Month: July 2025

Hrvatski laburisti – Stranka rada: “Da, potrebno je osnovati istražno povjerenstvo za Agrokor!”

Unatoč jasnom stavu HDZ-a, “Mogu što hoću” premijera, kao i njihovih “pobočnika” spasitelja Hrvatske (HNS-a) protiv osnivanja povjerenstva, nema nikakve sumnje u to da je potrebno osnovati nezavisno tijelo koje će rasvijetliti slučaj Agrokor i krenuti putem novca kako bi javnost dobila točnu informaciju o ovom koncernu.

Mnoge se nerazjašnjene teme ovdje otvaraju: Koliki je stvarni dug Agrokora? Tko je iz Agrokora izvukao novac? Kolika je šteta počinjena hrvatskim nacionalnim interesima? Tko je pisao Lex Agrokor (umjesto zakonom propisane stručne radne skupine određenog ministarstva)? Čime je Vlada RH primorala Todorića da potpiše aktivaciju Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (lex Agrokor)? Je li država nacionalizirala privatnu imovinu, kako to tvrdi gazda Todorić? Zašto je Todorić do sada šutio o svemu, pa tek 22. rujna pokrenuo svoj blog? Ako je “lex Agrokor” bio “nužan” za Hrvatsku, kako bi se sačuvala radna mjesta i spasili dobavljači, jesu li radna mjesta sačuvana i jesu li dobavljačima dugovi podmireni? Tko je sve umiješan u priču Agrokor: banke, bivši guverner Narodne banke Hrvatske, pojedinci u samom državnom vrhu i vrhu HDZ-a…?

Upravo zbog svih ovih pitanja Laburisti smatraju da je potrebno osnovati istražno povjerenstvo i učiniti to što hitnije. Gruda Agrokor sve se brže pretvara u lavinu koja bi mogla odnijeti cijelu Hrvatsku i smatramo da nitko tko može utjecati na budućnost Lijepe naše ne bi trebao mirno stajati po strani i promatrati katastrofu.
Ako želimo živjeti u modernoj europskoj državi i vladavini reda i zakona, krajnji je čas da se probudimo i nešto učinimo, prije nego bude prekasno.

Hrvatski laburisti – Stranka rada
David Bregovac, predsjednik

Hrvatski laburisti – Stranka rada, nakon objave šokantnog revidiranog financijskog izvješća za koncern Agrokor, poziva nadležne institucije da što prije postupe po kaznenim prijavama i istraže i utvrde odgovorne za najveću aferu od osamostaljenja Hrvatske. Na naplatu je došlo više od dva desetljeća neodgovornog upravljanja tvrtkom, rođačkog kapitalizma i veze politike i privatnog kapitala, ali nadamo se da štetu neće platiti porezni obveznici. Također očekujemo da eventualni gubitak radnih mjesta u tvrtkama iz koncerna bude sveden na najmanju moguću mjeru.

Ujedno, pozdravljamo najavljeno osnivanje saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor kako bi se rasvijetlila politička pogodovanja bivšem predsjedniku Uprave Ivici Todoriću, pri čemu očekujemo da nijedan sadašnji ili bivši državni dužnosnik ili čelnik državne instuticije koji bi mogao imati saznanja o aferi ne bude izuzet od svjedočenja pred tim tijelom. Vjerujemo da će parlamentarna istraga biti provedena krajnje odgovorno, lišena svakog dnevnopolitičkog utjecaja.

Po utvrđivanju eventualne kaznene odgovornosti, nadamo se da će odgovorni biti primjereno kažnjeni za aferu koja je potresla hrvatsko gospodarstvo i da se njihova odgovornost neće nadomjestiti guljenjem krumpira.

Hrvatski laburisti – Stranka rada
David Bregovac
predsjednik

Hoće li zahvaljujući HDZ-u Hrvatska biti poharana po drugi put, nakon „slavnog“ perioda privatizacije koja je opustošila privredu lijepe naše? Hrvatski laburisti – Stranka rada ističu da će se još dugo osjećati posljedice devastirajuće privatizacije koju je HDZ svesrdno provodio, omogućio i stimulirao, zabijajući čavao po čavao u lijes hrvatske privrede.

Danas smo suočeni sa još gorom pošasti – slučajem Agrokor, slučajem punom nedorečenosti, nepoznanica i nedoumica. Slučaja u koji su upletene strane financijske institucije, strane odvjetničke kuće, ugovori koji ne podliježu hrvatskim zakonima, već će se mogući, ili bolje rečeno vjerojatni, sporovi voditi sukladno anglo-saksonskom pravu. Slučaja s kojim se povezuju neodgovorni ili u najmanju ruku upitni postupci ministrice Dalić i ministra Zdravka Marića. Slučaja koji upućuje na vjerojatnu korupciju.

Slučaj Agrokor, koji je uzdrmao sve strukture, prijeti opasnim posljedicama. Od žalosne perspektive otpuštanja, ni krivih ni dužnih radnika, ugrožavanja nekoliko desetaka tisuća obitelji, do bankrota koji se nadvio iznad Hrvatske.

U međuvremenu, politika vladajućih se ne vodi na otvoren način, iskreno, kako bi to trebalo biti kada se radi o problemu koji se tiče cijele države. HDZ-ova vlada (i njihovi pobočnici) skrivaju istinu, informacije, donose štetne zakone, loše odluke i ukratko sve ono što ne bi trebali činiti.

Vrijeme je da se otvorene karte stave na stol te da se politika zajedničkim snagama pobrine da država bude sigurna, zaštićena, ukoliko je to još uopće moguće. Premijer mora odgovoriti na mnoga pitanja od onog je li roll-up kredit Agrokoru u suprotnosti sa važećim zakonima RH, do onoga radi li se o koruptivnim radnjama te koja je odgovornost ministara Dalić i Zorana Marića u slučaju Agrokor. HDZ očito ne prepoznaje ili ne želi priznati da ih je ovaj problem prerastao, što samo dokazuje nesposobnost Premijera da vodi državu. Ukoliko to nije u stanju, krajnji je čas da odstupi!

Upravo stoga Hrvatski laburisti bezrezervno podržavaju zahtjeve SDP-a za opozivom Premijera i Vlade RH.

Hrvatski laburisti – Stranka rada
David Bregovac, predsjednik

Sisački Laburisti ovim putem najoÅ¡trije kritiziraju odluke MOL-a, odnosno Uprave INA-e, kojima je posljedično doÅ¡lo i do otkaza Predragu Sekuliću, čelniku sindikata “Nova solidarnost”. Kao Å¡to smo i dosad pružali bezrezervnu podrÅ¡ku borbi za spas radnih mjesta i očuvanje proizvodnje u sisačkoj rafineriji, tako i sada Å¡aljemo apsolutnu podrÅ¡ku svima koji su uključeni u ova nastojanja.

Bez obzira na stranačke boje i sklonosti, ovaj trenutak smatramo jednim od onih kada je potrebno potpuno zajedniÅ¡tvo u borbi protiv krupnog kapitala koji razara ne pitajući za druÅ¡tvene posljedice kako bismo očuvali i spasili joÅ¡ malo onoga Å¡to je ostalo nakon niza izdajničkih poteza dosadaÅ¡njih državnih vlasti kojima sve viÅ¡e postajemo “kmetovi” u vlastitoj državi, a Sisak grad na margini države kojoj je nebrojeno puta bio na braniku. To nikada nećemo dopustiti i zato odlučno poručujemo:

Neće proći, nema predaje!

Ivan Mlinarić
predsjednik Ogranka Sisak

Hrvatski laburisti – Stranka rada poručuju Andreju Plenkoviću, Ministru rada i mirovinskog sustava Marku Paviću i Vladi RH: Prestanite raditi budale iz radnika! Ako ih već ne poštujete, onda ih barem nemojte vrijeđati i ponižavati svojim prijedlogom minimalne plaće.

Ako ne znate, pitajte one koji znaju! Pročitajte zakonski prijedlog koji su Laburisti izradili još 2012. godine i po kojem bi naši sugrađani, koje danas ponižavate milostinjom od 131 kune, imali plaće u iznosu koji bi im davao priliku za život koji nije u potpunosti lišen barem minimalnog ljudskog dostojanstva.

Dopuštamo vam da taj prijedlog iskoristite, jer je već stvarno žalosno gledati kako se sramotite i, što je još gore, koliko štete nanosite građanima, društvu i državi. Okupite ministre, stručnjake, znanstvenike, ako treba osnujte još jedno povjerenstvo i napravite kvalitetnu strategiju na koji način postići zadovoljavajuće povećanje minimalnih plaća za život dostojan čovjeka.

Prestanite se igrati s ljudima i ljudskim životima! Poduzmite nešto gospodine Plenkoviću, počnite voditi politiku koja će građanima donijeti boljitak ili se okanite dužnosti za koju niste sposobni. Kvalitetno obavljati posao premijera jedne države, mogu rijetki. Postaje sve jasnije da Vi niste jedan od njih.

Hrvatski laburisti – Stranka rada
David Bregovac
predsjednik

Hrvatski laburisti – Stranka rada pozdravljaju odluku Europske komisije da Vladi RH odobri da brodogradilištu Uljanik izda državno jamstvo za zajam od 96 milijuna eura.
Od Vlade i Uprave Uljanika zahtijevamo da se sada u što kraćem roku isplate plaće radnicima, da se plate kooperanti i dobavljači kako bi i njihovi radnici mogli dobiti plaće, da se plati materijal kako bi se osigurao nastavak proizvodnje te da postupak restrukturiranja u ovoj situaciji bude transparentan i da kao rezultat ima nastavak brodograđevne djelatnosti i u Puli i u riječkom 3. maju.
S obzirom na najavu potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva Martine Dalić kako je ovime rijeÅ¡ena prva faza te da slijedi restrukturiranje i traženje strateÅ¡kog partnera za Uljanik, očekujemo da se taj proces provede transparentno, uz jasnu viziju oporavka poslovanja Uljanik grupe. Od Vlade tražimo da od potencijalnih investitora zahtijeva da se nedvosmisleno izjasne o svojim namjerama u vezi Uljanika te da se očituju ima li brodogradnja uz njihovu dokapitalizaciju Å¡ansu za opstanak ili će tu djelatnost svesti na najmanju moguću mjeru, a većim dijelom se okrenuti turizmu. Također, od Vlade tražimo da iznese jasan plan zbrinjavanja tehnoloÅ¡kog viÅ¡ka radnika, za koji se predviđa da će “otpasti” u restrukturiranju i diverzifikaciji Uljanik grupe.
Nadamo se da 96 milijuna eura odobrenog kredita nije u funkciji trenutačnog kupovanja socijalnog mira i da Vlada i lokalna samouprava u svojim sljedećim potezima neće dopustiti da se zatre brodogradnja, jedina preostala veća industrijska grana koja u velikim postocima sudjeluje kako u državnom, tako i u izvozu jedinice lokalne samouprave na području na kojem se nalazi.

David Bregovac
Predsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada

Prošlo je točno godinu dana od posjeta premijera Plenkovića i njegove svite našem gradu, a sudeći po rezultatima najavljenog; izgleda kao da je bilo jučer. Najavljeno je tada niz ulaganja u državnu infrastrukturu na području Siska i Sisačko-moslavačke županije, ali od svega toga, po običaju, ostala su pusta obećanja.

Istaknuvši tada kako njihov dolazak nije simboličan, najavljen je niz projekata od kojih zasad nije započet niti jedan, osim djelomične obnove sjevernog kolnika Mosta Gromova. Simboličnom se tako pokazala najava izgradnje mosta preko rijeke Odre i kružnog toka na trasi spojne ceste prema famoznoj nedovršenoj auto-cesti Sisak-Zagreb, obnove važnijih državnih i županijskih cesta, dovršetka Strukovne škole u Sisku u koju su učenici, po najavama, trebali krenuti već početkom ove školske godine, ali nisu, itd.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske istaknuo je tada kako „Vlada vidi i Sisak i Sisačko-moslavačku županiju kao onaj dio Hrvatske kojem moraju pomoći. Ova županija je imala možda i najteže posljedice tranzicije u Republici Hrvatskoj od početka devedesetih do danas što želimo popraviti.“ Zahvaljujemo na pomoći, no ne morate više na taj način pomagati!
Iako nije bilo najavljeno u navedenim projektima, slično je i s ostalim tvrtkama u vlasništvu države, poput HŽPP-a koji uvodi brzu željezničku liniju Sisak-Zagreb kao da šalje lokomotivu u Zemljinu orbitu.

O neizvjesnosti oko nastavka proizvodnje u sisačkoj rafineriji već je puno toga rečeno. Konkretnog pozitivnog ishoda nema ni na vidiku, a psihoza slijedom najave gašenja pogona je sveprisutna.

Ovaj grad strpljivo čeka mnoge projekte već više od dvadeset godina, što je jedna godina u svemu tome… Svako toliko dođe i ode cirkus iz našeg malog grada, a mi Siščani i dalje ostajemo tu i pitamo se: „Da l’ je sve bilo samo fol, da l’ je sve samo jeftin trik?“.

Predsjednik Ogranka Sisak
Ivan Mlinarić
098/1945137
[email protected]

U nedjelju 18. ožujka 2018. godine u Svetom Martinu na Muri održan je Izvanredni sabor Hrvatskih laburista – Stranke rada. Delegati iz cijele Hrvatske izabrali su Darka Teteca, predsjednika ogranka Koprivnica za novog potpredsjednika Stranke, te su izglasali novi Statut koji će olakÅ¡ati rad lokalnim organizacijama te im omogućiti lakÅ¡e organiziranje i pripreme za izbore. Cilj ovog Sabora je bio postaviti temelje za Å¡to bolje i efikasnije funkcioniranje Stranke te se u dvodnevnom druženje delegata uz radni dio održao i edukativni dio na kojem se raspravljalo o trenutnom stanju te na koji način najbolje iskoristiti druÅ¡tvene mreže u prezentaciji svog rada. Također je održana i sjednica Nacionalnog vijeća na kojoj su usvojeni financijski izvjeÅ¡taji za prethodnu godinu i izvrÅ¡enje plana rada Stranke za 2017. godinu.

IzvjeÅ¡taje o radu između dva sabora dali su predsjednik Nacionalnog vijeća Vedran Sabljak i predsjednik Stranke David Bregovac koji je istaknuo kako je fokus Hrvatskih laburista borba za radnike i radnička prava, no smatra da se Istanbulska konvencija podrazumijeva te da nema govora o ne ratifikaciji, također je napomenuo da je antifaÅ¡izam neÅ¡to Å¡to je u skladu s programom laburista. Teme koje nam se nameću u medijima žele skrenuti pažnju s pravih problema koji su u Hrvatskoj sve veći i izraženiji, joÅ¡ uvijek nismo uspjeli zaustaviti iseljavanje Hrvata, stopa nezaposlenosti raste i naÅ¡i građani svakim danom sve teže žive. Vremena za razmiÅ¡ljanje viÅ¡e nemamo, trebamo početi djelovati – odmah sada!

Tri velika hrvatska brodogradilišta nedavno su izašla iz petogodišnjih programa restrukturiranja, perioda koji je trebao značiti prekretnicu u njihovom poslovanju, odnosno jednostavno rečeno, spas i opstojnost brodogradnje.
Sada, pet godina nakon trenutka u kojem je naša Vlada slavodobitno rekla da je ispregovarala sa EU spas brodogradnje restrukturiranjem kroz privatizaciju, Hrvatski laburisti – Stranka rada postavljaju pitanje je li brodogradnja uistinu spašena, odnosno hoće li će se na navozima naših brodogradilišta i dalje graditi brodovi ili i ova industrijska grana odlazi u povijest?

Na žalost trenutačna situacija ne pokazuje da je epilog restrukturiranja u bilo kojem od hrvatskih brodogradilišta pozitivan niti da brodogradnja ima svijetlu budućnost.
O tome govore sljedeće činjenice:
Ulaskom u privatizaciju i programe restrukturiranja u kojima je država svoje vlasništvo nad brodogradilištima prepustila investitorima, ti isti investitori preuzeli su na sebe obavezu, da kroz ulaganja, nakon restrukturiranja, brodogradilišta budu tehničko i tehnološko obnovljena, sa ugovorenim poslovima te da sa svojim proizvodnim programima i samostalnim poslovanjem mogu konkurirati na otvorenom tržištu brodova.
Brojni su dokazi da se te obveze nisu u potpunosti ili uopće ispunile.

Danas imamo restrukturirana brodogradilišta koja su tehnološki na razini one od prije pet godina, s upitnom mogućnošću da svojom tehnologijom konkuriraju svjetskim brodogradilištima. Imamo brodogradilišta izašla iz restrukturiranja s ogromnim dugovanjima prema dobavljačima i kooperantima, čiji vlasnici uvjetuju daljnje financijske injekcije od strane države, unatoč milijardama koje je država već uložila kako bi pripomogla u procesu restrukturiranja. U svim brodogradilištima licitira se sa brojem tehnološkog viška radnika, kao valjda jedinoj mjeri koju su vlasnici sposobni provesti kako bi racionalizirali poslovanje, a nisu svjesni da su stručnost i znanje tih radnika, kojih je sve manje i manje, ostali jedini zalog za nadu u bolje sutra brodogradilišta čiji su vlasnici i za koja su preuzeli obvezu očuvanja brodograđevne djelatnosti.

Država je s druge strane na sebe preuzela obavezu da brodogradilišta prije restrukturiranja očisti od dugova te da kroz određeni financijski udio sudjeluje u njihovom restrukturiranju, naravno uz strogi nadzor trošenja proračunskih sredstava. Je li to uistinu bilo tako? Ostaje dojam da baš i nije, te da se netko u cijeloj priči ponašao kao „pijani milijarder“. Činjenica je da je u tom procesu iz državnog proračuna u brodogradnju uloženo preko 30 milijardi kuna, za koje se ne zna jesu li su potrošene namjenski kako je bilo predviđeno ili se trošilo kako se stiglo. U suprotnom ne bi iz državnog vrha dolazile izjave da će se u slučajevima pojedinih brodogradilišta provjeriti tok uloženih sredstava te da će se postrožiti nadzor nad preostalim sredstvima koja se imaju trošiti.
Zbog čega su u ovom slučaju zakazale državne institucije? Nije li uloga Ministarstva gospodarstva pa i Jadranbroda bila da od samog početka restrukturiranja nadgledaju na što se troši državni novac? Što u cijeloj priči ima za reći EU koja je isto tako bila dužna nadgledati provođenje programa restrukturiranja? Bi li restrukturiranja završila na bitno drugačiji način da se radilo onako kako je bilo planirano?

Ova, pa i mnoga druga pitanja ostat će vjerojatno neodgovorena, a s krivicom će se kao i puno puta do sada igrati „ping pong“. Malo će biti krivi jedni, malo drugi, a ispaštat će radnici kao kolateralne žrtve nebrige i neznanja.

Ono što sigurno znamo, je činjenica da hrvatska brodogradilišta ponovno očekuje jedno neizvjesno razdoblje, koje zahtijeva potpuni angažman svih dionika ukoliko je od državnog interesa zadržavanje brodograđevne djelatnosti u RH.
Brodogradnja u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, djelatnost je koja otvara vrata razvoju malog i srednjeg poduzetništva, djelatnost koja omogućava napredak kroz suvremene tehnologije koje se u ovoj industrijskoj grani razvijaju praktično na dnevnoj bazi te je neophodno da se nađe interes za njeno očuvanje, kao i očuvanje radnih mjesta, jer bez kvalitetne radne snage sve ostalo je uzalud.

Stoga Hrvatski laburisti – Stranka rada traže od sadašnjih vlasnika da se u potpunosti angažiraju na pronalaženju poslova za brodogradilišta te da im to bude primarni način rješavanja poslovne problematike, a ne otpuštanje radnika. Zahtijevamo da se napravi revizija ulaganja sredstava u restrukturiranje brodogradilišta te da se svako nenamjensko trošenje proračunskih sredstava strogo sankcionira. Tražimo da se isplate dobavljači i kooperanti kako bi se proizvodnja nesmetano nastavila, te na poslijetku tražimo i garanciju da će se na prostorima današnjih brodogradilišta nastaviti brodograđevna djelatnost u pravom smislu riječi, a ne da se kombinacijom brodogradnje i turističkih sadržaja u konačnici brodogradnja ugasi ili svede na remont jahti.
Ukoliko vlasnici nisu sposobni ispuniti ove uvjete, Laburisti očekuju od Vlade RH da se angažira oko brodogradnje u jednakoj mjeri kao i u slučaju Agrokora, pa makar to značilo i vraćanje brodogradnje u državno vlasništvo.

David Bregovac, predsjednik
Hrvatski laburisti-Stranka rada

Prema datumu ugovora, tri su brodogradilišta trebala završiti restrukturiranje u travnju 2018. Podsjetimo se, navodno je EU tražila smanjenje proizvodnje kao uvjet za odobrenje subvencija brodogradnji, no nitko nam nije uspio pokazati originalni dokument kojim to Unija traži.

Tržište brodogradnje je ogromno i ima mjesta za sve koji znaju raditi, a naša brodogradilišta su za to imala i kapacitete i dugogodišnju reputaciju. Prije restrukturiranja je trebalo dobro provjeriti zašto su neka brodogradilišta tada bila u gubicima. EU sada financira obnovu brodogradilišta pa zašto bi nama htjeli smanjiti proizvodnju? Nadalje, za EU privatizacija nije bila uvjet za restrukturiranje, to je produkt našeg političkog genija.

Iz ugovora o restrukturiranju ističe se obveza novih vlasnika da unaprijede proizvodnju na višu tehnološku razinu. U modernizaciju proizvodnih pogona su trebali investirati dobiveni i vlastiti novac (valjda se zato nazivaju investitorima), međutim izgleda da u Brodotrogiru nije obnovljeno skoro ništa. Na pr. dopremljene su im neke stare stvari iz brodogradilišta Kraljevica (zastarjele dizalice, stari tokarski strojevi i drugo), koje otada nisu bile u funkciji, a od svega kupljenog korisna su samo dva polovna doka. Uglavnom, predviđene promjene se nisu dogodile.

Nadalje (neodređeni, ali manji) dio proizvodnje se trebao usmjeriti u neke druge (također) profitabilne grane, na pr. u turizam ili prijevoz (mali izletnički brodovi, kemijski tankeri), ali te firme ne dijele sudbinu brodogradilišta (otpuštanje, smanjenje plaće). Ugovorena projekcija otpuštanja radnika kroz pet godina je u Brodotrogiru donekle ispoštovana, ali vlasnik upravo sada prijeti otpuštanjem još 350 radnika. Zašto smanjenje plaće i otpuštanja ako je poslovanje posljednjih godina pozitivno? Prema Socijalnom sporazumu, komisija sastavljena od vlasnika i Sindikata, koja nije oformljena, trebala je kontrolirati provedbu ugovora. Neosnivanje te komisije jasan je pokazatelj neaktivnosti samih radnika i njihovih sindikata. Sadašnje prijetnje otpuštanjem tek su dio taktike zastrašivanja da radnici sami odu.

Zanimljivo je da su sve dosadašnje vlade davale na upravljanje različite firme uglavnom ljudima koji ili nisu znali ili nisu htjeli upravljati tim firmama, nego su radnike otpuštali, firme zatvarali i na koncu se okoristili prodajom preostalih nekretnina. Vlada je nekome dala na upravljanje i Brodotrogir (možda za 1kn?) s namjerom da se brodogradilište osposobi, modernizira i nastavi raditi, što uključuje i obvezu nalaženja novih poslova. Nadamo se velikim novim poslovima za netom obnovljeni škver!

Kako Vlada može smatrati restrukturiranje uspješno završenim samo na osnovu nekog izvješća? Nisu li trebali barem jedan put izaći na teren da se uvjere i investitoru čestitaju na uspješnoj obnovi malenog kompaktnog tehnološki osuvremenjenog brodogradilišta. Vanjski kontrolori provedbe restrukturiranja, na čije se izvješće oslanja Vlada, također nisu izlazili na teren, nego su vjerojatno s punim povjerenjem pregledavali fakture podastrte im od strane vlasnika.

Na koncu, prema ugovoru o restrukturiranju, u tehnološki obnovljenim brodogradilištima radnicima se jamči prvootkup 25% dionica. Sad je dakle, došlo vrijeme ili da se nastavi restrukturiranje, koje očigledno nije do kraja provedeno, ili da radnici dobiju tih svojih 25% dionica.
Žalosno je i zabrinjavajuće da ni ova a ni prethodne Vlade nisu shvatile značaj opstanka brodogradnje za Hrvatsku. To je jedina istinski profitabilna industrija i izvozna djelatnost koja može pokrenuti hrvatsko gospodarstvo a k tome je i dugoročno samoodrživa. Nitko ne počinje graditi brod bez prve uplate i ne isporučuje ga dok sve nije plaćeno, tu ne treba državna potpora ako je sve čisto i transparentno. Velik je broj industrijskih grana koje čak i ovakva posrnula brodogradnja može potaknuti, a bez ovih industrija postajemo jedna tehnološki zaostala mala zemlja trećeg svijeta. Za koga onda školujemo brodograđevne i druge inženjere, za Kinu, Južnu koreju, Japan ili Njemačku?
Zanimljivo je da hrvatski stručnjaci obnavljaju brodogradilišta po svijetu, dok su isti doma neiskorišteni ili čak nepoželjni.

Oko brodogradnje puno je toga sumnjivo. Neki su vjerojatno izvukli korist dok su radnici u brodogradnji otopuštani a onima koji su ostali se smanjuju place i prijeti otkazom. Ali, budu li radnici i dalje provodili puno vremena buljeći u televiziju, ponosno išli s premijerom na neku utakmicu ili skrušeno s predsjednicom u procesiju, neće dobiti ono što im pripada.
S druge strane, i radnici, njihovi sindikati, DORH i suci imali bi što ispovjediti, grijeh nečinjenja, znaju a ne čine ništa.

Dr. sc. Mira Morović
Hrvatski laburisti-stranka rada
Povjerenica Splitsko-dalmatinske podružnice