Ja ću svoje od kukurikati, a hoće li svanuti nije moj problem

Poštovani predsjedniče Vlade RH gospodine Milanović!

Na ovaj način Vam se obraćam jer osjećam građansku dužnost da Vas zamolim da osigurate da domaća tehnološka rješenja, pod jednakim tržišnim i okolišnim uvjetima, dobiju na hrvatskom tržištu priliku kao i ona „uvozna“, te da se tehnička pomoć koju dobivamo iz EU koristi na primjeren način!

Kada sam pročitao Ugovor o pristupanju EU, i vidio što smo sve obećali u području okoliša uhvatila me panika. Ovo pismo ne dozvoljava detaljnije elaboriranje, ali mislim da će se naša privreda i poljoprivreda ubrzo susresti s nemogućnošću realizacije uvođenja standarda koje smo obećali i doći će do vala zatvaranja. Gradovi i općine neće moći osigurati obećano i doći će na red plaćanje penala. Volio bi da se varam, ali mi iskustvo govori da ću vjerojatno biti u pravu ako drastično ne promijenimo pristup.

U više navrata sam o tome pokušao upozoriti nadležne u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, kao i neke druge kao što je to Hrvatska gospodarska komora, a pisao sam i Vama. Pisao sam i upozoravao i ranije. Uglavnom bez odgovora. Vi vjerojatno niste odgovorili jer ste tražili očitovanje nadležnih i onda ste (ne)reagirali zahvaljujući njihovim objašnjenjima.

Što se tiče otpada, bivša Vlada je prihvatila tehnologiju koja nigdje ne postoji u predloženom obliku. S kojim interesom? Poučeni njihovim načinom rada možda se odgovor nameće sam od sebe.

Ono što se trenutačno izvodi u dva projekta financirana od strane IPA, za izgradnju regionalnih centara za postupanje s komunalnim otpadom je više nego upitno, a na moje veliko iznenađenje ta, nepostojeća rješenja poduprli su i mnogobrojni međunarodni stručnjaci. Pođite pogledati referentna postrojenja za te projekte! Tražite predstavnike Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, (jer oni navodno vode poslove realizacije tih projekata), da Vas upute gdje se to može vidjeti! Nemaju odgovor na tako jednostavan zahtjev, jer to ne postoji, a sudjelovali su i u izboru izvođača koji je trebao imati izgrađena referentna postrojenja!

Da li znate da se u Fondu, pod kapom Ministarstva zaštite okoliša i prirode, uz (navodno) pomoć međunarodnih stručnjaka, i dalje forsiraju samo ta rješenja. Razumijem međunarodne stručnjake jer nameću rješenja koja nudi njihova privreda. Nije ih briga da li će to na kraju funkcionirati ili ne, jer će reći da smo mi to zahtijevali i potvrdili. A gdje su naši da nas štite od neprovedivih rješenja, da štite interes naše privrede, a ne da svojim ponašanjem bojkotiraju ono što je proizvedeno kod nas, a u najmanju ruku je dobro kao i ono izvana?

Zar primjer Regionalnog centra postupanja s komunalnim otpadom Piškornica, koji se već više od deset godina priprema za četiri sjeverno-zapadne županije, a da se nije pomaklo s mjesta, ne upozorava dovoljno? Nedavno je napravljena još jedan studija opravdanosti. Koja po redu? Ili Županijski centar u Osijeku, pa Splitu, Zadru, …

Gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, da li znate, odnosno da li su Vam mnogobrojni dužnosnici koji su posjetili tvornicu TEHNIX iz Donjeg Kraljevca obavijestili da je hrvatska tehnologija, koja je dobila sva priznanja za inovativnost u Europi, koja je višestruko jeftinije a u usporedbi s drugim tehnologijama, a ispunjava sve navedene uvjete iz najnovijeg zakonodavstva EU iz područja otpada, instalirana na skoro 50 lokacija u Svijetu, ali na niti jednoj u Hrvatskoj? Zbog toga se ta postrojenja, izuzev u trenutku kada su proizvedena i kada se prije isporuke mogu vidjeti u Donjem Kraljevcu ne mogu vidjeti nigdje u Hrvatskoj. Najbliže lokacije gdje se mogu vidjeti postrojenja su u Novom Sadu, Doboju, Beogradu, ….. Put do tamo nije tako atraktivan kao kada se obilaze postrojenja na Cipru, u Beču ili Hannoveru, ali je ono što se može vidjeti višestruko vrednije, jer je jednostavno, financijski prihvatljivo, proizvedeno s domaćim znanjem i uz to još sigurno funkcionira.

Znam da ste upoznati:

• da su dva tjedna prije našeg punopravnog članstva u EU u pripremi nacrti nekih zakona, koji su trebali biti osnova za ispunjavanje obaveza prema EU,
• da do kraja ove godine treba smanjiti količinu biorazgradivog komunalnog otpada prije odlaganja za nekih 300 000 tona, a trenutno izdvajamo možda samo 10% od te količine
• da moramo povećati stupanj izdvajanje korisnog dijela otpada, povećati količine prikupljene otpadne ambalaže,….., do 2020. čak za 50%
• da do 2017. (ili 2018.) moramo sanirati i zatvoriti skoro na stotine neuređenih odlagališta otpada i izgraditi nova

Za razliku od onih neprovjerenih tehnologija, tehnologija koju spominjem može pomoći da ispunimo gore navedene stroge uvjete u vrlo kratkim rokovima i višestruko jeftinije u odnosu na tehnologije koje se financiraju preko IPA. S tim su upoznati i predstavnici raznih ministarstava i Fonda. Molim Vas, iskoristite svoj autoritet da počnu djelovati!

Na ovaj način ne želim praviti reklamu tvrci TEHNIX. Ni u kom slučaju. Želim Vas samo zamoliti da se da šansa rješenjima, kojima ćemo moći ispuniti uvjete koje smo obećali u Pristupnom ugovoru, a onda neka ih nudi onaj tko je prihvatljiviji. Ne mora to biti TEHNIX. Možda postoji i netko bolji, ali neka se ne uvode preskupa rješenja koja ne postoje nigdje i s kojima se za naša novac (i onaj dio koji dolazi iz EU je naš novac!) rade, više sam nego siguran, neuspjeli eksperimenti u velikom mjerilu! Te eksperimente ćemo plaćati narednih 40 godina! Samo ta činjenica zaslužuje potreban oprez!

Da li su Vas suradnici obavijestili da su zahvati koje treba provoditi u okolišu investicijski interesantniji i društveno-ekonomski važniji od gradnje autocesta i energetskih objekata? U pročišćavanje otpadnih voda i postupanje s otpadom moramo u narednih deset godina uložiti nekoliko milijardi eura. Pitajte svoje suradnike koliki je doprinos jednog uređaja za pročišćavanje na rast bruto nacionalnog dohotka ako ga izgradimo sa domaćom pameti i opremom, a koliki kada sve uvezemo? Koliko je to kada se to odnosi na 100 ili čak 200 uređaja, postrojenja,…?

Izgradit ćemo na stotine objekata i naprava. Gdje su te investicije u ekonomskim strategijama? Gdje su, ako to ne može po prirodi stvari analizirati Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (a trebalo bi), Ministarstvo gospodarstva i Hrvatska gospodarska komora da to razumiju i sprovedu (a morali bi!)?

Veliki sam pobornik ideje „Europe“ i s obzirom na moju edukaciju ne spadam u one koji bi željeli diskriminirati bilo koje rješenje. Smeta me kada se diskriminira ono „naše“, osmišljeno i proizvedeno kod nas, za čiju proizvodnju su dobivene plaće, plaćeni doprinosi, ovdje u Hrvatskoj. Smeta me kada se kod kuće diskriminira tehnologija koja bi kod svih nas trebala izazivati istinski ponos, jer su za nju dobivena mnogobrojan priznanja, od Brisela do Abu Dabija.

Siguran sam da kod nas postoje i drugi vrijedni proizvođači opreme koji se susreću sa sličnim problemima na domaćem tržištu. I oni zaslužuju pažnju.

Pažnju zaslužuju i rezultati tehničke pomoći EU. Uz to što su nam za postupanje s otpadom predložili nepostojeće rješenje, tako su nam npr. na području Poreča, neki drugi stručnjaci u sklopu neke druge tehničke pomoći, umjesto jednog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, koji je prema opsežnoj studiji koju su izradili stručnjaci iz Beča, trebao koštati nekih 20 milijuna eura, predlož
ili četiri uređaja koja će koštati nekih 65 milijuna eura. Ovi primjeri nisu usamljeni.

Gospodine predsjedniče Vlade, uvjeren sam da ćete poduzeti odgovarajuće mjere, a ja ću u slučaju potrebe rado dati dodatna pojašnjenja.

Srdačan pozdrav

(Viktor Simončič)

Sisak/Lučice, 19.6.2013.

PS: U nedavno objavljenoj knjizi Društvo umanjene vrijednosti – prvi dio napisao sam poslovicu, jednu od nekoliko, do koji držim, a glasi: „Ja ću svoje od kukurikati, a hoće li svanuti nije moj problem“. Eto, i ovo je mali „kukuriku“. U drugom dijelu knjige, detaljnije ću opisati između ostaloga i korištenje međunarodnih sredstava na području okoliša. Da se ne zaborave odgovorni, ali i zaslužni.

Na znanje: Svima kojih se tiče. Molim sve one koji su dobili ovu poruku da je šalju onima za koje smatraju da bi ih se moglo ticati. Možda uspijemo napraviti nešto korisno za naš okoliš, ali i za gospodarstvo. Osim predsjedniku Vlade RH gospodinu Milanoviću, svim drugima poslano samo elektronski.