Klub Laburista 26. travnja u saborsku je proceduru uputio Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu toplinske energije. Ovim prijedlogom zakona nastoje se riješiti dva goruÄa problema kada je u pitanju tržište toplinske energije:
1. ukida se obveza ugradnje razdjelnika te se vlasnicima stanova ostavlja slobodan izbor hoÄe li ih ugraditi, te ako ih i ugrade – ostavlja im se moguÄnost da slobodno odluÄe žele li da se raspodjela i obraÄun troškova vrše oÄitanjem razdjelnika.
2. krajnjem korisniku olakšava se iskljuÄenje iz sustava toplinskom energijom.
>> Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu toplinske energije (pdf)
Zakonom o tržištu toplinske energije, koji je stupio na snagu u srpnju 2013. godine, u hrvatsko je zakonodavstvo ugraÄena i Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i VijeÄa od 25. listopada 2012. o energetskoj uÄinkovitosti kojom se dopunjuju direktive 2009/125/EZ i 2010/30/EU i ukidaju direktive 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14. 11. 2012., dalje u tekstu: Direktiva). Njome je propisana obveza ugradnje razdjelnika ili kalorimetara u roku do 31.12.2016. godine. U hrvatskom je zakonu naprotiv, taj rok za vlasnike samostalnih uporabnih cjelina u zgradama s više od 70 stanova skraÄen do 31.12.2015. godine, a za vlasnike stanova u manjim zgradama do 31.12.2016. Iako ne postoji zakonska zabrana da Republika Hrvatska skrati rokove propisane ovom Direktivom, upitno je koliko je opravdano bilo ovo skraÄivanje rokova buduÄi da nadležno ministarstvo nije izradilo analizu troškovne uÄinkovitosti, kako bi i Ministarstvo i graÄani znali hoÄe li i kolika biti isplativost ugradnje razdjelnika, prije nego je to propisano zakonom kao obveza.
Prema dostupnim podacima, danas su razdjelnici ugraÄeni u više od 50.000 stanova, a nakon zaprimljenih raÄuna za grijanje, u velikom broju sluÄajeva ispostavilo se da se ugradnjom razdjelnika ne štedi toplinska energija, da su raÄuni jednaki, a u mnogim sluÄajevima i veÄi, i to bez uraÄunavanja investicije ugradnje razdjelnika, termostatskih ventila, balansiranja sustava, centralnih oÄitaÄa impulsa kao i troškova za korištenje razdjelnika.
UvoÄenjem obaveze ugradnje razdjelnika topline u stanove graÄana narušen je dosadašnji uobiÄajeni naÄin obraÄuna potrošene toplinske energije po kvadratnom metru stana, koji je postojao od izgradnje takvih stanova polovicom prošlog stoljeÄa što zbog poveÄanja troškova grijanja i obaveze buduÄih ulaganja u takve zgrade ima za posljedicu i promjenu tržišnih vrijednosti takvih nekretnina, a to predstavlja i zadiranje u vlasniÄka prava graÄana, što je u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske.
U ovom je sluÄaju sporno nepoštivanje odredaba Direktive, koja prije ugradnje razdjelnika i kalorimetara pruža zemljama Älanicama moguÄnost da odbiju tj. ne propišu obvezu njihove ugradnje, ukoliko analiza troškovne uÄinkovitosti pokaže da se njihova ugradnja ne isplati, odnosno da se njihovom ugradnjom ne postiže ušteda veÄ samo trošak za graÄane. Smatramo da Republika Hrvatska i nadležno Ministarstvo gospodarstva u ovom sluÄaju nisu postupali u najboljem interesu svojih graÄana, veÄ naprotiv – radili na njihovu štetu postupajuÄi neodgovorno i s krajnjim nehajem. Osim propisivanja obveze ugradnje razdjelnika bez izraÄene analize troškovne uÄinkovitosti, propisane su i drakonske prekršajne kazne za vlasnike stanova koji ne ugrade razdjelnike, u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna, dok se istovremeno nisu propisivale nikakve kazne za tvrtke koje se bave ugradnjom i oÄitavanjem razdjelnika, u sluÄaju da svoj posao ne obavljaju korektno. Uz to, postoje snažne indicije da dio tih tvrtki posluje bez potrebnih ovlaštenja, te u tom pogledu djeluju izvan svake kontrole bez ikakvih sankcija.
Stoga se ovim prijedlogom zakona briše obveza ugradnje razdjelnika, veÄ se ona ostavlja samo kao moguÄnost, odnosno slobodan izbor vlasnicima stanova. Sukladno tomu, brišu se i prekršajne novÄane kazne za vlasnike stanova i osobe zadužene za oÄitanje razdjelnika, te se vlasnicima stanova ostavlja moguÄnost da samo odluÄe hoÄe li toplinsku energiju plaÄati oÄitanjem razdjelnika, neovisno o tome jesu li ih veÄ ugradili ili ne. Na ovaj se naÄin ispravlja nepravedno i neodgovorno postupanje tijela državne vlasti, koja su umjesto da štite svoje graÄane, donijela propise na njihovu štetu. Ukoliko se neki graÄanin odluÄi da ne želi ugraditi razdjelnike ili ne želi da se obraÄun potrošene toplinske energije vrši prema oÄitanim impulsima s razdjelnika a isti se veÄ ugradio, obraÄun potrošene toplinske energije treba provesti s korekcijskim faktorom 1,0 a ne 2,0 kako je to navedeno u Pravilniku o naÄinu raspodjele i obraÄuna troškova za isporuÄenu toplinsku energiju (Älanak 11.). Tu vrijednost faktora korekcije nije moguÄe mijenjati od strane ostalih suvlasnika, predstavnika suvlasnika zgrade ili kupca toplinske energije.
Nadalje, Zakon o tržištu toplinske energije u svom Älanku 45. propisuje uvjete iskljuÄenja krajnjeg korisnika iz sustava grijanja toplinskom energijom. U navedenom Älanku, prvi stavak ureÄuje postupak iskljuÄenja pojedinaÄnog korisnika unutar stambenog kompleksa koji se grije u sustavu toplinske energije.
BuduÄi da je propisana procedura u praksi praktiÄno neizvediva, nedostupna i skupa, krajnji korisnici u pravilu ni ne zapoÄinju sa postupkom iskljuÄenja, Äime se doprinosi uglavnom monopolistiÄkoj konstelaciji snaga na tržištu toplinske energije. Ovaj Älanak uvelike doprinosi monopolu te jedino njegovim izmjenama može doÄi do djelomiÄne deregulacije i liberalizacije tržišta toplinske energije.
Nadalje, mnoge odredbe postojeÄeg Zakona i navedenog Älanka ustavno su upitne te su veÄ nekoliko godina predmet odluÄivanja na Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Indikativno je da su predmeti po zahtjevu za ocjenu ustavnosti rješavani vrlo sporo, što ide u prilog kompleksnosti same problematike, kao i potrebi za realnijim sagledavanjem iste, a u skladu sa ostalim zakonskim propisima, poveljama i direktivama.
U narednim odredbama uglavnom se ureÄuju uvjeti i obaveze prilikom iskljuÄenja cjelokupne graÄevine sa svim samostalnim uporabnim jedinicama iz sustava toplinske energije. U postojeÄem Zakonu i za iskljuÄenje cjelokupne graÄevine nameÄu se nepotrebne, komplicirane i skupe obveze koje naposlijetku korisnike odgovaraju od iskljuÄenja. Jedna od njih je da Äak 90% svih suvlasnika mora biti za iskljuÄenje iz sustava što je vrlo veliki postotak. U ovom prijedlogu predlaže se natpoloviÄna veÄina, ali uz uvjet da veÄina koja se iskljuÄuje plati prelazak na alternativni izvor grijanja svima koji su bili protiv iskljuÄenja iz sustava. TakoÄer je maknuta obveza izrade studije isplativosti iskljuÄenja zgrade iz sustava toplinske energije jer se na taj naÄin nameÄe izrada dokumenta koji nije predložen Europskom direktivom, kao što je to primjerice izrada elaborata alternativnih sustava opskrbe energijom.
Ovaj prijedlog zakona korak je ka izjednaÄavanju prava krajnjih kupaca i ostalih dionika na tržištu toplinske energije kroz liberalizaciju Älanka 45., na naÄin da omoguÄava lakše iskljuÄenje krajnjih korisnika toplinske energije i plaÄanje samo onih usluga koje krajnji korisnik i koristi
(bez plaÄanja fiksnog dijela, odnosno naknade za instaliranu snagu nakon iskljuÄenja iz sustava) što je u izvorišnim osnovama Zakona o zaštiti potrošaÄa i Povelji Ujedinjenih naroda o pravu na izbor roba i usluga. (IL)