Opasno kršenje osnovnih Ustavnih prava obrtnika i građana RH

Ne samo da je država najveći lihvar (http://hop.hr/zoran-zic-linicev-sverc-pravde-i-pravednosti/) prema poduzetništvu i građanima općenito, nego su potraživanja prema obrtnicima lažna, tj. nepostojeća. Gotovo sva potraživanja koja danas uništavaju obrte i poduzetnike su nastala temeljem primjene protuustavnih zakona i kršenja Ustava RH od strane porezne uprave i Vlade. Primjera je bezbroj pa ću navesti samo neke:

čl.56. Ustava RH “Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.” Već i ispodprosječno inteligentnom građaninu iz ove ustavne odredbe je jasno da isplata dohotka spada u osnovno ustavno pravo i obvezu, koja se ne može, pravnom snagom ustava, umanjivati bilo kakvim drugim potraživanjima npr. doprinosima. Svaki poduzetnik ima pravo na ovaj dohodak, i samo ako zaradi više novca od potrebitog za isplatu vlastitog dohotka, samo višak tog novca se može opteretiti doprinosima i ostalim fiskalnim ili parafiskalnim davanjima. Tko ne zaradi sredstva za doprinose nije ih niti dužan plaćati, jer temeljem ove odredbe Ustava ne može niti nastati takva obveza. Potvrdu u tome Ustav RH nam daje i u više ostalih odredbi npr: čl. 55. “Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.” Pravnom snagom Ustava RH nikome se ne može zabraniti rad, (npr. zatvaranjem obrta) niti mu se to pravo može ičime ograničavati npr. isplatom doprinosa ili drugih javnih davanja (iznimno se može ograničiti pravo na rad samo zbog ugrožavanjem javnog zdravlja ili imovine drugih građana). Nikome se dakle, rad (obrt ili poduzetništvo) ne može opterećivati javnim davanjima koja građanin nije zaradio, ili mu se može zabraniti rad zbog dugova nastalih neustavnim fiskalnim ili drugim obvezama. Ustav nije stao samo na ovome, već dodatno štiti građane kroz čl. 49.st.2. “Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana…”, kroz čl.1.”Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.“, kroz čl.3. prema kojemu socijalna pravda spada u najviše vrednote ustavnog poretka i temelj je za tumačenje Ustava. Također čl.51. Ustava RH izričito navodi da svi javni troškovi, dakle fiskalni i parafiskalni nameti tj. porezi i doprinosi, ovise isključivo o gospodarskim mogućnostima građana: tko nije zaradio novac za doprinose i porez, pravnom snagom Ustava RH nije ga niti dužan platiti. Čl.51. “Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.” Dakle, ako građanin nema gospodarske mogućnosti – nije zaradio novac, ne može biti niti terećen za doprinose ili druga davanja. Porezna uprava nije nikada niti u jednom svom rješenju uzela u obzir ovu ustavnu obvezu, niti je provela, a što joj je ustavna dužnost i obveza, postupak utvrđivanja da li je građanin-poreski obveznik, zaradio novac za sebe i svoju obitelj, koju mu garantira Ustav, i da li mu je nakon te isplate, preostalo novca za plaćanje doprinosa, jer tom slučaju ne bi bilo zatvaranja obrta zbog dugova s naslova neplaćenih doprinosa. Da bi Porezna uprava mogla izračunati koliko iznosi zarada za slobodan i dostojan život, koji logično mora biti veći od iznosa golog preživljavanja, taj podatak joj mora dostavljati za svaki mjesec Hrvatski statistički zavod, jedina za to referentna ustanova, koji taj podatak niti ne računa, dapače već duže vrijeme niti ne objavljuje minimalnu potrošačku košaricu, što je kršenje čl.38. Ustava “Zabranjuje se cenzura” i također, jer se radi o vitalnim podatcima bez kojih je nemoguće pravedno izračunati poreznu obvezu. Iz navedenog je jasno i da Vlada ne može zakonom ili uredbom određivati neoporezivi dio dohotka, već je on zadan Ustavom, te se za svaki mjesec mora realno izračunavati temeljem statističke struke, a prema stvarnom stanju troška života.

Potpuno je jasno da Porezna uprava ne smije, pravnom snagom Ustava RH čl.55, izdavati rješenja o zatvaranju, privremenom ili trajnom, bilo obrta, bilo drugih poduzetnika, neovisno o tome da li su privrednici u prekršaju ili ne, jer svatko ima ustavno pravo na rad i slobodu rada. Ako su u prekršaju, PU može samo započeti upravni postupak, ali i to strogo poštujuću Ustavna prava građana. Čak i ako je poduzetnik prekršio neku odredbu postojećih zakona, kazna ne smije dovesti u pitanje njegovo ustavno pravo na rad, pravo dohodak, kao i na ostala socijalna prava uključivo i pravo na gospodarski napredak i socijalno blagostanje, a u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima prema čl.51. Neustavno je svako zakonsko rješenje koje predviđa konkretnu minimalnu kaznu u bilo kojem iznosu, jer je minimum za gospodarski slabog poduzetnika uvijek nula, zakonom je dakle moguće samo ograničiti maksimalni iznos kazne, a temeljem čl.51. Ustava RH, pa čak ako je poduzetnik i u prekršaju, država mu ne smije odrediti kaznu, ako mu ista umanjuje bilo koje ustavom zajamčeno pravo.

Aktualni višak ili manjak u blagajni su redoviti normalni slučajni knjigovodstveni događaji, koji se u pravilu događaju nehotice, i ne nogu biti predmet kažnjavanja, osobito pri velikom broju knjigovodstvenih stavaka, odnosno PU mora dokazati zlonamjeru privrednika da je ovaj hotimice počinio utaju dohotka, ako isti primjerice ne uvode u knjigovodstvo kao prihod, a manjak ionako snosi iz vlastitog dohotka. Pri tome je teret dokazivanja na strani PU. Ovogodišnje divljanje porezne uprave zatvaranjem za minorne iznose viška ili manjka u blagajni, nema nikakvog racionalnog, a pogotovo ustavnog uporišta i apsolutno je kršenje Ustava RH, čime se ruši na Ustavu utemeljeni poredak, što je zapravo demontaža države, a kazneno je djelo. Svaki oštećeni bi trebao pokrenuti postupak naknade materijalne štete, izmakle dobiti, ali i nadoknadu štete nanošenja povrede ugledu zbog neustavnog zatvaranja.

čl.5. Ustava “U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.” Protuustavna rješenja Porezne uprave su stoga pravno ništava, temeljem pravne snage Ustava RH, i stoga ne proizvode nikakav pravni učinak, te se po njima se ne smije postupati.

Edukaciju o ovim bitnim ustavnim pravima poduzetnika svakako treba propagirati svim ugroženim građanima puten i Vaše cijenjenog portala, a odmetnuti državni aparat bit trebalo kazneno goniti.

Pravi razlog neodržive ekonomske situacije i strašne porezne presije građana i kršenja Ustava RH jest prikrivanje udruženog zločinačkog pothvata s ciljem prelijevanja novca iz državnog proračuna u privatne svrhe, a sastoji se u činjenici da u RH postoji višak od 60 – 100 tisuća državnih službenika (samo HAC ima 70% viška zaposlenika u odnosu na stvarne potrebe), koji zaposjedaju izmišljena i nepotrebna radna mjesta u nepotrebnim ili prekobrojnim institucijama, fondovima, vladinim ur
edima i agencijama, HAC-u, HŽ-u, gradovima i općinama i raznim komunalnim poduzećima i sl. Svi ti “državni zaposlenici” su godinama proizvodili ogromnu štetu, ne samo kroz plaće već i prateće troškove, koju vidimo kao konkretan iznos zaduženja središnje države, a elementi zločinačkog poduhvata su jasni kroz korupciju koja se dogodila između poslodavaca, koji su izmišljali nepotrebna radna mjesta i posloprimaca, koji su plaćali za takva radna mjesta da bi mogli izvlačiti novac iz proračuna preko plaća. I sami doprinosi iz takvih plaća u sustav MO i ZO su nepostojeći ili virtualni, zato jer se doprinosi plaćaju iz istog računa na isti račun, tj polazni račun plaćanja i dolazni račun plaćanja je isti: državni proračun. Neovisno o plaćenom iznosu rezultat plaćanja doprinosa je uvijek virtualan tj jednak nuli! Taj višak službenika je dakle više puta oštetio proračun, kroz plaće, kroz doprinose, i kroz trošak poslovanja, grijanje struju, amortizaciju i brojne ostale beneficije koje takvi neradnici neopravdano uživaju, a danas ih se samo mali dio sramežljivo predlaže otpustiti uz otpremnine, umjesto kaznenog progona i vraćanja protuzakonito stečene dobiti.

Premda se u svakoj međunarodnoj ocjeni RH uporno upozorava na ogroman višak i nerazmjer u broju zaposlenika, koji se vidio i u izjavama nekadašnje premijerke, ali i sadašnje ministrice o desetcima tisuća viška državne administracije, Vlada i dalje uporno odbija rješavanje ovog problema i glavnog razloga zaduženja države, naprotiv uporno prikriva opisani zločinački pothvat i još ga financira neprestanim povećanjem poreza, rezultat čega je uništenje privrede i opće siromaštvo građana RH.

Čl.55.st.2 “Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.” i čl.44. “Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.” Dakle, svi državni službenici se MORAJU rotirati s nezaposlenim građanima na burzi rada adekvatne stručne spreme, i zbog ovih, i zbog već citiranih odredbi o socijalnoj državi i socijalnoj pravdi. Potpuno je, sa stajališta Ustava, neprihvatljivo da jedan građanin ima posao na neodređeno u državi, a drugi gladuje na burzi. Samo rotiranjem u razumnim vremenskim periodima, kao i dijeljenjem radnih mjesta primjerice polovičnim radnim vremenom državnih službenika na javnim poslovima i dužnostima može zadovoljiti socijalnu pravdu i ravnopravnost svih građana garantiranih Ustavom RH.

Svaki građanin koji je zbog neustavne naplate doprinosa morao zatvoriti obrt, ili je ostao bez prihoda, posla ili što je najgore imovine, je u stvarnosti izložen neustavnom zlostavljanju čl.23, zapravo obliku genocida, što je također protuustavno, a da to nisu pretjerivanja vidljivo je i iz dokaza demografskih podataka o decenijama negativnom natalitetu, kao i iz podataka o iseljavanju građana iz RH.

Ipak država uporno planira izvršiti ovaj oblik neustavnog nasilja golemih razmjera, kao da su građani kriminalci, dok je zapravo državni aparat najveći kriminalac: http://www.vecernji.hr/vijesti/zbog-neplacenog-poreza-ovrha-570-000-gradana-clanak-607333, a većinu čine upravo neustavna potraživanja o plaćanju doprinosa, sada bivšim obrtnicima.

Porezna uprava naplaćuje ogromne kamate na porezna dugovanja, a odbija ih isplatiti građanima koji su u poreznoj preplati, čime izravno krši ustavnu odredbu iz čl.51. “Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.” Pravedno je, i ustavna obveza, da se građanima plati kamata za preplaćeni porez.

Nažalost, problem kršenje Ustava RH je ovime samo malo načet, i u praksi je on ogroman i vidi se gotovo u svakom zakonu, pa tako i u svakom aspektu života.

(AH)