Month: July 2025

Vozila sam se gradom i na puno mjesta susrela suženja na cestama zbog radova. O tome koliko se upravo gradi i pregrađuje u centru neću ni spominjati. Pogađate o čemu je riječ, takvi radovi su izgleda nužnost u ovo doba godine. Što su radili cijelu zimu? Pa turisti su već tu.

Naši graditelji cesta izgleda rade samo kad je lijepo, toplo vrijeme. Ne razumijem zašto ne mogu raditi po hladnom vremenu? Zašto ne rade cijelu zimu? Po svemu sudeći nije pogodno ni poželjno da rade zimi. Sada je očigledno došlo njihovo idealno vrijeme za radove pa su iznijeli mehanizaciju i počeli raskopavati ceste, prekopavati pločnike, preuređivati kanale a za koji mjesec, u jeku pune turističke sezone, završavati će asfaltiranje istih.

Ipak mi je čudno što sam u zemljama zapadne Europe, navodno naprednijim od naše, takve radove viđala preko zime. Tamo radnicima ne smeta u radu ni kiša, ni snijeg, ni temperature puno niže od temparatura kod nas. Vidjela sam da rade čak i noću uz umjetno osvjetljenje. U čemu je stvar? Jesu li tamo radnici možda izdržljiviji? Naravno da nisu. Često su to ljudi upravo iz naših krajeva. Imam tri hipoteze zašto kod nas takvih radova nema zimi a po europskim metropolama je to normalno.

Evo prve: Možda ipak netko kod nas potajno misli na dobrobit radnika!? Na kraju krajeva, malo ih je, treba ih čuvati. Bolje da zimi na otvorenom ne rade, kako se ne bi prehladili!!! Bolje da ne rade, nego da završe na bolovanju na račun HZZO-a! Ali tko za, možda je tome kumovao i teoretski ne tako loš ali rijetko primjenjivan Zakon o zaštiti na radu ili narodna mudrost, bolje spriječiti nego liječiti (prehladu). A po Europama, kako to ovdje volimo reći, jadni se radnici smrzavaju po raskopanim jarcima usred zime,obučeni u bunde, da se ne prehlade. Rade po svim vremenskim uvjetima valjda zato što je tada ipak moguće raditi i zato da se nužni popravci što brže završe, pa su za to dobro i na vrijeme plaćeni.

Druga hipoteza je stvar nacionalnog ponosa: Kod nas se tako malo potrebnoga radi, zato sada kad je lijepo vrijeme i kad su svi vanka, pokažimo im da nešto radimo. Neka vide i domaći i turisti da se ovdje konačno nešto korisno radi. Lijepo pokažimo da i mi znamo, možemo i hoćemo krpati svoje ceste na svjetlu toplih sunčanih dana. Zašto to skirivati pod krinkom zime i noći?

Treća najvjerojatnija hipoteza je ona o predizbornim natječajima. Nisu izvođači radova krivi što se tek sada radi. Kriva je vlast koja želi osigurati da se radovi obavljaju upravo u predizborno vrijeme pa je tek nedavno raspisan natječaj za izvođače radova. Mogli bismo nagađati što se sve tu još krije i što to žele iskopati ili možda zakopati, o čemu već ima i viceva.

Možda i vi imate neku svoju hipotezu?

Danas je Međunarodni praznik rada, dan koji se obilježava u spomen na velike radničke prosvjede u Chicagu 1. svibnja 1886. godine.

Tog je dana prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane s tri osmice: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja. U sukobima s policijom mnogo je prosvjednika uhićeno i ranjeno, nekoliko ih je ubijeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

U spomen na prosvjede i krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. U Hrvatskoj se praznik rada počeo slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice, a zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1.000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.

Želimo vam sretan 1. svibnja, Međunarodni praznik rada! Provedite ovaj blagdan u krugu obitelji, otiđite u prirodu, uživajte jer ovo je jedini dan u godini kada su prava radnika na prvom mjestu.

Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, Hrvatski laburisti upućuju čestitke svim građankama i građanima Republike Hrvatske. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja u Republici Hrvatskoj slavi se 5. kolovoza kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu.

Dragi naši, ovim putem želimo Vama i vašim obiteljima čestit i blagoslovljen Božić, te da ga provedete u krugu svojih najmilijih.

Svim našim članicama i članovima kao i svima ostalima želimo sretnu i uspješnu 2023.godinu.

Sretan i blagoslovljen Uskrs svim ljudima dobre volje žele Hrvatski Laburisti!

Danas je Međunarodni praznik rada, dan koji se obilježava u spomen na velike radničke prosvjede u Chicagu 1. svibnja 1886. godine.

Tog je dana prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane s tri osmice: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja. U sukobima s policijom mnogo je prosvjednika uhićeno i ranjeno, nekoliko ih je ubijeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

U spomen na prosvjede i krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. U Hrvatskoj se praznik rada počeo slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice, a zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1.000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.

Želimo vam sretan 1. svibnja, Međunarodni praznik rada! Provedite ovaj blagdan u krugu obitelji, otiđite u prirodu, uživajte jer ovo je jedini dan u godini kada su prava radnika na prvom mjestu.

Povodom 28. obljetnice Oluje svim pripadnicima hrvatske policije, pripadnicima specijalne policije, svim hrvatskim vojnicima, hrvatskim braniteljima, svima koji Hrvatsku nazivaju svojom domovinom, čestitamo ovaj ponosni dan – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.

Neka je vječna slava i hvala onima koji su svoje živote položili na oltar domovine!

 Socijaldemokratima, stranci nastaloj raskolom SDP-a, danas će se u savezu “Naša Hrvatska” koji okupljaju na ljevici priključiti i Hrvatski laburisti – Stranka rada. Predsjednik Socijaldemokrata Davorko Vidović kaže kako je riječ o značajnom proširenju jer Laburisti, iako nisu parlamentarna stranka, jesu ostavili traga na hrvatskoj političkoj sceni, a imaju, kaže, i članstvo i infrastrukturu na terenu.

Proširenje novog predizbornog saveza Naša Hrvatska će se održati ispred zgrade Sabora iako su Socijaldemokrati tražili za to dvoranu u zgradi parlamenta. Međutim, kako kaže Vidović, Ured za medije parlamenta nije im to dozvolio uz objašnjenje kako takva aktivnost spada u predizbornu kampanju kojoj u Saboru nije mjesto. A što je zanimljivo tumačenje obzirom da je prije samo nekoliko dana Ustavni sud usvojio ustavnu tužbu SDP-a i utvrdio da Državno izborno povjerenstvo nije smjelo kazniti SDP s 86 tisuća kuna zbog “laptop kampanje” koju je 2019. godine vodio njihov tadašnji zastupnik Gordan Maras.

Ovdje prenosimo objavu iz medija u cijelosti.

POD GESLOM “Vukovar – moj izbor i u dobru i u zlu” u Vukovaru se obilježava 32. godišnjica vukovarske tragedije i stradanja u Domovinskom ratu tijekom kojega je u tome istočnoslavonskom gradu ubijeno 2717 hrvatskih branitelja i civila, a 374 ih se još vodi nestalima.

U spomen na 18. studenoga 1991. godine, kada je nakon tromjesečne opsade pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi slomljena obrana Vukovara, gradskim ulicama u koloni sjećanja proći će tisuće domoljuba iz svih dijelova Hrvatske.

U koloni sjećanja koja će proći trasom dugom 5,5 kilometara, od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, očekuju se i najviši predstavnici državnih vlasti predvođeni predsjednicima Republike, Sabora i Vlade, koji će na Memorijalnom groblju položiti vijence i zapaliti svijeće.

I ove će se, kao i prethodnih godina, na tome groblju postaviti hrvatske zastavice ispred bijelih križeva, koji simboliziraju ekshumirane iz masovne grobnice na susjednom vukovarskom Novom groblju, 938 žrtava stradalih u agresiji na Vukovar u Domovinskom ratu.

Najveća je to masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata te uz onu na Ovčari, iz koje je ekshumirano 200 žrtava, odvedenih nakon sloma obrane grada iz vukovarske bolnice te ubijenih 20. studenog 1991. na tom poljoprivrednom dobru nedaleko Vukovara, predstavlja jedan od najstrašnijih simbola vukovarskog stradanja u agresiji u jesen 1991. godine.

Opsada trajala tri mjeseca

Vukovar je pod opsadom bio 87 dana, a bitka je završila 18. studenoga 1991. okupacijom grada koja je potrajala do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, kojom su Vukovar i druga okupirana mjesta vraćeni u ustavno-pravni poredak Hrvatske.

Po podacima vukovarske bolnice, tijekom tromjesečne agresije na Vukovar ranjeno je 1219 branitelja i civila. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenika, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba.

Stotine djece ostalo je bez roditelja, a na popisu nestalih osoba iz Domovinskog rata još su 374 osobe kojima se svaki trag gubi u ratnom Vukovaru u jesen 1991.

Ubijeno je 2717 hrvatskih branitelja i civila, čija se imena mogu pročitati na spomen pločama koje su prije nekoliko godina postavljene u Pastoralnom centru sv. Bono Franjevačkog samostana u Vukovaru.

Na dan 18. studenoga prisjećamo se i pokolja 43 hrvatska civila u Škabrnji koji su istoga dana 1991. godine počinili pripadnici JNA, srpske paravojne snage SAO Krajine i dobrovoljačke skupine iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Po okončanju napada Škabrnja je spaljena i u potpunosti uništena, a katolička crkva do temelja srušena. Nakon što je selo opustošeno, cijeli je kraj miniran. Oni civili koji su bili pošteđeni kasnije su predani hrvatskoj strani u mjestu Pristeg, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima te kasnije razmijenjeni.