Month: July 2025

BDP po stanovniku varirao je u odnosu jedan prema šest u zemljama članicama EU tijekom 2011.

Bruto društveni proizvod (BDP – GDP) u Luxemburgu u 2011, izraženo u standardnoj kupovn0j moći (PPS) bio je preko dva i pola puta veći od prosjeka EU27. Nizozemska, Irska, Austrija, Švedska, Danska i Njemačka bile su između 20% i 30% iznad EU27 prosjeka, dok su Belgija i Finska bile između 10% i 20% iznad prosjeka. Velika Britanija i Francuska zabilježile su BDP gotovo 10% iznad EU27 prosjeka, a Italija i Španjolska bile su uglavnom oko prosjeka.

Cipar je bio oko 5% ispod EU27 prosjeka, a Malta, Slovenija i Češka Republika između 15% i 20% ispod prosjeka. Grčka, Portugal i Slovačka bile su između 20% i 30% ispod prosjeka, a Estonija. Litva, Mađarska i Poljska oko jedne trećine ispod prosjeka. Latvija je bila oko 40% ispod prosjeka, a Rumunjska i Bugarska između 50% i 55% ispod prosjeka.

Ove podatke za 2011., 2010. i 2009. objavilo je Eurostat, Statistički ured Europske unije, a temelje se na revidiranim odnosima kupovne moći, te najnovijim podacima o BDP-u i stanovništvu. Podaci pokrivaju 27 zemlja članica EU, tri zemlje članice EFTA, jednu zemlju koja je u postupku pridruživanja (Hrvatska), četiri zemlje kandidate i dvije zemlje koje su potencijalni kandidati za pridruživanje EU.

Stvarna osobna potrošnja po glavi stanovnika u zemljama članicama kretala se od 45% do 140% prosjeka EU27 u 2011. godini

Podatak o BDP po glavi stanovnika uglavnom odražava razinu ekonomske aktivnosti, no Stvarna osobna potrošnja (AIC) po glavi stanovnika je pokazatelj koji je bolje prilagođen opisu materijalnog blagostanja i razine životnog standarda domaćinstava. Općenito govoreći AIC po glavi stanovnika je mnogo ujednačeniji nego BDP, no ipak se mogu vidjeti značajne razlike među zemljama članicama EU. U 2011. AIC po glavi stanovnika, izražen u jedinicama standardne kupovne moći kretao se između 40% iznad EU27 prosjeka u Luxemburgu i 55% ispod tog prosjeka u Bugarskoj. Podaci po godinama i zemljama vide se u sljedećoj tablici:

BDP (GDP) i AIC po glavi, izraženo u PPS, EU27 = 100

(za veći prikaz kliknite na tablicu)

* Podaci o broju stanovnika 2011. su oni dobiveni službenim popisom te godine, pa se stoga indeksi po glavi stanovnika ne mogu u potpunosti uspoređivati s drugim godinama.

** Brojke za sve godine temelje se na Eurostat procjenama BDP-a.

1. Visoki BDP Luxemburga djelomice treba zahvaliti visokom udjelu radnika koji svakodnevno prelaze granicu u ukupnom broju uposlenika. Ti radnici doprinose visokom BDP-u a istovremeno se ne računaju kao stalno stanovništvo zemlje (po kojem se izračunava BDP po glavi stanovnika). Tako se dolazi do podatka da je BDP po glavi stanovnika u Luxemburgu oko 196% prosjeka EU.

2. Standardna jedinica kupovne moći (PPS) je umjetna jedinica koja uzima u obzir razliku maloprodajnih cijena među zamljema, pa se jednom PPS može kupiti ista količina roba i usluga u svim zemljama. Ova jedinica omogućava smislenu usporedbu ekonomskih pokazatelja u različitim zemljama. Zbirni podaci izraženi u PPS-ovima dobivaju se dijeljenjem zbirnih podataka o stvarnim cijenama i nacionalnoj valuti odgovarajućim Paritetom kupovne moći (PPP). Kako su podaci povezani s cijenama i nacionalnim valutama razmjeno neodređeni i neprecizni, a metoda koja se koristi za prikupljanje PPP-ova je nesigurna, to proizlazi da se teško može procijeniti razlika između zemalja koje imaju slične indekse.

3. Eurostat, Statistics in Focus, 47/2012, “Značajne unutareuropske razlike u BDP po glavi stanovnika”. Ova se publikacija može u PDF formatu dobiti bez naplate na stranicana Eurostata.

4. Pokazatelji koji izravno govore o situaciji u kućanstvima bolje nego BDP odražavaju standard stanovništva. Razina potrošnje po glavi stanovnika jedan je od takvih pokazatelja. Na nacionalnoj razini Potrošnja po domaćinstvu (HFCE) označava potrošnju roba i usluga koje domaćinstva kupuju i plaćaju. Stvarna osobna potrošnja (AIC), s druge strane, sastoji se od roba i usluga koje su pojedinci konzumirali, bez obzira da li se radi o robama i uslugama koje su platila domaćinstva ili ne, odnosno uključuju i one robe i usluge koje je platila država ili koje su platile nevladine udruge i organizacije. Kad se potrošnja uspoređuje na međunarodnoj razini, bolje je koristiti AIC jer na njega ne utječe činjenica da se organizacija nekih važnih usluga, poput zdravstva ili obrazovanja, značajno razlikuje od zemlje do zemlje. Na primjer, ako zubarske usluge u jednoj zemlji plaća država, a domaćinstvo (obitelj) u drugoj, usporedba koja bi se temeljila na HFCE ne bi značila mnogo, dok usporedba temeljena na AIC daje točnu sliku.

6. Eurozona (EA17) uključuje Belgiju, Njemačku, Estoniju, Irsku, Grčku, Španjolsku, Francusku, Italiju, Cipar, Luxemburg, Maltu, Nizozemsku, Austriju, Portugal, Sloveniju, Slovačku i Finsku.

Izvor:

Eurostat Press Office
Tim ALLEN
Tel: +352-4301-33 444
[email protected]
Eurostat news releases on the Internet:
http://ec.europa.eu/eurostat
For further information on the data:
Marjanca GASIC
Tel: +352-4301-37 006
[email protected]
Luis BIEDMA
Tel: +352-4301-34 728
[email protected]

Preveo: Nikola Vuljanić

Ustav Republike Hrvatske definira ravnopravnost spolova kao temeljnu društvenu vrednotu te čini temelj za tumačenje Ustava. Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2008. godine koji je u Hrvatskom saboru donesen konsenzusom definira obvezu provođenja rodno osviještene politike (članak 3.) te obvezu o uravnoteženim izbornim listama na svim razinama izbornog procesa (članak 12.). No usprkos legislativi i institucionalnim mehanizmima, Hrvatska je daleko od stvarne rodne ravnopravnosti. Jedno od područja u kojem žene teško ostvaruju svoja prava je politika.

Hrvatsko društvo karakteriziraju patrijarhalni odnosi koji u svojoj biti imaju nejednake odnose moći između žena i muškaraca.

To se očituje u smanjenoj ekonomskoj neovisnosti žena te otežanom pristupu resursima, kao i slabu zastupljenost žena u procesima odlučivanja.

Žene u Hrvatskoj još uvijek su one koje nose teret odgovornosti za obitelj, kuću i djecu te su na taj način usmjeravane na privatnu, a ne političku i javnu sferu života.

Ne samo da su još uvijek dominantni stereotipi o tome kako žene ne pripadaju u svijet politike nego su one zbog tereta brige za obitelj onemogućene aktivnije sudjelovati u javnom životu te ne posjeduju dovoljno ekonomskih resursa za promjenu takve situacije. Jednako tako društvo te probleme često ne prepoznaje kao važne te ne ulaže u servise i programe koji bi takvu situaciju promijenili.

Doneseni zakoni i politike koji imaju za cilj uspostaviti ravnopravnost spolova ne provode se dosljedno na svim razinama, a zbog nedostatka sankcija u nekim slučajevima ostaju samo mrtvo slovo na papiru.

U posebno su teškoj situaciji žene u ruralnim područjima. Istraživanje koje je provelo Ministarstvo poljoprivrede pokazalo je da je 75 posto žena koje žive na selu doživjelo neki oblik obiteljskog nasilja, da gotovo sve poslove oko kuće obavljaju same, uglavnom su završile srednju školu, oko 62 posto ispitanica završilo je autoškolu, no čak 57 posto uopće ne koristi to znanje i ne vozi automobil. Njih 23 posto priznaje da je informatički nepismeno, 25 posto ocjenjuje svoju informatičku pismenost lošom. Za većinu udruga koje se bave ženskim pravima nisu čule, a u slučaju kršenja vlastitih prava ne znaju kome bi se obratile.

Nužna je promjena patrijarhalnih odnosa u društvu koje karakteriziraju nejednaki odnosi moći između muškaraca i žena. Potrebno je podizanje svijesti javnosti o važnosti rodne ravnopravnosti kao temelja za razvoj demokratskog i pravednog društva.

Na lokalnoj razini potrebno je dosljedno kreirati rodno osviještene politike u svrhu smanjenja postojećih neravnopravnosti između žena i muškaraca. Posebna pažnja treba se posvećivati razvoju servisa i programa vezanih uz brigu o djeci i starijim osobama te problematici javnog prijevoza koji je ključan za dostupnost obrazovnih, zdravstvenih i ostalih usluga na županijskoj razini. U tu svrhu potrebno je poticati koordinaciju relevantnih dionika uključenih u provedbu rodno osviještene politike na svim razinama.

Potrebno je provoditi kampanje vezane uz informiranje javnosti o postojanju zakonskog okvira za ravnopravnost spolova kao i mehanizama za provedbu zakona.

Osnaživanje i umrežavanje žena u svrhu njihove aktivnije participacije u donošenju odluka nužni je preduvjet za postizanje ravnopravnosti između muškaraca i žena i to kroz suradnju žena u nevladinim organizacijama i žena u političkim strankama te snažnije uključivanje žena u različite aktivnosti unutar lokalnih/ruralnih zajednica.

Posebnu pažnju treba posvetiti ekonomskom i političkom osnaživanju žena u ruralnim krajevima kroz osiguranje dostatnih sredstava za programe unaprjeđenja položaja žena u ruralnim područjima.

Pitanje sudjelovanja žena u procesima donošenja odluka te rodno osviještena politika svakako su nešto što je kontinuirana zadaća političkih aktera, no politički život zemlje svoj najintenzivniji period doživljava u izbornom procesu.

Samu izbornu kampanju možemo promatrati kao vrhunac argumentirane rasprave o bitnim problemima društva te kao vrlo važno sredstvo informiranja i edukacije javnosti.

U tom periodu političke stranke na dnevni red stavljaju one društvene teme koje smatraju najvažnijima te prezentiraju svoju viziju razvoja za koju traže povjerenje građana i građanki.

U kojoj je mjeri rodna ravnopravnost stavljena na dnevni red kampanje, jesu li političke stranke u presudnom trenutku spremne svoje deklarativno podržavanje rodne ravnopravnosti dokazati i visokim pozicijama žena na svojim listama, zagovaranjem tema vezanih uz žene u svojim izbornim programima te u političkoj promidžbi odnosno marketingu.

U kojoj mjeri političke stranke poštuju kvotu od 40% podzastupljenog spola.

Na koji način izborni programi pristupaju rodnoj ravnopravnosti te u kojoj mjeri prepoznaju rodna pitanja kao društveno važna.

Definira li se rodna ravnopravnost kao temeljna društvena/politička vrijednost, referiraju li se programi političkih stranaka na zakone i postojeće strategije, spominju li se u programima zapošljavanje žena, žensko poduzetništvo, nejednake plaće, socijalni programi koji su važni ženama (vrtići, briga za starije i nemoćne, produženi boravci u školama), rodiljine i roditeljske naknade, obavezni dopust za muškarce, politička participacija žena, reproduktivna i seksualna prava i slobode (pobačaj, medicinski potpomognuta oplodnja), pitanja vezana uz reproduktivno zdravlje i natalitet (ginekološke ambulante, trudnoća, porod), nasilje nad ženama, uvođenje seksualnog odgoja u škole, rodni aspekti obrazovanja (rodna segregacija u zanimanjima), LGBT osobe i njihova prava, žene s invaliditetom, te žene pripadnice nacionalnih manjina.

Mediji kreiraju javno mnijenje, reflektiraju društvenu zbilju, kažu nam o čemu razmišljati i nameću svoj dnevni red tema (i osoba) te na taj način također sudjeluju u izbornoj kampanji.

Političke stranke definiraju izborne liste, izborne programe i poruke TV spotova, no na koji će način mediji prikazivati kandidate i kandidatkinje, kojima temama će posvetiti medijski prostor (u idealnom svijetu) stvar je urednika/ca

Dosadašnja istraživanja uglavnom su pokazala da su ozbiljni i informativni sadržaji zatvorena muška igra kojoj žene nemaju pristup.

Iako žene u ukupnoj populaciji čine 52 posto, u Hrvatskom saboru tek je 25 posto zastupnica

Nakon prošlih izbora, u samo jednoj od 21 županije izabrana je županica, a u čak 429 općina tek 21 načelnica.

Tri su ključna razloga za povećanje političke participacije žena: demokratsko pravo, korištenje resursa i interesno zastupanje. Žene čine polovicu ukupne populacije te imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim, izvršnim i sudskim tijelima svojih država. Isključivanjem žena iz demokratskih političkih procesa isključujemo dragocjene vrijednosti koje te žene posjeduju – znanja, vještine i sposobnosti. I na kraju, pretpostavka je da žene imaju neke posebne interese te se isključenjem žena iz procesa odlučivanja ti interesi nedovoljno zastupaju u donošenju političkih odluka.

Žene u Hrvatskoj imaju opće pravo glasa, a Ustav definira ravnopravnost spolova kao temeljnu društvenu vrednotu.

Hrvatska je potpisnica i međunarodnih dokumenata kao što je Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena.

Člankom 15. Zakona o ravnopravnosti spolova RH uređeno je područje koje se odnosi na političke stranke i koje bi trebalo uravnotežiti položaj žena i muškaraca kako u tijelima političkih stranaka tako i na popisima kandidata za izbore u hrvatski par
lament i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova također definira smjernice za postizanje uravnotežene zastupljenosti muškaraca i žena u predstavničkim i izvršnim tijelima vlasti na svim razinama. Uravnoteženo sudjelovanje žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju znači da je minimalna zastupljenost muškaraca i/ili žena u navedenim tijelima 40%.

Pored navedenog, Hrvatska ima uspostavljene institucionalne mehanizme za promicanje ravnopravnosti spolova u vidu Ureda za ravnopravnost spolova pri Vladi RH, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, lokalnih povjerenstava za ravnopravnost spolova i koordinatora za ravnopravnost spolova u tijelima državne uprave.

Nažalost, sve to nije dovelo do ravnopravnog sudjelovanja muškaraca i žena u politici i procesima donošenja odluka.

Čak i stranke koje u svojim statutima imaju rodne kvote, nisu kandidirale 40% žena. Pojedine stranke su predložile izborne liste bez ijedne kandidirane žene. Zakon o ravnopravnosti spolova zahtijeva da stranke vode računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na izbornim listama, ali kako ne postoje sankcije za nepoštivanje te odredbe, stranke su je ignorirale uz najčešÄ‡e opravdanje da nema dovoljno uključenih žena u rad političkih stranaka te da ih zato nisu mogli kandidirati.

Zakon o ravnopravnosti spolova također propisuje da političke stranke trebaju izraditi plan djelovanja za uravnoteženje zastupljenosti žena i muškaraca u procesima odlučivanja.

Lokalni izbori 2009. godine odvijali su se u starom društvenom okruženju s novim zakonodavnim okvirom. Staro društveno okruženje, naročito ono političko, karakterizirano je malom političkom participacijom žena, te seksizmom koji nije samo u gostionicama nego i za saborskom govornicom. Novi zakonodavni okvir određen je Zakonom o direktnom izboru Gradonačelnika/ica te Zakonom o ravnopravnosti spolova iz srpnja 2008. godine. Na lokalnim izborima 2009. godine po prvi puta su se direktno birali načelnici/ce, gradonačelnici/ce i župani/ice.

Političke su stranke na kandidacijskim listama za lokalne izbore 2009. godine kandidirale ukupno 11452 žene što je udio od 24% kandidatkinja na kandidacijskim listama.

Političke su stranke za županijske skupštine kandidirale ukupno 1924 žena odnosno 28%.

Međutim, žene su se nalazile na donjim dijelovima lista. U županijske skupštine i skupštinu Grada Zagreba izabrano je oko 23% žena, pri čemu je izrazito velika razlika u udjelu žena u skupštini Grada Zagreba u kojoj je 37,5% žena i županijskih skupština u kojima je udio žena 21,6%. Najveći udio izabranih žena nalazimo za Gradsku skupštinu grada Zagreba (37,5%) te za županijsku skupštinu Zagrebačke županije (33,3%), a najmanji za županijsku skupštinu Bjelovarsko-bilogorske županije (12,2%).

Za gradska vijeća kandidirano je 4308 odnosno 29% žena. Prema udjelu kandidiranih žena, najveći udio ima Primorsko-goranska županija (34,9%) a najmanji Krapinsko-zagorska županija (21,6%).

Za članove/ice gradskih vijeća 21 grada (sjedišta županija plus Pula i Velika Gorica) izabrano je 134 žena (26,3%) i 375 muškaraca (73,7%). Najveći udio izabranih žena nalazimo za gradsko vijeće Koprivnice (44%), a najmanji za gradsko vijeće Krapine (8,3%).

Kada se gledaju kandidacijske liste za općinska vijeća, prema udjelu kandidiranih žena, najveći udio ima Primorsko-goranska županija (30,2%) a najmanji Zadarska županija (14%).

Prema podacima Ureda za ravnopravnost spolova, za načelnice, gradonačelnice i županice bilo je kandidirano ukupno 110 žena, odnosno udio žena među kandidatima bio je 9,8%. Obzirom da je najmanji udio kandidatkinja za predstavnička tijela lokalne i područne samouprave bio za općinska vijeća, zanimljivo je da je udio žena za izvršne funkcije najveći bio među kandidatima/kinjama za općinske načelnike/ce.

Od 577 načelničkih, gradonačelničkih i županskih mjesta žene su osvojile svega njih 28 što je mizernih 4,8%. Na kraju ovih lokalnih izbora svega je jedna županica, šest je gradonačelnica i 21 načelnica. Od šest gradonačelnica dvije su iz Šibensko-kninske županije, dvije iz Splitsko-dalmatinske te po jedna iz Krapinsko-zagorske i Karlovačke županije. Od načelnica, njih 4 su iz Zagrebačke županije, 3 iz Zadarske, po 2 iz Osječko-baranjske, Koprivničko-križevačka, Međimurska, i Sisačko-moslavačke te po 1 načelnicu imaju Virovitičko-podravska, Šibensko-kninska, Brodsko-posavska, Istarska, Primorsko-goranska i Karlovačka županija.

Baš niti jednu ženu na čelu lokalne i područne samouprave nemaju: Varaždinska županija, Ličko-senjska županija, Dubrovačko-neretvanska županija, Vukovarsko-srijemska županija, Bjelovarsko-bilogorska županija i Požeško-slavonska županija.

Nakon izbora konstituirana su predstavnička tijela lokalne i područne samouprave. Imenovana je samo jedna predsjednica županijske skupštine (Varaždinska županija) te je imenovano 5 predsjednica gradskih vijeća županijskih središta (Gospić, Dubrovnik, Rijeka, Virovitica i Vukovar).

Preporuke političkim strankama

1. Izraditi strategiju za uključivanje žena u stranku te izraditi plan djelovanja za postizanje uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca.
2. Uvesti rodne kvote u stranačke statute.
3. Poticati osnivanje, osnaživanje i djelovanje stranačkih organizacija žena na svim razinama stranke.
4. Organizirati i poticati edukaciju članica i članova stranke o rodno osviještenoj politici i rodnoj ravnopravnosti.
5. Izrađivati rodno osjetljive stranačke programe.
6. Osuditi i sankcionirati seksističke i diskriminatorne istupe pojedinih članova/članica stranke.
7. U komunikaciji s javnošÄ‡u i političkoj promidžbi izbjegavati stereotipno prikazivanje žena.
8. Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu društvenu vrijednost.

Preporuke tijelima vlasti

1. U izradu i provođenje javnih politika uključiti rodnu perspektivu te provoditi rodno osviještenu politiku.
2. Stvarati rodno osjetljive proračune na svim razinama.
3. Osigurati financijske i materijalne uvjete za rad institucionalnih mehanizama za promicanje ravnopravnosti spolova.
4. Osigurati ravnomjernu zastupljenost žena i muškaraca u javnim tijelima.
5. Osigurati financijsku podršku za provođenje kampanja i akcija koje imaju za svrhu unaprijediti položaj žena u društvu.
6. Uvažavati i promicati rodno osjetljivu statistiku.
7. Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu društvenu vrijednost.
8. Izraditi analizu ekonomske moći žena koja će uključivati informacije o ženskom vlasništvu imovine.

Preporuke medijima

1. Prilikom stvaranja programa voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti žena i muškaraca u programskim sadržajima.
2. Izbjegavati stvaranje “getoiziranih” emisija na način da o položaju žena isključivo govore i raspravljaju žene.
3. Podržati kampanje i akcije za poboljšanje položaja žena u društvu.
4. Promovirati rodnu ravnopravnost kao temeljnu društvenu vrijednost.

Nansi Tireli
Zastupnica Hrvatskih laburista – Stranke rada
Predsjednica Saborskog odbora za ravnopravnost spolova

Kako su krize, promašaji i patnja konačno odveli predsjednikovog savjetnika na drugu stranu barikade

Autor: Greg Palast (naslov izvornika: IMF’s four steps to damnation), objavljeno u The Observer, 29. travnja 2001., prijevod Igor Bušić, Osijek

Bila je to scena kao iz LeCarreovih romana; odjednom se pojavljuje briljantni agent i tijekom višesatnog brifinga iznosi svoja sjećanja na užase počinjene u ime trule ideologije. No, ovdje se radilo o puno većoj ribi nego o nekakvom potrošenom špijunu iz razdoblja hladnog rata. Aparatčik je bio Joseph Stiglitz, bivši glavni ekonomist Svjetske banke. Novi svjetski ekonomski poredak je bio njegova zamisao, oživotvorena teorija.

Stiglitz je bio u Washingtonu povodom velikih razgovora između Svjetske banke i MMF-a. Umjesto da predsjeda sastancima ministara i predsjednika središnjih banaka, bio je van policijskih kordona. Svjetska banka dala mu je otkaz prije 2 godine. Nije mu bilo dozvoljeno tiho povlačenje s dužnosti: bio je ekskomuniciran čisto zbog izražavanja i najblaže kritike globalizacije u stilu Svjetske banke.

Ovdje u Washingtonu smo proveli ekskluzivni intervju sa Stoglitz-om, za The Observer i Newsnight o unutrašnjem funkcioniranju MMF-a, Svjetske banke i njenom 51%-tnom vlasniku, američkom ministarstvu financija (US Treasury).

Ovdje smo (ne od Stiglitz-a) pribavili i gomilu dokumenata označenih sa «Tajno» i «Povjerljivo». Stiglitz nam je pomogao prevesti jedan dokument, «Strategija pomoći». Postoji određena strategija za svaku siromašniju zemlju koja je razrađena nakon pažljivog istraživanja dotične zemlje.

No, prema Stiglitz-u, «istraživanje» o kojem je riječ nije ništa više no pažljiva inspekcija hotela s pet zvjezdica koja se sastoji od sastanka sa molećivim ministrom financija te zemlje kojem se na potpis preda unaprijed smišljen «Ugovor o restrukturiranju».

Analizira se ekonomija te zemlje a onda se svakom ministru uruči jedan te isti program u četiri koraka.

Prvi korak je privatizacija.

Stiglitz veli kako neki političari u predmetnoj zemlji, umjesto protivljenja i primjedbi na rasprodaju nacionalnog blaga i industrije, s žarom rasprodaju javne tvrtke za elektrodistribuciju i vodno gospodarstvo, koristeći se zahtjevima Svjetske banke kao izgovorom . «Mogli ste vidjeti kako im cure sline od pomisli kako bi mogli dobiti proviziju ako snize cijenu za par milijardi».

Američka vlada je znala za to, optužuje Stiglitz, barem u slučaju najveće privatizacije ikada, ruske rasprodaje iz 1995. Stajalište američkom ministarstva financija je bilo: «Ovo je odlično jer želimo Jeljcina opet na vlasti. NE ZANIMA NAS ako su izbori i namješteni».

Stiglitz-a se ne može tek tako otpisati kao teoretičara zavjere. Ovaj čovjek je bio igrač u toj igri – član kabineta Bill-a Clinton-a, šef predsjednikovog vijeća ekonomskih savjetnika. Ono što je Stiglitz-a najviše zgrozilo je da su, uz američku podršku, ruski tajkuni toliko ogolili ruske proizvodne kapacitete da je proizvodnja gotovo pala na pola.

Nakon privatizacije, drugi korak je liberalizacija tržišta kapitala. U teoriji, ovo omogućuje protok kapitala, i prema unutra i prema van. Na žalost, što je vidljivo iz primjera Brazila i Indonezije, novac jednostavno istječe iz zemlje. Stiglitz ovo naziva «ciklusom vrelog novca». Gotov novac pritječe radi špekuliranja s nekretninama i nacionalnom monetom a onda nestane na pojavu i najmanjeg problema (koji može biti i umjetno stvoren op.prev.). Na ovaj se način nacionalne rezerve mogu iscrpiti za par dana. A kada se to dogodi, MMF od države traži da podigne kamatne stope na 30, 50 ili 80% kako bi naveli špekulante da ponovo investiraju i vrate toj državi njen vlastiti novac.

«Rezultat toga je predvidljiv» kaže Stiglitz. Visoke kamatne stope smanjuju vrijednost vlasništvu, uništavaju industrijsku proizvodnju i iscrpljuju državnu riznicu.

Nakon ovoga, MMF tjera državu koja već teško diše na treći korak:

Tržišno određivanje cijena, što nije ništa drugo do ljepši naziv za povećanje cijene hrane, vode i plina. Ovo, zauzvrat, dovodi do trećeg-i-pol koraka, kojeg Stilgitz naziva «MMF pobunom». MMF pobuna je bolno predvidljiva. Kad je nacija na koljenima, MMF cijedi i posljednju kap krvi iz nje. Pojačavaju pritisak dok sve ne eksplodira. Kao u slučaju Indonezije kada su na zahtjev MMF-a eliminirane subvencije na hranu i gorivo za siromašno stanovništvo 1998. Indonezija je eksplodirala.

Postoje i drugi primjeri – pobuna u Boliviji oko cijene vode prošle godine, kao i ove veljače u Ekvadoru zbog povećanja cijene plina na zahtjev Svjetske banke. Gotovo da pomislite kako su pobune bile očekivane. I jesu. Stiglitz nije znao da je Newsnight došao u posjed dokumenata Svjetske banke preko osobe iz banke. U jednom od njih, «Procjeni tijeka strategije pomoći za Ekvador», banka nekoliko puta hladno navodi da se kod provođenje plana mogu očekivati socijalni nemiri.

Ovo nije ništa iznenađujuće. Tajni izvještaj navodi kako je plan da se u Ekvador uvede američki dolar kao nacionalna valuta (kao Euro u RH op. prev.) gurnuo 51% stanovništva ispod granice siromaštva. MMF pobuna (pri tome mislim na mirne demonstracije koje se rastjeruju mecima, tenkovima i suzavcem) uzrokuju novi bijeg kapitala i bankrot države. Ovo «podmetanje požara» ima i svijetlu stranu – za inozemne špekulante koji sada mogu pokupovati vrijedne nacionalne resurse po bagatelnim cijenama na brzinskim rasprodajama. Tu se već može razabrati nit vodilja. Ima puno gubitnika ali čisti pobjednici postaju Zapadne banke i američko ministarstvo financija.

Sada stižemo do četvrtog koraka: slobodna trgovina.

To je slobodna trgovina pod uvjetima Svjetske trgovinske organizacije i Svjetske banke. Koje Stiglitz uspoređuje sa Opijumskim ratovima. «Tu se isto radilo o otvorenom tržištu», rekao je. Kao u 19. stoljeću, Europljani i Amerikanci ruše trgovinske barijere u Aziji, Latinskoj Americi i Africi, istovremeno blokirajući pristup poljoprivrednim proizvodima Trećeg svijeta na europsko i američko tržište.

Tijekom Opijumskih ratova, Zapad je koristio vojne blokade. Danas Svjetska banka može narediti financijsku blokadu koja je isto tako efikasna, nekad i opasnija. Stiglitz-a brinu 2 stvari po pitanju MMF-a i Svjetske banke. Prvo, budući se planovi definiraju tajno, vođeni apsolutističkom ideologijom, nikad otvoreni za raspravu ili suprotstavljanje, potkopavaju temelje demokracije. Drugo, ne funkcioniraju u praksi. Pod MMF-ovom «strukturalnom pomoći» prihodi Afrike su pali 23%.

Je li koja nacija izbjegla ovakvu sudbinu? Jest, kaže Stiglitz. Bocvana. Koji je bio njihov trik? Rekli su MMF-u da se spakira. Stiglitz predlaže radikalnu zemljišnu reformu: udar na 50%-tnu rentu za najam poljoprivrednog zemljišta koju naplaćuju veleposjedničke oligarhije širom svijeta.

Zašto Svjetska banka i MMF nisu slijedili njegov savjet?

«Ako prozovete zemljoposjednike, to bi bila promjena statusa moći elita. To nije njihov plan.» Ono što ga je u konačnici dovelo u situaciju da rizikuje svoj posao je neuspjeh banaka i američkog ministarstva financija u promjeni smjera kada se suoče s krizama, neuspjesima i patnjom nastalom njihovim monetarsitičkim mambom u 4 koraka.

«Ovo je pomalo kao srednji vijek», veli ekonomist, «kad bi pacijent umro rekli bi, eto, zaustavili smo puštanje krvi prerano, još je krvi bilo u njemu».

<
p>Možda je vrijeme da se krvopije uklone.

Proglašavaju nas populistima. Populisti smo jer govorimo ono što ljude zanima i tišti i to na način da svatko može razumjeti. Ako je tako mi smo populisti.

Napadaju nas prostački i bez argumenata – i na to imaju pravo.

Napadaju nas jer se boje. S najgorim neprijateljem hoće – s nama neće. Opet jer nas se boje.

A što o tome kako etablirane političke stranke reagiraju na ono što oni nazivaju populizam, govori politički analitičar i docent Fakulteta Političkih znanosti u Zagrebu – vidite u tekstu objavljenom u časopisu „Političke analize“.

Kada smo na Osnivačkom saboru stranke donijeli program Stranke rekli smo da program nije detaljan, da pruža tek mogućnosti ostvarenja političkih stavova radi kojih smo se okupili i da ćemo ga detaljizirati i upotpuniti kako se kadrovski ekipiramo i kako isprofiliramo stavove na političkom tržištu.

Predsjedništvo Stranke zaključilo je da je došlo vrijeme da ozbiljno poradimo na detaljiziranju programa i da se okupimo prema kompetencijama i sklonostima u radne skupine (nazvat ćemo ih interesnim skupinama, odborima, grupama, kako vam drago) koje bi se bavile pojedinim područjima društvenog života, politike, svega onog što nas zanima. Pa bi se organizirale, na primjer, radne skupine za zdravstvo, školstvo (osnovno i srednje, visoko), pravosuđe, poljoprivredu, turizam i sve za što imamo dovoljno zainteresiranih ljudi.

Da bismo znali tko što zna i želi raditi upućujemo ovaj

POZIV

članovima Stranke i simpatizerima da se sa svojim podacima (ime i prezime, područje interesa, kontakt telefon i e-mail) jave pomoću OVOG OBRASCA.

Nakon formiranja skupina Predsjedništvo stranke zadužit će jednu osobu iz skupine da okupi ljude, formalizira skupinu i pozove i vanstranačke osobe koje bi mogle pomoći u radu da nam se pridruže.

Predsjedništvo smatra da je ovo najbolji način djelovanja stranke na raznim područjima, te da na taj način možemo doći do vrijednih mišljenja i stavova, kako za javne istupe tako i za izgradnju detaljnog programa djelovanja Stranke.

Vašim sposobnostima, znanjem i voljom pomognite boljem funkcioniranju Stranke.

Potpredsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada
Nikola Vuljanić

Dragi naši članovi, simpatizeri i podupiratelji. Potrebna na je vaša pomoć. Od 1. siječnja ove godine na raspolaganju su nam uredske prostorije u Zagrebu, na adresi Ilica 108. Ovo je prva uredska prostorija naše stranke u kojoj će se smjestiti središnji ured koji će biti centar svih naših aktivnosti. Prostorije koje smo od Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom dobili u najam je potrebno renovirati, urediti i opremiti. Kako se sve aktivnosti naše stranke odvijaju isključivo ljubaznošÄ‡u volontera i donatora, i za opremanje i uređenje ureda nam je potrebna vaša pomoć. Naime, naša stranka nema pravo ni na lipu državnog novca, stoga ovisimo sami o sebi. Kako bi što prije uredili i opremili ured i počeli s još jačim aktivnostima, pozivamo vas u pomoć.

Donosimo popis potrebnog materijala i usluga. Napominjemo kako nam je i najmanja donacija dragocjena.

Ilica 108, Zagreb

TEHNIKA

Računalo 1 (uredsko računalo normalnih karakteristika)

Računalo 2 (uredsko računalo normalnih karakteristika)

Računalo 3 (jače računalo)

Prijenosno računalo

Monitor LCD 19″-24″, 3-5 kom

Televizor manjeg ekrana LCD

Televizor većeg ekrana, plazma

Projektor

Digitalna kamera

Digitalni fotoaparat, kompaktni

Digitalni fotoaparat, DSLR

Fotokopirni uređaj

Printer A4 u boji

Printer A3 u boji

Ploter

Printer A4 laserski (crno bijeli) #1

Printer A4 laserski (crno bijeli) #2

USB memorije (više komada)

Zvučnici (2+1 sustav), 1 kom

Scanner, 1 kom

Telefonski aparat obični (bežični), 2 komada

Telefax uređaj, 1 komad

Mrežni (LAN) kabel, 40 m

Kanalice (zidne) 20 m

Kućno kino

SOFTWARE

Operativni sustav Windows (2 OEM licence)

Office sustav (3 licence)

UREDSKI NAMJEŠTAJ I PRIBOR

Uredski stol, 8 komada

Uredske stolice, 5 komada

Konferencijski stol, 6 komada

Mali ormarić, ladičar, 8 komada

Ormar poličar, 5 komada

Konferencijske stolice (obične), 12 komada

Skladišni aluminijski poličar

Kuhinjski kombinirani elemet (sa sudoperom i štednjakom)

Sef

Uredski pribor (A4 papir, registratori, fascikle, bušilice, klamarice, stalci…)

Uredske posudice

Roll up stalak (pingvin)

INFRASTRUKTURA

Laminat 100 m2

Boja za zidove

Internet priključak

Veće sobno bilje, 3 komada

Uljni strujni radijator 2 kom

Mali strujni bojler (tiki)

10m2 prozorskog stakla

Metalno gazište (ispred ulaznih vratiju)

Strujne utičnice 20 kom

Prekidači za svijetlo 10 kom

Rasvjetna tijela (plafonjere) 5 kom

Žarulje

Hladnjak (s ledenicom) 1 kom

Usisavač 1 kom

Gips ploče (knauf) 75 m2

Umivaonik, srednji

WC školjka sa daskom

Vatrogasni aparat 2 kom

Naljepnice za zatamnjenje stakla i logo stranke

Ogledala i staklene površine

USLUGE

Radnici za postavljanje laminata

Radnici za soboslikarske radove

Radnici za postavljanje knaufa

Radnici za električarske radove

Poslovi na plinskim instalacijama

Stolar

Poslovi na uređenju kupaonice

Kombi prijevoz

NOVAC

Novac za plaćanje najma i uredskih troškova (režija) možete uplatiti OVDJE

Ukoliko imate mogućnost donirati nešto od potrebnog, molimo vas javite se telefonom potpredsjedniku stranke Zvonimiru Međeralu na 091/389-7443 ili e-poštom na [email protected]

Za svaku donaciju, radi transparentnog poslovanja potreban nam je i račun, te vas molimo da nam uz donaciju izdate (predate) i račun, na kojem umjesto roka plaćanja stoji stavka: donacija. Za volonterski rad nije nam potreban račun.

Stavke koje su prekrižene znače da smo ih već osigurali ljubaznošÄ‡u mnogih donatora čija ćemo imena objaviti na ovim stranicama.

Zahvaljujemo!

Dragutin Lesar

>> galerija fotografija

“Temeljem mojih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, svojom voljom i bez ikakvih pritisaka ZAHTIJEVAM da podnesete ostavku, jer ste u sedam godina vladanja Hrvatsku doveli do bankrota, radnike pretvorili u roblje, nezaposlene učinili očajnima, umirovljenike pretvorili u sirotinju i sve nas odveli u dužničko ropstvo.” – ovim pismom pokrećemo do sada najveću akciju kojom svim građankama i građanima dajemo mogućnost da izraze nezadovoljstvo stanjem u državi i pokrenu željene društvene promjene.

ZAŠTO?

SEDAM GRIJEHOVA ZBOG KOJIH OVA VLADA MORA ODSTUPITI

Za grijehe koje je ova vlast u sedam godina počinila prvo mišlju, potom riječju a najviše djelom i propustom, ne bi bila dovoljna podeblja knjiga, a kamoli ovo pismo. Zato ćemo vas, koji živite od svojeg (minulog) rada ili bezuspješno tražite posao, podsjetiti na “samo” sedam glavnih grijehova zbog kojih vlast mora odstupiti.

1. grijeh: OHOLOST vlasti koja se – čim je primila uzde u ruke – odmetnula od građana. Umjesto da se posveti vama, Vlada misli na sebe. Vlada ne služi vama, ona upravlja vašim životima. A predlagali smo im da dužnosniku prestane mandat ako se dokaže sukob interesa. Nisu htjeli!

2. grijeh: POHLEPA i lakomost, za apsolutnom moći i novcem, na osobnim računima i stranačkim crnim fondovima. Sebi i svojima priskrbili su sigurnost, a radnicima ulicu i burzu. A predlagali smo im da naprave reviziju svih 14 kategorija povlaštenih mirovina, da ih sve ukinu i iz mirovinskog sustava izuzmu sve mirovine koje nisu temeljene na stažu, osiguranju i plaćenim doprinosima. Nisu ni to htjeli!

3. grijeh: ZAVIST prema vrsnijima od sebe. Zavidi na hrabrosti onih koji se usude braniti nacionalne i interese radnika. Zavidi na čistim rukama i obrazu, na poštenju i iskrenosti, odlučnosti i solidarnosti. Na svemu što ona sama nema. A predlagali smo im da ne proganjaju pametnije od sebe, da maknu ljepljive prste iz javnih poduzeća. Nisu htjeli!

4. grijeh: SRDŽBA na sve one koji im se ne dive. Zbog čega? Sustavne, višegodišnje pljačke i uništavanja industrije?! A tražili smo da vrate narodu sve što je ukradeno u privatizaciji, da vrate harač kojim smo svi mi punili kasu dok su ju oni – praznili. Da vrate narodu ono što su ukrali posljednjih 7 godina. Nisu htjeli!

5. grijeh: BLUD jer zlorabi druge radi vlastita zadovoljenja i zadovoljenja najbogatijih. Blud, jer pljačka siromašne, kako bi bogate učinila još bogatijima, blud, jer podržava visoke kamate i deviznu klauzulu. A predlagali smo im da neisplatu plaća i neplaćanje doprinosa proglase kaznenim djelom. Predlagali smo im da ukinu deviznu klauzulu na bankarske kredite i pomognu prezaduženim građanima. Nisu htjeli!

6. grijeh: NEUMJERENOST i proždrljivost u nezasitnoj težnji za vlašÄ‡u. Pola Vlade je pritvoreno, osuđeno ili se sumnjiči za kriminal, ostatak je nesposoban spriječiti afere ili ga indiferentošÄ‡u i skrivanjem potiču, a ipak se grčevito drže vlasti. A predlagali smo im, da državnim dužnosnicima koji su pritvoreni, osuđeni na zatvor ili su u bijegu, uskrate pravo na plaću. Nisu htjeli!

7. grijeh: LIJENOST ili NEHAJ u obavljanju posla za koji ih plaćamo. Prave nas budalama i uživaju u privilegijama koje vi ne možete ni sanjati. A predlagali smo im da prosječnu mirovinu postupno podignu s 40 na 50 posto prosječne plaće, minimalnu plaću sa sadašnjih 39 na 42, a postupno na 50 posto prosječne plaće. Nisu htjeli!

Za sebe su napravili sve! A za vas? Ako se slažete da je ova vlast počinila makar i jedan od ovih sedam grijehova i ako mislite da je činjenje tih grijehova i vama sjelo na leđa, potpišite ovo pismo za ostavkom Vlade.

Preuzmite letak u formatu pogodnom za ispis na računalu (pdf):

KAKO?

Potpisom pisma. Od utorka 1. veljače u svim većim gradovima i mjestima diljem Hrvatske na štandevima Hrvatskih laburista – Stranke rada možete potpisati pismo i staviti ga u za to predviđenu kutiju. Sva prikupljena pisma na kraju akcije predati ćemo Vladi Republike Hrvatske.

Također, pismo možete preuzeti i sa ovih stranica, ispisati ga, potpisati i donijeti na neki od naših štandeva. Dakako, pismo slobodno možete umnožavati i dijeliti na potpis prijateljima, ukućanima, susjedima..

Preuzmite pismo u formatu pogodnom za ispis na računalu (pdf, doc):

GDJE?

Potražite naša označena potpisna mjesta u svom gradu. Popis mjesta gdje se pismo može potpisati dostupan je ovdje:

Popis se, sukladno dobivanju dozvola za postavljanje potpisnih mjesta (štandeva) svakodnevno ažurira.

POTPISI PUTEM INTERNETA

Za sve vas koji želite pisati vladi, a to niste u mogućnosti učiniti na našim potpisnim mjestima, otvorili smo mogućnost potpisa preko interneta.

Sve što trebate učiniti je otvoriti potpisno pismo i slijediti upute!

Potpišite pismo putem interneta

Podsjećamo vas da svakog radnog dana do 18. veljače u vremenu od 10 do 16 sati pozivom na telefon (01) 88 90 750 možete dobiti sve informacije o akciji.

ŽELITE SE UKLJUČITI U AKCIJU?

Ukoliko se želite aktivnije uključiti u provedbu akcije, tj. provesti dio svog slobodnog vremena sa našim aktivistima na potpisnim mjestima, molimo vas javite se našim voditeljima akcije u vašem mjestu.

Popis voditelja akcije nalazi se ovdje (popis se također ažurira):

ČESTA PITANJA U VEZI AKCIJE (popis će se nadopunjavati)

Je li organizirano i internet postpisivanje?

Da.

Potpišite pismo putem interneta

Postoji li vaša akcija i na Facebooku?

Ne. Akciju želimo provesti isključivo izvan domene društvenih mreža.

Nisam član/ica stranke. Mogu li se uključiti u akciju?

Naravno. Dobrovoljni volonteri i volonterke uvijek su dobrodošli. Molimo vas javite se nekom od voditelja akcije u vašem mjestu.

Do kada će akcija potpisivanja trajati?

Okvirno do 18. veljače.

Što u slučaju da Vlada odluči dati ostavku?

Onda se raspisiju prijevremeni izbori.

Mogu li se pisma slati poštom direktno Vladi?

Mogu.

Mogu li potpisano pismo poslati vama, a da ga vi predate Vladi?

Da. Pismo možete poslati na našu adresu Ilica 108, 10000 Zagreb.

U svjetlu proteklih događaja u središtu Zagreba, ali i drugih hrvatskih gradova, Hrvatski laburisti – Stranka rada smatraju kako je jedino rješenje koje ova Vlada može ponuditi MOMENTALNA OBZNANA TERMINA ODRŽAVANJA IZVANREDNIH PARLAMENTARNIH IZBORA U RH, pri čemu mora prihvatiti činjenicu da do tog dana (u vrlo skoroj budućnosti) funkcionira kao tehnička vlada. Sve drugo, sva zavlačenja i odugovlačenja neronovski su postupci i izazivanje scenarija kojeg nitko ne želi. Nemojte poput rimskog diktatora zapaliti Zagreb i Hrvatsku! Nemate na to pravo! Neodgovorna i neželjena vlada izaziva anarhiju, a ovu Vladu zaista više nitko ne želi.

Hrvatski laburisti – Stranka rada upravo su proveli uspješnu akciju prikupljanja potpisa građana kojima se zahtijeva ostavka aktualne Vlade Republike Hrvatske. To je nesumnjivo legitimni postupak i način kojim se Vladi ukazuje na to da joj je rok trajanja prošao i da svojim ostankom čini nemjerljivu štetu hrvatskoj državi i društvu, svim građanima, pa i onima koji su ju izabrali.

Smatramo kako su i svi javni prosvjedi protiv Vlade legitimni i legalni, bez obzira s koje strane dolaze, pod uvjetom da se ne krše zakoni, ne dovode u pitanje životi i zdravlje građana i njihova imovina.

Upravo zato oštro osuđujemo huliganske i razbijačke postupke grupe (uglavnom mlađih) građana Zagreba koji su svojim postupcima i neprimjerenim nasilničkim ponašanjem pokazali da im je stalo samo do destrukcije, uništavanja i kaosa. Takve grupe razbijača nemaju i ne mogu imati podršku niti jedne političke opcije, kao niti jednog ozbiljnog čovjeka u ovoj državi. To nam zaista ne treba.

Nažalost, šanse su svakim danom sve veće da će neorganiziranog i kaotičnog nasilja biti svakodnevno i da će eskalirati intenzitetom. Vlast, naravno, može represijom privremeno rastjerati takve rušilačke pohode, ali ne ih i spriječiti.

Nastave li se prosvjedi i kaos po ulicama hrvatskih gradova Vlada RH jedina će snositi odgovornost.

Predsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada

Dragutin Lesar

Hrvatski laburisti su 24. travnja predsjedniku Hrvatskoga sabora uputili Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (pogledajte ga ovdje) prema kojem se, ukratko govoreći, predlaže da se koeficijenti za izračun plaće svim državnim dužnosnicima umanje za 21%. Nakon nešto više od četiri mjeseca, Vlada je Saboru uputila Mišljenje (pdf) na prijedlog Laburista:

“Vlada Republike Hrvatske ne podržava Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, koji je podnio Klub zastupnika Hrvatskih laburista–Stranke rada.”

U nastavku pročitajte i zašto.

Zagreb, 2013.

PREDSJEDNIKU HRVATSKOGA SABORA

Predmet: Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (predlagatelj: Klub zastupnika Hrvatskih laburista – Stranke rada)

Veza: Pismo Hrvatskoga sabora, klase: 023-03/13-01/02, urbroja: 65-13- 03 od 25. travnja 2013.

Na temelju članka 110. stavka 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Vlada Republike Hrvatske o Prijedlogu zakona o izmjeni Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (predlagatelj: Klub zastupnika Hrvatskih laburista – Stranke rada), daje sljedeće

MIŠLJENJE

Vlada Republike Hrvatske ne podržava Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, koji je podnio Klub zastupnika Hrvatskih laburista – Stranke rada.

Prijedlogom Zakona predloženo je da se koeficijenti za izračun plaće svim državnim dužnosnicima umanje za 21%.

Vlada ne podržava navedeni Prijedlog zakona obzirom na činjenicu da je osnovica za obračun plaće državnih dužnosnika, u periodu od 2009. godine do danas, zbog gospodarskih i socijalnih uvjeta, već više puta umanjena, kao i iz razloga jer bi se ovim Prijedlogom zakona narušio cjelokupni sustav plaća u javnom sektoru.

Do donošenja Zakona o izmjeni Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika („Narodne novine“ broj 38/09), osnovica za obračun plaće dužnosnika, prema članka 12. stavku 2. tadašnjeg Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, bila je jednaka osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika, a bila je utvrđena Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna (Narodne novine“ br. 150/08. ) u iznosu od 5.415,37 kuna bruto, koja se primjenjivala od 01. siječnja 2009. godine.

Donošenjem navedenog Zakona, koji je stupio na snagu 27. ožujka 2009. godine, izmijenjen je dotadašnji članak 12. stavak 2. Zakona, te je propisano da osnovicu za obračun plaće dužnosnika određuje Vlada posebnom odlukom, te se osnovica za obračun plaće dužnosnika više nije vezivala uz osnovicu za obračun plaće državnih službenika i namještenika.

Temeljem navedenog Zakona, kojim je izmijenjen način određivanja osnovice plaće za državne dužnosnike, Vlada je 01. travnja 2009. godine, donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće državnih dužnosnika („Narodne novine“ broj 40/09), kojom je osnovica za obračun plaće dužnosnika utvrđena u visini od 4.873,83 kune bruto, čime je smanjena osnovica za obračun plaća državnih dužnosnika za 10% u odnosu na osnovicu koja se primjenjivala od 01. siječnja 2009. godine. (Istovremeno je donesena i Odluka o visini osnovice za obračun plaće državnih službenika i namještenika, objavljena u istim Narodnim novinama, kojom je osnovica za obračun plaće za državne službenike i namještenike određena u visini od 5.108,84 kune bruto, koja se primjenjuje od 01. travnja 2009. (smanjena je za 5,67% u odnosu na dotadašnju osnovicu), a koja se i nadalje primjenjuje. S obzirom na jačanje negativnih utjecaja globalne krize na hrvatsko gospodarstvo, Vlada Republike Hrvatske je Odlukom od 11. srpnja 2009.godine ponovno smanjila osnovicu za obračun plaće državnih dužnosnika za daljnjih 5% u odnosu na osnovicu koja se primjenjivala od 01. travnja iste godine. Odlukom o visini osnovice za obračun plaće državnih dužnosnika („Narodne novine“ broj 83/09), osnovica za obračun plaće državnih dužnosnika utvrđena je u visini od 4.630,14 kuna bruto, koja se primjenjivala od 01. kolovoza 2009.

U 2013. godini, obzirom na daljnji utjecaj gospodarske i financijske krize u Republici Hrvatskoj, u cilju neophodne fiskalne štednje i fiskalne održivosti sustava državnih i javnih službi, te očuvanja radnih mjesta i pune zaposlenosti u vrijeme recesije, smanjeni su troškovi rada u državnim i javnim službama na svim razinama, uključujući i državne dužnosnike. Vodeći računa o gospodarskim i socijalnim uvjetima, Odlukom o visini osnovice za obračun plaća državnih dužnosnika koju je Vlada Republike Hrvatske donijela 28. veljače 2013. godine („Narodne novine“ broj 25/13), osnovica za obračun plaće državnih dužnosnika smanjena je za daljnjih 3%. Navedenom odlukom, visina osnovice za obračun plaće državnih dužnosnika utvrđena je u visini od 4.491,236 kuna bruto, a primjenjuje se od 01. ožujka 2013. godine.

Iz istih razloga, Vlada je istovremeno smanjila i plaće za sve zaposlene udržavnim i javnim službama, također za 3%. Polazeći od značaja obnašanja dužnosti u tijelima državne vlasti, kako u obnašanju zastupničke dužnosti, dužnosti na području pravosudne i izvršne vlasti, tako i u odnosu na važnost uloge koju imaju kao čelnici javnih ustanova, Vlada Republike Hrvatske smatra da su koeficijenti za izračun plaće dužnosnika utvrđeni člankom 12. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, primjereni, pri tome posebno imajući u vidu odgovornost koju zahtjeva položaj dužnosnika u obnašanju javnih dužnosti, složenost i opseg poslova te potrebna znanja i vještine.

Prema Zakonu o državnim službenicima („Narodne novine“ br. 49/13.-pročišÄ‡eni tekst, 37/13. i 38/13.), klasifikacija radnih mjesta predstavlja osnovu za uređivanje sustava plaća u državnoj službi, a radna mjesta se klasificiraju prema standardnim mjerilima za sva državna tijela, a to su: potrebno stručno znanje, složenost poslova, samostalnost u radu, stupanj suradnje s drugim državnim tijelima i komunikacije sa strankama, stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje odluka (članak 74.).

Iako Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika ne sadrži takvu ili sličnu odredbu, već samo propisuje da se plaće dužnosnika utvrđuju množenjem osnovice za obračun plaće s koeficijentom utvrđenim za određene dužnosnike, sama činjenica da su za različita dužnosnička mjesta određeni različiti koeficijenti, upućuje na različitu složenost poslova i različiti stupanj odgovornosti za obnašanje pojedinih dužnosti.

Navedeni princip propisan je i primijenjen pri određivanju koeficijenata složenosti poslova za radna mjesta državnih službenika, a također je, iako nije posebno propisan, primijenjen i pri određivanju koeficijenata za obračun plaće državnih dužnosnika. Navedeni princip također je primijenjen i u odnosu na utvrđivanje razlika u plaći između državnih dužnosnika i državnih službenika, te su tako
, primjerice, prema sadašnjem sustavu, plaće rukovodećih državnih službenika (npr. glavnog tajnika ministarstva i državnog ureda, zamjenika predstojnika državnog ureda, zamjenika ravnatelja državnih upravnih organizacija, ravnatelja ureda, agencija, direkcija i drugih stručnih službi Vlade) manje od plaća primjerice ministara, glavnog državnog revizora, zamjenika ministara, zastupnika u Hrvatskom saboru, pomoćnika ministara), budući da je složenost poslova i odgovornost za obavljanje poslova navedenih dužnosnika veća od složenosti i odgovornosti za obavljanje poslova rukovodećih državnih službenika.

Prema dostavljenom Prijedlogu zakona, odnos složenosti poslova i odgovornosti za njihovo obavljanje u odnosu na plaću, na pojedinim dužnosničkim položajima i radnim mjestima državnih službenika, se narušava.

Primjerice, prema Prijedlogu zakonu, bruto plaća ministara, sa predloženim koeficijentom prema Prijedlogu zakona od 5,07, iznosila bi 22.770,567 kuna bruto i bila bi manja od plaće rukovodećih državnih službenika (glavnog tajnika ministarstva, zamjenika predstojnika državnog ureda i ravnatelja ureda Vlade RH za zakonodavstvo), čija bruto plaća umnoškom koeficijenta složenosti poslova (4,549) i osnovice (5.108,84) iznosi 23.240,11.

Bruto plaća zamjenika ministara, sa predloženim koeficijentom prema prijedlogu zakona od 5,07, iznosila bi 20.210,56 kuna bruto i bila bi manja od plaće, ne samo gore navedenih rukovodećih državnih službenika, već i manja od plaće npr. glavnog tajnika u državnom uredu (rukovodećeg državnog službenika s propisanim koeficijentom od 4,132), i npr. zamjenika ravnatelja državne upravne organizacije (rukovodećeg državnog službenika s propisanim koeficijentom od 3.996).

Nadalje, bruto plaća npr. zastupnika u Hrvatskom saboru, glavnog tajnika Ustavnog suda RH, pomoćnika ministara, ravnatelja državnih upravnih organizacija i drugih dužnosnika kojima se prema Prijedlogu zakona predlaže koeficijent za obračun plaće od 4,16, iznosila bi 18.683.54 i bila bi također manja od plaće navedenih rukovodećih državnih službenika, kojima je koeficijent složenosti poslova utvrđen Zakonom o državnim službenicima u vrijednosti između 3,996 i 4,549, a bila bi gotovo izjednačena sa bruto plaćom npr. ravnatelja ureda Vlade (rukovodećih državnih službenika), kojima je koeficijent složenosti poslova utvrđen Zakonom o državnim službenicima u vrijednosti od 3,57.

To su samo neki od primjera narušenih odnosa koji bi nastali u sustavu plaća, prema dostavljenom Prijedlogu zakona, iz kojih je vidljivo da odnos složenosti poslova i odgovornosti za obavljanje istih ne odgovara ekvivalentu izraženom u bruto plaći. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika („Narodne novine“ broj 22/2013), koji je stupio na snagu 2. ožujka 2013. godine, uređena je radno –pravna zaštita dužnosnika, koji nisu ponovno imenovani na dužnosti koju su obnašali, odnosno na drugu dužnosti, time što im je omogućeno pravo povratka na rad kod poslodavca, kod kojeg su bili zaposleni na neodređeno vrijeme prije početka obnašanja dužnosti.

U odnosu na navedeno, valja naglasiti da time nije uvedeno novo pravo dužnosnika, kako je pogrešno navedeno u obrazloženju dostavljenog Prijedloga zakona (predlagatelja Kluba zastupnika Hrvatskih laburista – Stranke rada), u kojem se navodi da je položaj dužnosnika „bitno poboljšan u odnosu na prethodno zakonsko rješenje, imajući u vidu da im je pored povećanja koeficijenata pojedinih dužnosnika, zajamčen i povratak na posao kod poslodavca kod kojeg su bili u radnom odnosu prije preuzimanja dužnosti“.

Naime, pravo povratka dužnosnika na rad kod poslodavca kod kojeg je radio prije imenovanja na dužnosti, bilo je propisano člancima 8. i 9. Zakona o postupku primopredaje vlasti („Narodne novine“ broj 94/04, 17/07. i 91/10). Utvrđivanjem ovog prava u Zakonu o obvezama i pravima državnih dužnosnika, navedene odredbe Zakona o postupku primopredaje vlasti (članci 8. i 9), prestale su važiti temeljem članka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona obvezama i pravima državnih dužnosnika („Narodne novine“ broj 22/13).

Štoviše, kako je člankom 15. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika propisano da nakon prestanka obnašanja dužnosti, sve do ostvarivanja plaće po drugoj osnovi, dužnosnici imaju pravo na naknadu plaće (šest mjeseci u visini plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti, a sljedećih šest mjeseci u visini 50% plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti), povratkom na stari posao, državni proračun će uštedjeti navedene plaće.

Također, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika („Narodne novine“ broj 22/13) bilo je potrebno radi u međuvremenu donesenih zakona, utvrditi nove državne dužnosnike u javnim ustanovama- Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, središnji registar osiguranika, Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, kao i u Savjetu za nacionalne manjine. Također, polazeći od izuzetnog značaja navedenih ustanova te s obzirom na velika sredstva državnog proračuna Republike Hrvatske kojima raspolažu, te dodatnih obveza po ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju u vezi koordinacije sustava socijalne sigurnosti, kao i ugovaranja programa i projekata Europske unije, utvrđeni su na odgovarajući način i koeficijenti za izračun plaće tih državnih dužnosnika.

Slijedom svega navedenog, imajući u vidu činjenicu da je osnovica za plaće državnih dužnosnika, u periodu od 01. siječnja 2009. godine, ukupno smanjena za 18%, te da bi Prijedlog dostavljenog zakona značajno narušio odnose u sustavu plaća te vodeći računa o značaju obnašanja dužnost državnih dužnosnika, složenosti njihovih poslova i odgovornosti, Vlada Republike Hrvatske ne podržava Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika (predlagatelja: Kluba zastupnika Hrvatskih laburista – Stranke rada).

Za svoje predstavnike, koji će u vezi s iznesenim mišljenjem biti nazočni na sjednicama Hrvatskoga sabora i njegovih radnih tijela, Vlada je odredila Arsena Bauka, ministra uprave, dr.sc. Zorana Pičuljana, zamjenika ministra uprave te Borisa Miloševića, Jagodu Botički, Darka Parića i Ranka Lamzu, pomoćnike ministra uprave.

PREDSJEDNIK
Zoran Milanović

Hrvatski laburisti – Stranka rada podupire legalni i legitimni štrajk Hrvatskog sindikata liječnika i Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara, nakon dva neuspjela pokušaja mirenja s Vladom RH. Podupiremo njihova nastojanja da se svim dopuštenim sredstvima izbore za kolektivni ugovor po kojemu će im sav rad (prekovremeni, dežurstva, pripravnost, rad po pozivu) biti adekvatno registriran i plaćen. Uvjereni u nužnost potpisivanja kolektivnih ugovora u svim granama i sektorima, kojima bi se regulirala pravična naknada za rad i ostala materijalna prava zaposlenika te razina ispod koje poslodavci ne bi smjeli ići u definiranju odnosa sa zaposlenicima, stojimo iza opravdanih zahtjeva zdravstvenih sindikata.

Osobito ih ohrabrujemo u njihovim naporima da spriječe daljnju eroziju i devastaciju zdravstvenog sustava, koji će u mandatu Vlade Zorana Milanovića kvalitetnu zdravstvenu uslugu i liječenje osigurati samo imućnima. Vlada koju predvodi socijaldemokratska stranka odlučila je pravo na zdravstvenu zaštitu poništiti kao socijalnu i solidarnu kategoriju u društvu, i zdravlje građana učiniti ovisnim o količini novca kojim raspolažu. Javnosti je poznato da je ministar zdravlja Rajko Ostojić u više navratu boravio na stručnim usavršavanjima u SAD-u, ali njegova osobna fasinacija tamošnjim zdravstvenim sustavom koji ulazi u red lošijih u svijetu, budući da je zdravlje tamošnjih građana u izravnoj relaciji s debljinom novčanika, ne daje mu dopuštenje za amerikanizaciju zdravstva u Hrvatskoj. Takva rješenja nisu najavljena ni famoznim Planom 21, nego se stva ri odvijaju upravo suprotno od obećanog u kampanji – od smanjenja lista čekanja do podizanja razine zdravstvene zaštite svih građana, neovisno o imovinskom stanju.

Odluka aktualne Vlade da izdvajanja za zdravstveni doprinos smanji s 15 na 13 posto pokazala se, kako smo na vrijeme upozoravali, višestruko pogrešnom i štetnom. Glavni argument kojim su vladajući branili ovu problematičnu odluku – da će se smanjenjem doprinosa za dva indeksna poena olakšati situacija poslodavcima i osloboditi dio sredstava za novo zapošljavanje i daljnje investiranje – pokazao se potpuno promašenim. Dramatično su izostale i nove investicije i rast zaposlenosti u svim sferama gospodarstva, a razliku novca dobivenu smanjenjem doprinosa poslodavci su pospremili u svoje džepove. Takvo je rješenje samo jedan u nizu dokaza kako su vlast Kukuriku koalicije i kapital na istoj strani, suprotstavljenoj radu i građanima koje ne prezaju dovesti do krajnjeg ruba izdržljivosti u svakom pogledu. Istodobno, spomenuta je odluka dodatno urušila ionako zabrinjavajuće l oše stanje u zdravstvenom sustavu, uskraćujući mu novac i premještajući ga na račune poslodavaca.

Aktualni ministar tešku situaciju u svom resoru dodatno pogoršava odlukama koje urušavaju kvalitetu zdravstvene usluge, te uz njihovo paralelno poskupljenje zdravlje pretvara u luksuz za građane. Oštro se protivimo najavljenim poskupljenjima participacije, propisivanjem najjeftinijih lijekova na recept, novčano stimuliranje liječnika da što manje propisuju bolovanja, ukidanju pojedinih odjela po bolnicama te tzv. outsourcingu nezdravstvenih usluga u bolničkim ustanovama. Osim što pristup pacijentima ne bi smjeli imati radnici iznajmljeni po raznim agencijama za posredovanje, tzv. outsourcing, prema dosadašnjima iskustvima i kadrovskim rješenjima Milanovićeve Vlade, bit će samo još jedan bazen za dodatno zapošljavanje i dodjeljivanje poslova podobnima sa sigurnim priljevom proračunskih sredstava.

Premda zdravstvenog osoblja kronično nedostaje, uslijed mjera ove Vlade lako je predvidjeti samo nastavak njihovog pojačanog odljeva preko granice, pogotovo od priključenja Hrvatske Europskoj uniji, gdje mogu očekivati pravičnu naknadu za svoj rad, kvalitetnije, organiziranije i funkcionalnije zdravstvene sustave te neusporedivo bolje uvjete rada. Hrvatskim bolnicama ozbiljan problem sada već postaje i nabava osnovnog materijala poput higijenskih sredstava, zavoja, igli, konaca, rukavica, hrane, posteljine.

Da je Vladi Zorana Milanovića uistinu stalo do dobrobiti svih građana, i pravičnosti i solidarnosti u društvu, onda bi, primjerice, bez razmišljanja prihvatila prijedlog Hrvatskih laburista – Stranke rada o smanjenju plaće svim državnim dužnosnicima za 21 posto, što je odbila braneći se kako je riječ o zanemarivoj uštedi, umjesto da štedi – tom logikom jednako zanemarivo – na prekovremenom radu medicinskog osoblja. ‘Zanemarivu’ štedu na dužnosničkim plaćama mogla je, primjerice, prenamijeniti za nabavu toaletnog papira i sapuna, kako ih pacijenti ne bi morali sami donositi u bolnice. Ovako, još smo jednom dobili potvrdu favoriziranja kapitala i podobnih privatnika na račun javnog dobra te potpunog negiranja socijalne države u aranžmanu neoliberalne Milanovićeve Vlade.

Uz snažnu i nedvosmislenu potporu štrajku medicinara, zahtijevamo i neodložan povratak izdvajanja za zdravstveni doprinos na 15 posto, kao mali, ali prvi korak povratka zdravstva u sferu javnog interesa i važnosti.

Dragutin Lesar
predsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada