Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, Hrvatski laburisti upućuju čestitke svim građankama i građanima Republike Hrvatske. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja u Republici Hrvatskoj slavi se 5. kolovoza kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu.
Vozila sam se gradom i na puno mjesta susrela suženja na cestama zbog radova. O tome koliko se upravo gradi i pregraÄuje u centru neÄu ni spominjati. PogaÄate o Äemu je rijeÄ, takvi radovi su izgleda nužnost u ovo doba godine. Å to su radili cijelu zimu? Pa turisti su veÄ tu.
NaÅ¡i graditelji cesta izgleda rade samo kad je lijepo, toplo vrijeme. Ne razumijem zaÅ¡to ne mogu raditi po hladnom vremenu? ZaÅ¡to ne rade cijelu zimu? Po svemu sudeÄi nije pogodno ni poželjno da rade zimi. Sada je oÄigledno doÅ¡lo njihovo idealno vrijeme za radove pa su iznijeli mehanizaciju i poÄeli raskopavati ceste, prekopavati ploÄnike, preureÄivati kanale a za koji mjesec, u jeku pune turistiÄke sezone, zavrÅ¡avati Äe asfaltiranje istih.
Ipak mi je Äudno Å¡to sam u zemljama zapadne Europe, navodno naprednijim od naÅ¡e, takve radove viÄala preko zime. Tamo radnicima ne smeta u radu ni kiÅ¡a, ni snijeg, ni temperature puno niže od temparatura kod nas. Vidjela sam da rade Äak i noÄu uz umjetno osvjetljenje. U Äemu je stvar? Jesu li tamo radnici možda izdržljiviji? Naravno da nisu. Äesto su to ljudi upravo iz naÅ¡ih krajeva. Imam tri hipoteze zaÅ¡to kod nas takvih radova nema zimi a po europskim metropolama je to normalno.
Evo prve: Možda ipak netko kod nas potajno misli na dobrobit radnika!? Na kraju krajeva, malo ih je, treba ih Äuvati. Bolje da zimi na otvorenom ne rade, kako se ne bi prehladili!!! Bolje da ne rade, nego da zavrÅ¡e na bolovanju na raÄun HZZO-a! Ali tko za, možda je tome kumovao i teoretski ne tako loÅ¡ ali rijetko primjenjivan Zakon o zaÅ¡titi na radu ili narodna mudrost, bolje sprijeÄiti nego lijeÄiti (prehladu). A po Europama, kako to ovdje volimo reÄi, jadni se radnici smrzavaju po raskopanim jarcima usred zime,obuÄeni u bunde, da se ne prehlade. Rade po svim vremenskim uvjetima valjda zato Å¡to je tada ipak moguÄe raditi i zato da se nužni popravci Å¡to brže zavrÅ¡e, pa su za to dobro i na vrijeme plaÄeni.
Druga hipoteza je stvar nacionalnog ponosa: Kod nas se tako malo potrebnoga radi, zato sada kad je lijepo vrijeme i kad su svi vanka, pokažimo im da neÅ¡to radimo. Neka vide i domaÄi i turisti da se ovdje konaÄno neÅ¡to korisno radi. Lijepo pokažimo da i mi znamo, možemo i hoÄemo krpati svoje ceste na svjetlu toplih sunÄanih dana. ZaÅ¡to to skirivati pod krinkom zime i noÄi?
TreÄa najvjerojatnija hipoteza je ona o predizbornim natjeÄajima. Nisu izvoÄaÄi radova krivi Å¡to se tek sada radi. Kriva je vlast koja želi osigurati da se radovi obavljaju upravo u predizborno vrijeme pa je tek nedavno raspisan natjeÄaj za izvoÄaÄe radova. Mogli bismo nagaÄati Å¡to se sve tu joÅ¡ krije i Å¡to to žele iskopati ili možda zakopati, o Äemu veÄ ima i viceva.
Možda i vi imate neku svoju hipotezu?
Danas je Međunarodni praznik rada, dan koji se obilježava u spomen na velike radničke prosvjede u Chicagu 1. svibnja 1886. godine.
Tog je dana prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane s tri osmice: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja. U sukobima s policijom mnogo je prosvjednika uhićeno i ranjeno, nekoliko ih je ubijeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na prosvjede i krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. U Hrvatskoj se praznik rada počeo slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice, a zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1.000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
Želimo vam sretan 1. svibnja, Međunarodni praznik rada! Provedite ovaj blagdan u krugu obitelji, otiđite u prirodu, uživajte jer ovo je jedini dan u godini kada su prava radnika na prvom mjestu.
Danas je Međunarodni praznik rada, dan koji se obilježava u spomen na velike radničke prosvjede u Chicagu 1. svibnja 1886. godine.
Tog je dana prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane s tri osmice: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja. U sukobima s policijom mnogo je prosvjednika uhićeno i ranjeno, nekoliko ih je ubijeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na prosvjede i krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. U Hrvatskoj se praznik rada počeo slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice, a zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1.000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
Želimo vam sretan 1. svibnja, Međunarodni praznik rada! Provedite ovaj blagdan u krugu obitelji, otiđite u prirodu, uživajte jer ovo je jedini dan u godini kada su prava radnika na prvom mjestu.
Svim naÅ¡im Älanicama i Älanovima, svim partnerima i simpatizerima kao i svim graÄanima Republike Hrvatske želimo Äestit i sretan BožiÄ, te puno zdravlja, sreÄe i uspjeha u predstojeÄoj nam 2024.godini.
Sretan i blagoslovljen Uskrs svim ljudima dobre volje žele Hrvatski Laburisti!
POD GESLOM “Vukovar – moj izbor i u dobru i u zlu” u Vukovaru se obilježava 32. godiÅ¡njica vukovarske tragedije i stradanja u Domovinskom ratu tijekom kojega je u tome istoÄnoslavonskom gradu ubijeno 2717 hrvatskih branitelja i civila, a 374 ih se joÅ¡ vodi nestalima.
U spomen na 18. studenoga 1991. godine, kada je nakon tromjeseÄne opsade pripadnika bivÅ¡e JNA i srpskih paravojnih postrojbi slomljena obrana Vukovara, gradskim ulicama u koloni sjeÄanja proÄi Äe tisuÄe domoljuba iz svih dijelova Hrvatske.
U koloni sjeÄanja koja Äe proÄi trasom dugom 5,5 kilometara, od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, oÄekuju se i najviÅ¡i predstavnici državnih vlasti predvoÄeni predsjednicima Republike, Sabora i Vlade, koji Äe na Memorijalnom groblju položiti vijence i zapaliti svijeÄe.
I ove Äe se, kao i prethodnih godina, na tome groblju postaviti hrvatske zastavice ispred bijelih križeva, koji simboliziraju ekshumirane iz masovne grobnice na susjednom vukovarskom Novom groblju, 938 žrtava stradalih u agresiji na Vukovar u Domovinskom ratu.
NajveÄa je to masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata te uz onu na OvÄari, iz koje je ekshumirano 200 žrtava, odvedenih nakon sloma obrane grada iz vukovarske bolnice te ubijenih 20. studenog 1991. na tom poljoprivrednom dobru nedaleko Vukovara, predstavlja jedan od najstraÅ¡nijih simbola vukovarskog stradanja u agresiji u jesen 1991. godine.
Vukovar je pod opsadom bio 87 dana, a bitka je zavrÅ¡ila 18. studenoga 1991. okupacijom grada koja je potrajala do 15. sijeÄnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, kojom su Vukovar i druga okupirana mjesta vraÄeni u ustavno-pravni poredak Hrvatske.
Po podacima vukovarske bolnice, tijekom tromjeseÄne agresije na Vukovar ranjeno je 1219 branitelja i civila. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenika, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba.
Stotine djece ostalo je bez roditelja, a na popisu nestalih osoba iz Domovinskog rata još su 374 osobe kojima se svaki trag gubi u ratnom Vukovaru u jesen 1991.
Ubijeno je 2717 hrvatskih branitelja i civila, Äija se imena mogu proÄitati na spomen ploÄama koje su prije nekoliko godina postavljene u Pastoralnom centru sv. Bono FranjevaÄkog samostana u Vukovaru.
Na dan 18. studenoga prisjeÄamo se i pokolja 43 hrvatska civila u Å kabrnji koji su istoga dana 1991. godine poÄinili pripadnici JNA, srpske paravojne snage SAO Krajine i dobrovoljaÄke skupine iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Po okonÄanju napada Å kabrnja je spaljena i u potpunosti uniÅ¡tena, a katoliÄka crkva do temelja sruÅ¡ena. Nakon Å¡to je selo opustoÅ¡eno, cijeli je kraj miniran. Oni civili koji su bili poÅ¡teÄeni kasnije su predani hrvatskoj strani u mjestu Pristeg, a muÅ¡karci su zatoÄeni u kninskim logorima te kasnije razmijenjeni.
Svim našim članicama i članovima kao i svima ostalima želimo sretnu i uspješnu 2023.godinu.
Socijaldemokratima, stranci nastaloj raskolom SDP-a, danas Äe se u savezu “NaÅ¡a Hrvatska” koji okupljaju na ljevici prikljuÄiti i Hrvatski laburisti – Stranka rada. Predsjednik Socijaldemokrata Davorko VidoviÄ kaže kako je rijeÄ o znaÄajnom proÅ¡irenju jer Laburisti, iako nisu parlamentarna stranka, jesu ostavili traga na hrvatskoj politiÄkoj sceni, a imaju, kaže, i Älanstvo i infrastrukturu na terenu.
ProÅ¡irenje novog predizbornog saveza NaÅ¡a Hrvatska Äe se održati ispred zgrade Sabora iako su Socijaldemokrati tražili za to dvoranu u zgradi parlamenta. MeÄutim, kako kaže VidoviÄ, Ured za medije parlamenta nije im to dozvolio uz objaÅ¡njenje kako takva aktivnost spada u predizbornu kampanju kojoj u Saboru nije mjesto. A Å¡to je zanimljivo tumaÄenje obzirom da je prije samo nekoliko dana Ustavni sud usvojio ustavnu tužbu SDP-a i utvrdio da Državno izborno povjerenstvo nije smjelo kazniti SDP s 86 tisuÄa kuna zbog “laptop kampanje” koju je 2019. godine vodio njihov tadaÅ¡nji zastupnik Gordan Maras.
Ovdje prenosimo objavu iz medija u cijelosti.
Dragi naši, ovim putem želimo Vama i vašim obiteljima čestit i blagoslovljen Božić, te da ga provedete u krugu svojih najmilijih.
