Aktualni štrajk liječnika

Protiv liječnika u RH se vodi smislena dugotrajna negativna politika, od koje povremeno u javnost dospiju samo detalji ili poluistine. Tortura nad liječnicima počinje na početku karijere ucjenama nepovoljnim i štetnim ugovorima, kojima bolnice uvjetuju specijaliziranje liječnicima sa konkretnim prijetnjama ogromnih odšteta, ukoliko nakon završetka specijalizacije napuste radno mjesto, zbog navodnih troškova, koje bolnice tobože imaju za vrijeme edukacije liječnika do završetka specijalizacije. To je naravno neistina, jer liječnici cijelo vrijeme specijalizacije konkretno rade, a edukaciju im pružaju kolege praktički bez pravičnih naknada, pa je cijela priča da to bolnicu puno košta neistina.

Istovremeno takvi su ugovori neustavni, jer krše niz osnovnih Ustavnih odredbi o pravima i slobodama građana, pa su dakle Pravnom snagom ustava ništetni, tj. ništavni i nevažeći, te stoga ne mogu proizvesti pravne učinke. Radi se o jasnim ucjenama i zastrašivanju liječnika, čime im je prekršeno ustavno pravo iz čl.23.: „Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja…“, također u stavku čl.23.st.2. “Zabranjen je prisilni i obvezatni rad“, a ovakvi ugovori upravo neustavno obvezuju liječnike na prisilan rad, zbog čega takvi ugovori nikada nisu smjeli biti načinjeni i zbog čega su ustavno-pravno nevažeći. Istovremeno se liječnicima krše odredbe iz čl.55. Ustava RH: „Svatko ima pravo na rad i slobodu rada“. Ovakve štetne neustavne ugovore pod prijetnjom golemih neopravdanih odšteta, država je bila dužna sprječavati i zbog obveza iz čl.49. Ustava RH: “Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana“, a ovakvi štetni ugovori čine upravo suprotno. Štetne neustavne obveze odšteta po tim ugovorima istovremeno krše druga ustavna prava o socijalnoj državi iz čl.1. zatim socijalnoj pravdi i poštivanju prava čovjeka i vladavini prava iz čl.3. koji čine najveće vrednote ustavnog poretka i temelj su za tumačenje ustava. Također neustavni ugovori o obvezatnom radu, vezano za prisilni rad, krše ustavne odredbe o pravu na slobodno kretanje, a naplata odšteta o takvim ugovorima bi ugrozila liječnicima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. iz čl.56. ali i druga prava i uvjete npr. na dostojan život iz čl.63. Ustava RH. Podsjetimo se da: „Svi zakoni u RH moraju biti u skladu s Ustavom i svatko mora poštivati Ustav.“ Čl.5.!

Posljedica neustavnih ugovora i takvog neodgovornog ponašanja prema liječnicima je vidljiva kroz velik nedostatak liječničkog kadra (medicinski fakultet je najteži, najzahtjevniji i najduže traje), posebice specijalista, što se sve teže odražava na struku u cjelini, jer sav posao koji proizlazi iz nedostatka kadra (nedostaje ih preko 4000, od toga 900 specijalista), ipak konkretno odrade postojeći liječnici, kojima se ne prizna taj odrađeni posao, istovremeno to se mora negativno odraziti na ukupni nivo zdravstvene zaštite građana, a to je opet ustavna kategorija, jer svatko ima pravo na zdrav život čl.70. i čl.59. “Svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom“. Bilo kakvo slabljenje zdravstvenog sustava ima genocidan učinak na narod i građane što je neustavno, dokaz čega možemo pronaći i u statističkim podatcima o ukupnom zdravstvenom stanju nacije u odnosu na ostale europske zemlje, kao i u podatcima o negativnom natalitetu i iseljavaju iz RH. (AH)