo i sreću. Borba za dobar život. Mi vjerujemo da se ona može dobiti. Jesmo li populisti jer se usudimo to javno reći? Jesmo li sindikalni pokret jer radnici u nama vide zaštitnika? Jesmo li zauvjek mali samo zato jer je netko drugi trenutačno veći? Presudit će narod.

Igor Buć, Varaždin