Pri razmatranju uvoÄenja i izradi zakonodavstva o obveznom i zakonodavstvu na temelju individualne kapitalizirane štednje u Republici Hrvatskoj, kojim Äe se kasnije osnovati obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi, nije se pravila razlika izmeÄu osiguranika po opÄim propisima i posebnih skupina osiguranika i njihovih prava iz mirovinskog osiguranja, a osobito u vezi s moguÄom (ne)podobnošÄu osiguranika, koji mirovinu ostvaruju na temelju staža osiguranja s poveÄanim trajanjem i/ili primjenom povoljnije mirovinske formule od one koja se primjenjuje pri ostvarivanju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju, za njihovo ukljuÄivanje u kapitalizirano mirovinsko osiguranje i kasnije sjecanje mirovina iz toga osiguranja.
Tako su od 2002. godine obveznim mirovinskim osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stupom mirovinskog sustava) obuhvaÄeni svi aktivni osiguranici mlaÄi od 40 godina života, obvezno osigurani na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju, ukljuÄujuÄi tu aktivne vojne osobe, policijske službenike, ovlaštene službenike pravosuÄa, radnike na razminiranju i druge, te sve ostale zaposlene kojima se staž osiguranja raÄuna s poveÄanim trajanjem ili im se mirovina odreÄuje ili se odreÄivala na povoljniji naÄin. Njima se dio mirovine iz I. stupa, koji se ostvaruje za staž osiguranja proveden u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje, odreÄuje kao osnovna mirovina (cca 50% mirovine ostvarene iz cijelosti iz I. stupa), a ostatak mirovine za taj staž ostvarivat Äe se iz II. stup, na temelju sredstava prikupljenih na osobnom raÄunu korisnika.
1. Sustavni aspekti
Obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje poÄelo se provoditi od 1.1.2002. i od tada, pa do sada, dio doprinosa iz plaÄe (1/4) svih navedenih skupina svakoga mjeseca usmjerava se preko Središnjeg registra osiguranika nekome od Äetiri obvezna mirovinska fonda, prema izboru osiguranika. Prvotno, bilo je predviÄeno da se obveznim mirovinskim osiguranjem na temelju individualne kapitalizirane štednje može steÄi samo starosna mirovina, ali su u zadnji Äas u Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima unesene odredbe da Äe se u sluÄaju invalidnosti izraÄunati, je li za osiguranika, koji Äe steÄi invalidsku mirovinu ili Älanova obitelji osiguranika koji stjeÄu obiteljsku mirovinu, povoljnije primanje mirovine iz I. i II. stupa, ili Äe mu/im biti bolje da prima/ju mirovinu samo iz I. stupa. TakoÄer, za djelatne pripadnike Hrvatske vojske, službenike policije i ovlaštene osobe pravosuÄa, 1999. godine donesen je poseban zakon, kojim je odreÄeno da se mirovine osoba obuhvaÄenih tim zakonom odreÄuju na isti naÄin, kao što se odreÄuju mirovine osiguranika prema ZOMO.
MeÄutim, ubrzo nakon poÄetka primjene hrvatskog kapitaliziranog mirovinskog sustava na korisnike mirovine, kojima se, na temelju posebnih propisa, stjeÄu mirovinu prije navršavanja uvjeta starosti za starosnu mirovinu i/ili im se mirovina odreÄuje na povoljniji naÄin, spoznalo se da je tim korisnicima uvijek povoljnija mirovina odreÄena na dosadašnji naÄin, primjenom posebnih propisa i bez primjene propisa o odreÄivanju mirovina iz II. stupa. Stoga je izmjenom ZOMO od 2004. godine odreÄeno da se „osiguraniku osiguranom u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje starosna mirovina i prijevremena starosna mirovina ostvarena pod povoljnijim uvjetima od uvjeta utvrÄenih ovim Zakonom, odreÄuje kao da je osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti“. To se odnosi i na obiteljsku mirovinu u sluÄaju smrti osiguranika mlaÄeg od 50 godina života. U tim sluÄajevima obvezni mirovinski fond uplaÄuje Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kapitaliziranu ukupnu svotu doprinosa koju je osiguranik uplatio u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje, a mirovina se u cijelosti odreÄuje na temelju posebnog zakona ili primjenom ZOMO, ali uz snižavanje dobne granice za starosnu mirovinu, te je isplaÄuje Zavod.
Razlozi za to su sljedeÄi:
– obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje, kao svako osiguranje koje posluje i provodi se primjenom kapitalizacije, efikasno je tek kada se uplata doprinosa obavlja tijelom Äitavog radnog vijeka buduÄeg korisnika mirovine iz toga oblika osiguranja; tada se akumulira veÄa svota na osobnom raÄunu osiguranika, a razdoblje isplate je kraÄe nego u sluÄaju mirovina pod povoljnijim uvjetima,
– pripadnici vojske i policije ostvaruju, zbog prirode i težine tih zanimanja, radni vijek znatno kraÄi od ostalih osiguranika u opÄem mirovinskom osiguranju i redovito odlaze u mirovinu ne navršivši uvjet starosne dobi propisan za redovitu starosnu mirovinu; u njihovom sluÄaju, bez obzira na njihova primanja, razdoblje uplaÄivanja doprinosa i njihove kapitalizacije je prekratko da bi se osigurala dovoljna mirovina,
– isto vrijedi i za osiguranike u opÄem mirovinskom osiguranju, kojima se staž osiguranja raÄunao s poveÄanim trajanjem, jer je i kod njih razdoblje kapitalizacije prekratko.
U svim navedenim sluÄajevima, kratkim razdobljem kapitalizacije, kojim se ostvaruje manja svota na osobnom raÄunu, još se više smanjuje mjeseÄna svota mirovine, jer se mirovina ostvaruje prije ispunjavanja propisanih uvjeta starosti i isplata mirovine traje znatno dulje nego što je uobiÄajeno, a, s druge strane, svota s osobnog raÄuna mora biti dostatna za financiranje te mirovine do kraja života korisnika. Stoga kapitalizirano mirovinsko osiguranje nije pogodno za financiranje invalidskih mirovina i obiteljskih mirovina iza umrlog osiguranika, ali nije niti pogodno za financiranje mirovina koje se ostvaruju prije vremena primjenom posebnih propisa ili uz raÄunanje staža osiguranja s poveÄanim trajanjem. To su razlozi izmjene ZOMO iz 2004. godine, kojom se povodom odlaska u mirovinu djelatnih pripadnika Hrvatske vojske, policijskih službenika, ovlaštenih osoba pravosuÄa i osiguranika kojima se staž osiguranja raÄuna s poveÄanim trajanjem njihova sredstva s osobnog raÄuna prenose Zavodu i oni dalje u sklopu mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti (samo iz I. stupa) koriste mirovinu u opsegu i visini odreÄenu prema posebnom propisu ili na temelju staža osiguranja s poveÄanim trajanjem.
2. Pravni i organizacijski aspekti
Pravni i organizacijski aspekti mirovina po posebnim propisima i onih na temelju staža osiguranja s poveÄanim trajanjem odreÄeni su zakonskim okvirima (propisima), kojima se ureÄuje obvezno mirovinsko osiguranje tih skupina osoba. Ovdje valja imati na umu i Äinjenicu da posebno ureÄeno mirovinsko osiguranje pripadnika vojske, policije ili pravosuÄa (pa i državnih službenika) nije nikakav izuzetak u sustavima mirovinskog osiguranja pojedinih država: one provode mirovinsko osiguranje tih skupina osoba odvojeno od opÄeg sustava mirovinskog osiguranja (opÄi sustav se provodi za zaposlene, tj. za one koji su u položaju obavljanja nesamostalnog rada). Mirovinsko osiguranje za posebne kategorije osiguranika organizacijski je odvojeno i sadržava posebna prava, a financira se iz državnog proraÄuna. Razlozi za to leže u:
– potrebi da se na poseban naÄin ureÄuje mirovinsko (socijalno) osiguranje osoba koje za državu obavljaju poslove od posebne važnosti za nju (u pravilu, to su poslovi vanjske i unutrašnje sigurnosti, kao i pravosuÄa),
– specifiÄnostima tih poslova (kratak radni vijek, poveÄan i stalan rizik od opasnosti po život pri obavljanju poslova, poveÄani fiziÄki i psihiÄki napori i dr.),
– potrebama pojaÄanog financiranja njihovog mirovinskog osiguranja, zbog r
anijeg prestanka aktivnosti, i
– unaprijed obeÄanih i odreÄenih mirovina, koje su veÄe visine od mirovina po opÄim propisima (Äesto se odreÄuju prema posljednjoj plaÄi ili plaÄi iz prethodne kalendarske godine).
U Republici Hrvatskoj, to je ureÄeno posebnim zakonom, u sklopu opÄeg mirovinskog osiguranja, ali sa povoljnijim elementima za izraÄun mirovina, i to:
– uzima se prosjek plaÄa ostvarenih u najboljih 10 godina, poÄevši od 1998. do godine koja prethodi godini u kojoj se odlazi u mirovinu (osiguranicima prema opÄim propisima uzimaju se plaÄe iz Äitavog radnog vijeka),
– s obzirom na naÄin prestanka službe (rješenje nadležnog ministra), godine života su bez utjecaja na visinu mirovine (nema penalizacije kao kod osiguranika prema opÄim propisima),
– poveÄanje osobnih bodova za 45% (toga nema kod osiguranika prema opÄim propisima), i
– staž osiguranja raÄuna im se s poveÄanim trajanjem, što povoljno utjeÄe na visinu mirovine.
BuduÄi da se mirovine ovih skupina osoba poÄinju s isplatom prije navršavanja opÄe starosne granice za starosnu mirovinu, njihovo financiranje tereti u cijelosti državni proraÄun, a nakon navršavanja te starosne granice, dio tih mirovina, za povoljnije uvjete pod kojima se odreÄuju te mirovine (10 – godišnji prosjek i poveÄanje od 45%) ostaje i dalje na teret državnog proraÄuna, jer se za ove skupine osiguranika za vrijeme aktivnog vijeka plaÄaju doprinosi po istim stopama, kao za osiguranike po opÄim propisima. U odnosu na druge države, u kojima je mirovinsko osiguranje ovih skupina posebno ureÄeno, razlika je utoliko, što u Hrvatskoj još nedostaje i poseban nositelj (ustanova) za provedbu njihovog mirovinskog osiguranja.
Prema ZODMF, sredstva na osobnom raÄunu su osobna imovina Älana obveznog mirovinskog fonda, meÄutim, Äinjenica je da Älanovi tih fondova ne mogu njima raspolagati, osim što mogu tijekom svog radnog vijeka mijenjati mirovinski fond i pri odlasku u mirovinu izabrati mirovinsko osiguravajuÄe društvo koje Äe im isplaÄivati mirovinu iz II. stupa (za sada ne mogu niti to, jer u Hrvatskoj postoji samo jedno mirovinsko osiguravajuÄe društvo). Äinjenica je i to da tijekom trajanja osiguranja i kapitalizacije sredstvima Älanova mirovinskih fondova raspolažu društva za njihovo upravljanje, koja ulažu doprinose u razliÄite imovine, tako da Älanovi mirovinskih fondova niti nisu sigurni u stvarnu vrijednost svoje imovine sve do umirovljenja, zbog promjenjivog stanja na financijskim tržištima. TakoÄer, Äinjenica je da država podržava obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup), tako što nadoknaÄuje tzv. tranzicijski trošak (deficit koji ima zbog izdvajanja dijela doprinosa za mirovinsko osiguranje za ulaganja i akumuliranje imovine u sklopu II. stupa).
KonaÄno, a u sluÄaju mirovina koje se ostvaruju po posebnim propisima i pod povoljnijim uvjetima država, koja zapravo u cijelosti financira te mirovine (država iz proraÄuna plaÄa doprinose, preuzima u cijelosti teret isplate tih mirovina odmah po njihovom dospijeÄu koje je prije ispunjavanja opÄih uvjeta i preuzima dio tereta nakon toga), prema sadašnjim zakonskim uvjetima, dobiva akumulirana sredstva sa osobnih raÄuna tih korisnika u vrijeme njihovog odlaska u mirovinu.
3. ZakljuÄak
Postavlja se, na kraju, pitanje, mogu li se akumulirana sredstva s osobnih raÄuna osiguranika, koji mirovine ostvaruju prema posebnim propisima i pod povoljnijim uvjetima, usmjeriti odmah u državni proraÄun, s obzirom da su ona vlasništvo Älanova mirovinskih fondova?
Smatramo da mogu, iz više razloga:
– prije svega, radi se o skupini osoba, koje su svuda obuhvaÄene posebnim mirovinskim osiguranjem, a samo su u Hrvatskoj obuhvaÄene pod jednakim uvjetima kao i ostali osiguranici, iako tamo ta skupina osoba ne spada, i
– radi se o skupini osoba, za koju je uvedeno kapitalizirano mirovinsko osiguranje, iako, po svojoj prirodi i karakteristikama, za te osobe takvo mirovinsko osiguranje nije primjereno i ne može se provoditi (ranije umirovljenje sa kratkim razdobljem kapitalizacije i nepovoljne mirovine iz kapitaliziranog osiguranja što je u suprotnosti s unaprijed odreÄenim i obeÄanim mirovinama),
– zbog svega toga, toj Äe se skupini osoba i dalje odreÄivati i isplaÄivati mirovine iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti (I. stup), prema posebnom zakonu.
S obzirom na to, ostavljanje njihovih sredstava na osobnim raÄunima do umirovljenja svakoga pojedinca ima svrhu jedino s gledišta interesa mirovinskih društava, koja upravljaju mirovinskim fondovima i za to uzimaju naknadu, jer se povlaÄenjem tih sredstava i gašenjem njihovih osobnih raÄuna smanjuje ukupna imovina tih fondova. Sa gledišta interesa osoba koje ostvaruju mirovine prema posebnim propisima i pod povoljnijim uvjetima, za njih nema nikakve razlike, jer svoje mirovine ostvaruju i ostvarivat Äe na temelju tih propisa, a ne i iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje. Za državni proraÄun, to Äe znaÄiti znaÄajna sredstva odmah i smanjenje tranzicijskog troška za II. stup ubuduÄe.
—
Autor je struÄnjak za mirovinska osiguranja s dugogodišnjem stažom u sustavu mirovinskog osiguranja
(Podaci o autoru poznati uredništvu)