Month: July 2025

Hrvatski laburisti – Stranka rada pozivaju građane Republike Hrvatske da se svojim potpisima priključe peticiji Europske građanske inicijative kojom se traži potpisivanje zajamčenog minimalnog dohotka na razini Europske unije.

Tom se inicijativom osigurava pravo svakog građanina EU da, neovisno o tome je li zaposlen ili nije, ima pravo na univerzalni temeljni dohodak. Egzistencijalni minimum, koji bi se razlikovao od zemlje do zemlje, za Hrvatsku bi iznosio 2000 kuna.

Lisabonski ugovor omogućava da izravnom demokracijom, uz prikupljenih najmanje milijuna potpisa u barem sedam zemalja EU (prema kvotama za svaku zemlju posebno), obaveže Europski parlament i Europsku komisiju da raspravlja o prijedlogu. Kvota za Hrvatsku iznosi devet tisuća potpisa, a inicijativa je otvorena za potpisivanje do 14. siječnja 2014. godine.

Hrvatski laburisti smatraju kako je u vrijeme rastućeg siromaštva, kako u Hrvatskoj, tako i u EU u kojoj je siromašno 120 milijuna građana, i u uvjetima galopirajućeg neoliberalizma, nužno građanima osigurati osnovna sredstva za život. Vjerujemo da je ova inicijativa jedan od koraka u tom pravcu, stoga projektu dajemo snažnu potporu i pozivamo vas da mu se svojim potpisom pridružite.

Predsjednik Dragutin Lesar

Peticiju možete potpisati ovdje

>> https://ec.europa.eu/citizens-initiative/REQ-ECI-2012-000028/public/index.do

Više informacija o Europskoj građanskoj inicijativi

>> http://www.temeljnidohodak.hr/

>> http://ec.europa.eu/citizens-initiative/public/basic-facts?lg=hr

Više od 20.000 hrvatskih građana doživjelo je pravu elementarnu nepogodu zbog kreditnih zaduženja u austrijskim kreditnim zadrugama koje za rad u Hrvatskoj nemaju odobrenje ni Hrvatske narodne banke, ni Ministarstva financija. Ugovori o kreditu sklapaju se na teritoriju Hrvatske, potpisi se ovjeravaju kod javnih bilježnika u Hrvatskoj i austrijske kreditne zadruge zastupaju hrvatski odvjetnici. Postoje naznake da se naknadno na Ugovore kao mjesta sklapanja Ugovora upisuju austrijski ili slovenski gradovi. Iako mediji već duže vrijeme iznose vrlo žive i dramatične priče hrvatskih građana „mjerodavne institucije ne reagiraju i ne odrađuju svoj posao“.

>> Ispunite mini anketu – jeste li žrtva kredita u austrijskim kreditnim zadrugama

Problem je što hrvatski sudovi takve Ugovore priznaju kao zakonitu osnovu u predmetima ovrha iako je mišljenje HNB-a da te kreditne zadruge u Hrvatskoj posluju ilegalno.

Zbog velikog problema, o kome nažalost šute svi koji nemaju takvih zaduženja, Hrvatski laburisti – Stranka rada zatražila je 25. rujna o.g., o tom problemu očitovanje i iznalaženje zakonskog rješenja od ministra pravosuđa Orsata Miljanića, ministra financija Slavka Linića i glavnog Državnog odvjetnika Mladena Bajića.

Banke koje su u Hrvatsku plasirale te kredite su: Raiffeisen st.Stefan Jagerberger, Raiffeisen karnten, Raiffeisen Riegersburg, Raiffeisen Nestelbach, Raiffeisen Halbenrain, Raiffeisen Gros st. Florian, Raiffeisen Hatzendorf, Raiffeisen Leibnitz, Raiffeisen Paldau…

Iz Austrije su poslali sljedeće objašnjenje: »Raiffeisen Group Austrija ima strukturu na tri razine. Ta struktura uključuje Raiffesin banke, Raiffeisen regionalne urede na razini provincija i Raiffeisen ZentralBank. Raifeisen banke, kao prva razina, su privatne zadružne banke i vlasnice su Raiffeisen regionalnih ureda, kao druge razine. One zajedno drže oko 89 posto dionica Raiffeeisen Zentralbank, kao treće razine. Raiffeisen Zentralbank, kao treća razina, glavni je, najvažniji dioničar Raiffeisen bank International, s oko 78,5 posto. Za zaključiti je da su Raiffeisen banke (to su upravo one koje su hrvatskim građanima plasirale kredite op.a.) krajnji vlasnici Raiffeisen ZentralBank i Raiffeisen bank International«.

Kao kupci nekretnina koje su se na licitacijama prodavale zbog nemogućnosti podmirenja kreditnih obveza hrvatskih građana koji su se zaduživali kod raznih Raiffeisen banaka u Austriji, pojavljivale su se tvrtke registrirane u Hrvatskoj čiji su osnivači ili neke od austrijskih Raiffeisen banaka koje su dale kredite koji su postali nenaplativi, ali je kao hipoteka ostala vrijedna nekretnina, ili osobe koje su sudjelovale u njegovom plasiranju.

Struktura vlasništva trgovačkih društava koji posluju u Hrvatskoj vrlo je zanimljiva. Tako su, primjerice, osnivači čakovečke tvrtke Hipoteka, registrirane na Trgovačkom sudu u Varaždinu, direktor austrijske banke Raiffeisenbank St.Stefan – Jagerster August Walter. Od desetak takvih banaka koje su godinama uglavnom insolventnim hrvatskim građanima odobravale kredite, upravo je ta banka jedna od najspominjanijih. Osim Waltera, osnivač Hipoteke je i kontroverzna posrednica, 74-godišnja slovenska državljanka Ivanka Krajnc iz Ptuja, koja je razradila i pod sobom u Hrvatskoj držala mrežu brojnih posrednika isplaćivanih za njihove usluge pronalaska novih klijenata, naravno, u kešu. Pored bankara Augusta Waltera i Ivanke Krajnc, osnivači Hipoteke još su neke osobe, poput jedne pravnice, koje su u isto vrijeme bile uključene u postupke plasiranja kredita. Mora se priznati da je u najmanju ruku sumnjivo da se oko registracije tvrtki koje preuzimaju ili žele preuzimati nekretnine pod hipotekom austrijskih banaka pojavljuju u toj priči vodeći austrijski bankar, ključna posrednica i važna odvjetnica. No takvih je tvrtki za poslovanje nekretninama u Hrvatskoj još nekoliko. Njihovi su osnivači ili austrijske Raiffeisen banke koje su odobravale kredite ili njihovi zaposlenici, najčešÄ‡e visokopozicionirani djelatnici banke.

I dok sprovodimo oštru poreznu kontrolu kod kumica na tržnicama, ugostiteljima, trgovcima i svih koji uplaćuju poreze u državni proračun na ovakve stvari uopće ne reagiramo iako mnogi ukazuju na veliki nelegalan posao. Vrlo je vjerojatno kako je financijskim aktivnostima austrijskih banaka oštećen i državni proračun. Naime, članak 19. Zakona o deviznom poslovanju iz kojeg, u glavi »Kapitalni poslovi – izravna ulaganja nerezidenata i rezidenata«, proizlazi da je »prijenos u inozemstvo dobiti koju nerezident (u ovom slučaju Raiffeisen banke iz Austrije) ostvari izravnim ulaganjem slobodan pod uvjetom da je u RH podmiren porez na dobit na iznos koji se prenosi u inozemstvo«. S obzirom na to da su hrvatski građani uplate kreditnih rata po naputku banaka i posrednika najčešÄ‡e obavljali krajnje netransparentno, konkretno se to radilo o gotovini te da Hrvatska nad tim transakcijama nije imala gotovo nikakav oblik nadzora, nije isključeno da je zbog takvog načina rada, koji očito nije rezultat slučajnosti nego namjere, u Hrvatskoj utajena velika količina poreza na dobit.

Iz svega iznesenog potrebno je hitno iznalaženje rješenja i poduzimanje određenih pravnih radnji radi zaštite hrvatskih građana i sankcioniranja protuzakonitog poslovanja.

U očekivanju očitovanja gospode Miljanića, Linića i Bajića molimo sve koji imaju kredite kod austrijskih kreditnih zadruga da se jave zastupnici Nansi Tireli (095/3890-753 | [email protected]) kako bi argumenti za hitnu izmjenu zakonske regulative bili jači i vjerodostojniji.

Hrvatski laburisti – Stranka rada od utorka 26. studenog pokreću akciju u više desetaka gradova Hrvatske kojom žele upozoriti na paket zakona kojim Vlada želi dodatno obespraviti sve građane – radnike, nezaposlene i umirovljenike

Akcijom se ukazuje na Vladino sveobuhvatno umanjenje dosadašnjih prava građana novim zakonima o radu, mirovinskom osiguranju te o povremenim poslovima. Vladin novi paket zakona znači da će građani ubuduće morati raditi 56 sati tjedno, bez definirane preraspodjele radnog vremena. I žene i muškarci pravo na odlazak u redovnu mirovinu stjecat će tek sa 67 godina života, a do odlaska u mirovinu radit će na kupone povremene poslove, bez bilo kakve sigurnosti radnog mjesta.

Novim Zakonom o radu predviđa se mogućnost da radnici odlukom poslodavca moraju raditi i 56 sati tjedno. Radnik će za ovakvu preraspodjelu morati potpisati poseban pristanak, a prema zakonu ne smije biti kažnjen ako odbije raditi više od 48 sati tjedno. No, budući da poslodavac i radnik nisu u jednakom položaju, realno je za očekivati da će poslodavci pokušati iskoristiti svoj položaj i tražiti od radnika da mu odrađuje praktički dnevnicu i pol, a da se mnogi radnici neće usuditi takav zahtjev odbiti.

Usto, novim se ZOR-om Agenciji za privremeno zapošljavanje omogućuje, umjesto dosadašnje jedne godine, „iznajmljivanje“ radnika nekoj firmi i do tri godine, pa čak i duže ako postoji kolektivni ugovor između Agencije i sindikata. Takav radnik gubi svaku zaštitu i može biti lošije plaćen od ostalih zaposlenika kod poslodavca, i može raditi i za minimalac ako je tako uređeno kolektivnim ugovorom.

Novim Zakonom o mirovinskom osiguranju granica za starosnu mirovinu i za muškarce i za žene podiže se sa 65 na 67 godina, a podiže se i granica za prijevremenu mirovinu sa 60 na 62 godine.

Pravu opasnost za tržište rada predstavlja Zakon o povremenim poslovima, koji dopušta da se jednostavni poslovi (fizički poslovi koji se obavljaju uz pomoć alata, pomoćni poslovi, čišÄ‡enje, održavanje okućnice, prenošenje, pomoć u kućanstvu, održavanje nasada i travnjaka itd.) rade tako da naručitelj posla kupi kupon za vaš rad, preko kojega uplaćuje plaću i doprinose. No, već idući stavak Zakona kaže da se tako mogu obavljati i svi drugi poslovi koji bi po karakteru odgovarali jednostavnim poslovima, čime je otvoren prostor da se širok krug poslova proglasi „jednostavnim, povremenim i ograničene gospodarske vrijednosti“. Bude li usvojen, teško zapošljivim i najugroženijim slojevima stanovništva mogućnost sklapanja ugovora u radu svest će se na minimum, što pokazuje da Vlada snažno promovira nesigurne i slabo plaćene poslove.

Hrvatski laburisti žestoko se protive Vladinoj fleksibilizaciji rada, po diktatu krupnog kapitala i financijskih centara moći, koja će rezultirati lakšim otpuštanjem, ali ne i lakšim zapošljavanjem. Vlada Zorana Milanovića ovim zakonskim paketom ide u susret zahtjevima kapitala kojemu su radnici potrošna roba, bez preuzimanja odgovornosti da im se pruži bilo kakva sigurnost i zaštita.

Stoga Laburisti upozoravaju građane da će, ne pobune li se na vrijeme, ovakvim zakonima ionako slabo tržište rada biti potpuno razoreno.

DETALJI AKCIJE

Početak i trajanje akcije od utorka, 26. studenog do daljnjega Mjesto i vrijeme održavanja akcije svi veći gradovi u Hrvatskoj, cijeli dan Način održavanja akcije na štandovima Hrvatskih laburista možete potpisati snažnu potporu Vladi ili se bučenjem pobuniti protiv paketa vladinih zakona uz to, na štandu možete preuzeti informativne materijale, porazgovarati sa aktivistima i uputiti svoju poruku našoj dragoj Vladi Informacije i detalji o akciji predsjednici ogranaka i podružnica u svim županijama (adresar) Promotivni materijal akcijski letak A5 (pdf) akcijski plakat B1 (pdf) priopćenje za javnost A4 (pdf)

Hrvatski laburisti – Stranka rada pridružuju se sindikalnom antivladinom prosvjedu u Zagrebu u znak protivljenja novom Zakonu o radu, Zakonu o mirovinskom osiguranju te Zakonu o povremenim poslovima. Stoga pozivamo sve građane da nam se pridruže u četvrtak, 5. prosinca 2013. godine u 9,30 sati na Trgu bana Josipa Jelačića odakle se kreće na Trg Sv. Marka.

Također, u gradovima sjedištima županija u četvrtak 5. prosinca od 10 do 11 sati organiziramo potporu zagrebačkom prosvjedu što je dio akcije Hrvatskih laburista “Pobuna!” kojom upozoravamo na Vladino sveobuhvatno umanjenje dosadašnjih prava građana novim paketom zakona.

Smatramo kako je Vladin potez povlačenja zakona o radu sa sutrašnje sjednice samo manevar kako bi se procijenila snaga otpora.

Vladina nova rješenja znače da će građani ubuduće morati raditi 56 sati tjedno, bez definirane preraspodjele radnog vremena. I žene i muškarci pravo na odlazak u redovnu mirovinu stjecat će tek sa 67 godina života, a do odlaska u mirovinu radit će na kupone povremene poslove, bez bilo kakve sigurnosti radnog mjesta.

Detaljnije informacije >> Javni poziv 5 sindikalnih središnjica za pridruživanje prosvjedu 5. prosinca >> Informacije o akciji Hrvatskih laburista “Pobuna!”

‘Okanite se ideoloških tema, ovi zakoni određuju budućnost’ – Povlačenje Zakona o radu sa sutrašnje sjednice Vlade je samo manevar Vlade u cilju da procijene sposobnost i snagu otpora kojega će tom zakonu prvenstveno pružati sindikati u RH i to je jedina istina – rekao je Dragutin Lesar. Novi Zakon o radu, Zakon o mirovinskom osiguranju te Zakon o povremenim poslovima Hrvatski su laburisti danas nazvali paketom antiradničkih zakona koji odgovaraju konceptu najbrutalnijeg oblika neoliberalnog kapitalizma i posljedica su brutalne pohlepe za profitom. Najvećim grijehom hrvatskih struktura od 2008. do danas nazvali su izostanak investicija, društvenog razvoja i otvaranja novih radnih mjesta, pa je time stvoreno društvo bez nade i bez perspektive, pa je, dodaju, moguće da se u hrvatskom društvu nameću ideološke teme zamagljivanja budućnosti ove zemlje i svih njezinih građana. Takvim zakonima gube zaposleni, nezaposleni, umirovljenici… – Povlačenje Zakona o radu sa sutrašnje sjednice Vlade je samo manevar Vlade u cilju da procijene sposobnost i snagu otpora kojega će tom zakonu prvenstveno pružati sindikati u RH i to je jedina istina. Sva tri zakona sa sobom nose cilj sniziti, oboriti cijenu rada. Takvim zakonima gube zaposleni, nezaposleni, umirovljenici, država jer će dobiti povećani broj ljudi na socijalnoj skrbi, a posebice mladi koji će osjetiti blagodati rada do 67. godine života od 2030 – rekao je predsjednik Hrvatskih laburista Dragutin Lesar te najavio da će se njegova stranka pridružiti sutrašnjem prosvjedu sindikalnih središnjica i da će njihovi aktivisti u 20 županijskih sjedišta od 10 do 11 sati sutra informirati građane o ovom paketu zakona. – Ovo nije pitanje samo sindikata, ni političkih stranaka, to je pitanje svih ljudi i zato upućujem apel svim ljudima – shvatite da ovi zakoni uređuju vašu budućnost, život, rad, mirovinu, sreću i zadovoljstvo, okanite se ideoloških tema, one su vam namjerno servirane kako bi vas onemogućile da saznate o kojim se projektima radi. Učinit ćemo sve da dobijemo većinu građana protiv ovakvog paketa zakona. Ovim paketom zakona hrvatska ide u dublju i daljnju krizu,i to je jedina istina – poručio je Lesar koji smatra da su ova tri zakona posljedica univerzalnog recepta svemoćne trojke – MMF-a, Svjetske banke i Europske komisije – koji, kako je rekao, ima šest sastojaka bez Vegete. – Omogućiti ostvarivanje natprosječne profitne stope, osigurati socijalni mir onemogućavanjem štrajka pod svaku cijenu, što niže nadnice, što jeftiniju komunikacijsku infrastrukturu, što niži ekološki standardi i brutalni napad na školski, zdravstveni i mirovinski sustav. Sve ovo prije je već odrađeno, sada slijedi završni udarac kad su u pitanju nadnice, školski, mirovinski i zdravstveni sustav. Istina je da ovo ima za cilj otpuštanje i u takvim uvjetima stjecanje 41 godinu mirovinskog osiguranja neće moći ostvariti niti trećina zaposlenih, u državi sa 360 tisuća nezaposlenih omogućavati dopunski rad umirovljenicima je dodatni šamar inteligenciji da to omogućava razvoj – objasnio je Lesar te dodao kako vlada zabluda da se ovi zakoni odnose samo na javni sektor, iako se odnose i na privatni javni sektor. Žele uvesti jeftinu radnu snagu Laburist Zlatko Tušak smatra da se novim Zakonom o radu želi uvesti jeftina i poslušna radna snaga u RH. Uvodi se obavezni 56 radni tjedan, a raspored će se odvijati prema želji poslodavaca. – Znajući da 80 posto radnika radi na određeno vrijeme po sadašnjim rješenjima Zakona o radu nikada neće uspjeti ostvariti punu starosnu mirovinu. Danas imamo raznih rent-a-car agencije u kojima iznajmljujemo vozila, a po novom zakonu uvodimo i agenciju u kojoj ćemo iznajmljivati rent-a-radnike – tvrdi Tušak te dodaje da se uvode i neka nova pravila koja će onemogućavati provođenje zakonitosti štrajka, iako je štrajk jedino oružje sindikatima da bi se postigla bolja i kvalitetnija prava vezano za radnika. Nansi Tireli govoreći o Zakonu o mirovinskom osiguranju rekla je kako ga “socijalno osjetljiva Kukuriku koalicija” donosi u zemlji bez investicija i s kontinuiranim padom BDP-a. – Svi ćemo morati raditi do 67. godine života, ali nam uz to velikodušno Vlada omogućuje da nakon tih 67 godina radimo i još dodatnih četiri sata. Pokušajmo zamisliti sami sebe na poslu koji sada radimo sa 67 godina, koliko jesmo konkurentni, mobilni, fleksibilni na tim radnim mjestima i koliko ćemo doprinijeti većoj konkurentnosti RH – brine se Tireli te dodaje kako bismo stekli 41 godinu radnog staža za odlazak u punu mirovinu, treba odraditi 89.544 sata, što će biti gotovo nemoguće postići uz ovaj novi paket zakona. Slovenci ovaj zakon odbili na referendumu Mladen Novak je za Zakon o povremenim poslovima rekao da služi zatvaranju radnih mjesta. Podsjetio je da su ovaj zakon Slovenci odbili referendumom. – S o bzirom na naša iskustva u RH, ja vjerujem da će se zakon krenuti primjenjivati u trgovačkim centrima pa ćemo imati slaganje artikala po policama gdje će normativ, uvjeti i cijena rada biti daleko ispod one koju imaju stalno zaposleni. Imajući u vidu maštovitost naših poslodavaca, ali i Vlade, ne bi me začudilo da jednog dana i kirurge na operacijama tretiramo kao povremeni posao jer ne operiraju cijeli dan, nego 2-3 sata, pa zato dobiju vrijednosni papir ili tzv. Vaučer. Sad se pojavljuje drugi problem, kako naplatiti vaučer, dobijete vrijednosni papir i u zakonu stoji da ga poslodavac mora platiti, ali ne piše što ako ne plati – tvrdi Novak te zaključuje da bi uz vaučere, skupljajući dva-tri radna sata dnevno ljudi trebati raditi 130 godina da bi napunili punih 41 godinu mirovinskog staža. – U paketu ovih zakona se vlada nažalost odrekla kompletnog radništva i cilj je očito do kraja uništiti radništvo u RH – zaključio je Novak. Izvor: http://www.vecernji.hr/hrvatska/okanite-se-ideoloskih-tema-ovi-zakoni-odreduju-buducnost-906764

Povodom akcije pet sindikalnih središnjica izjašnjavanja članstva o spremnosti na sudjelovanju u općem štrajku kako bi se spriječilo Vladino donošenje paketa antiradničkih zakona – Zakon o radu, Zakon o povremenim poslovima te promijenio Zakon o mirovinskom osiguranju, sve članove i simpatizere Stranke pozivam da se odazovu izjašnjavanju. Na izjašnjavanje su pozvani i zaposlenici koji nisu članovi sindikata.

Neovisno o tome je li riječ o izjašnjavanju organiziranom kod poslodavca u javnom ili privatnom sektoru, preporučam davanje potporu generalnom štrajku kako bi se preveniralo donošenje zakona kojima bi se radno zakonodavstvo u potpunosti urušilo, a budućnost u mirovini svakoga od nas u potpunosti uništila, pod uvjetom da je dočekamo.

Apeliram da svojim glasom u korist generalnog štrajka pravodobno ustanete protiv štetočinskih zakona kojima Vlada namjerava do kraja poništiti dostojanstvo rada i radnika, a isključivo u interesu kapitala.

Bude li ishod sindikalnog izjašnjavanja pozitivan za organizaciju generalnog štrajka, podsjećam da Hrvatski laburisti kao politička stranka ne mogu sudjelovati u njegovu organiziranju, ali mogu i hoće javnom potporom stati iza opravdanih zahtjeva sindikalnih središnjica.

Ovaj poziv i preporuku vam upućujem zbog sve učestalijih poziva naših ogranaka i članova na ovu temu.

Dragutin Lesar

Hrvatski laburisti – Stranka rada daje punu potporu štrajku solidarnosti. Pridružujemo se pozivu pet sindikalnih središnjica građanima i zaposlenicima u privatnom i javnom sektoru da se u utorak u što većem broju odazovu štrajku solidarnosti od 12 do 14 sati, a u srijedu prosvjedu na Markovu trgu protiv prijedloga izmjena Zakona o radu.

Tražimo povlačenje prijedloga novoga Zakona o radu, kojega u potpunosti smatramo antiradničkim i anticivilizacijskim. Postojeći Zakon o radu nastoji se dodatno fleksibilizirati, što je samo drugo ime za jednostavnije otpuštanje radnika, iako postojeće analize govore kako je navodno rigidni ZOR nisko na ljestvici razloga umiranja gospodarstva, nepokretanja investicija i neotvaranja novih radnih mjesta.

‘Najuspješnija Vlada koju je Hrvatska imala’, kako je samu sebe bez ijednog argumenta proteklog vikenda okrunila trenutačna postava u Banskim dvorima, pokušava donijeti opasni i najštetniji ZOR ikada, bez dogovora sa sindikatima i njime dodatno dramatično umanjiti prava i dostojanstvo radnika.

Radit će se do 60 sati tjedno, uz famoznu preraspodjelu radnog vremena. No, s obzirom na činjenicu da je od 2003. godine više od 83 posto ugovora o radu sklopljeno na određeno vrijeme, radnici neće biti u prilici preraspodijeliti radno vrijeme, jer će poslodavac u međuvremenu nakon što radniku istekne ugovor preko agencije unajmiti novog radnika kojeg će iskorištavati do krajnjih granica izdržljivosti. I sam je ministar rada poručio da možemo zaboraviti na podjelu na osam sati rada, osam sati odmora i osam sati spavanja. U njegovoj viziji u najgoroj robovlasničkoj maniri radnici su potrošna roba najniže vrste, mizerno plaćena ili, nerijetko, i potpuno neplaćena.

U državi u kojoj gotovo čitavi privatni sektor nije pokriven kolektivnim ugovorima, a oni u javnom okljaštreni do kraja, Zakon o radu mora biti jak jer ne postoje snažni i ozbiljni mehanizmi zaštite radnika. To sigurno nisu praktički nepostojeća inspekcija rada, niti spori, malobrojni i neučinkoviti radni sudovi.

Dobrim, poštenim, savjesnim i društveno odgovornim poslodavcima takav zakon ne treba.

On je pisan za neodgovorne, nepoštene, nesavjesne poslodavce koji profit zgrću na štetu radnika i utajom poreza, a u ovoj zemlji bivaju nagrađivani državnim odličjima i ‘zlatnima kunama’.

Stoga samodopadnoj, nesolidarnoj, socijalno potpuno neosjetljivoj, izoliranoj od stvarnog života i za radnike krajnje nezainteresiranoj Vladi poručujemo – kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost!

Hrvatski laburisti – Stranka rada

Laburisti u potpunosti podupiru akciju prikupljanja potpisa koju pokreću koordinacije udruga i sindikata za raspisivanje referenduma protiv monetizacije autocesta.

Upravljanje državnom imovinom tema je o kojoj smo u više navrata jasno iskazali svoj stav. Protivimo se nekontroliranoj rasprodaji državne imovine kao i davanju izgrađenih državnih cesta u koncesiju. Shodno tome ćemo i operativno podržati inicijativu koordinacije udruga i sindikata, a dodatni je razlog netransparentnost i neuvjerljivost Vlade u provođenju namjere “monetizacije autocesta”.

Proračunski razlozi su razumljivi, skupi krediti dolaze na naplatu i to je svakako veliki udarac na naš proračun i ukupni javni dug, ali, niti mi niti javnost, nismo uvjereni da je Vlada izabrala najbolji instrument, upravo suprotno! Predlagali smo, i nismo jedini, da se obveze reprogramiraju, a zatim otplaćuju putem obveznica koje bi otkupila Hrvatska narodna banka ili drugim sličnim instrumentima koje Vlada ima na raspolaganju. Tim prije što ne postoji javnosti dostupna i potpuna analiza isplativosti koncesioniranja autocesta. U kolovozu prošle godine Dragutin Lesar je ispred Hrvatskih laburista jasno rekao da “ne vjeruje Vladi tako dugo dok ne objavi studiju kojom bi pokazala da je tzv. monetizacija autocesta isplativija ili jedino moguće rješenje”. Studiju nismo vidjeli do danas!

Dodajmo tome da Strategija prometnog razvitka Republike Hrvatske nije gotova, a to podrazumijeva niz nepoznanica i rizika. Značajan je i problem što ugovor s koncesionarom podrazumijeva obvezu države da nadoknađuje štetu koncesionaru u sada neizvjesnom iznosu ukoliko je promet manji od planiranog. I tako idućih 40 godina.

Tako se ne upravlja državnom imovinom i strateškim resursima. Hoćemo li sutra isto učiniti sa šumama i vodama? Premijer će vjerojatno odgovoriti da su naši zahtjevi populistički, ali ga podsjećamo da je upravo on u svom nedavnom IzvješÄ‡u u Hrvatskom saboru istaknuo da je “populizam politika koja žrtvuje budućnost jedne zemlje za račun kratkotrajnih, najčešÄ‡e parcijalnih interesa”. U ovom poslu s autocestama sigurno je jedino da će koncesionar zaraditi, a mi u konačnici ne znamo koliko će to koštati Hrvatsku državu i njene građane.

Podsjećamo premijera na još jednu njegovu rečenicu u kojoj kaže: “dužni smo raspolagati svojom imovinom i svim resursima u korist jačanja nacionalne ekonomije, odnosno veće zaposlenosti i proizvodnje”. U kakvoj je to korelaciji s vrlo izglednom činjenicom da će koncesionar radi svog profita nakon nekoliko godina otpuštati ljude, a pitanje je i kakvu će kvalitetu usluge nuditi, i u kojem će nam stanju autoceste biti vraćene za četrdeset ili više godina?

Nedavno je i Institut za javne financije objavio vrlo ozbiljnu analizu (“Restrukturiranje javnih društava – ključ uspjeha reformi javnog sektora u Hrvatskoj”) upozoravajući da se monetizacija autocesta “čini” opravdanom mjerom “za hvatanje kratkog daha za državu”, ali da stanje javnih društava i državnih agencija ozbiljno ugrožava financijsku stabilnost”. I tu treba tražiti dugoročne odgovore na trenutno stanje koje ne možemo riješiti monetizacijom autocesta. Dapače, radi šnicle ostat ćemo bez krave!

Pozivam još jednom sve naše članove da se pridruže akciji i volonterski, bez stranačkih oznaka, pomognu realizaciji prikupljanja potpisa za ovaj izuzetno važan referendum. Možda će to natjerati Vladu da jasnim pokazateljima uvjeri građane koji se opravdano protive “monetizaciji autocesta” ili jednostavno odustane!?

Nansi Tireli
potrpedsjednica

Hrvatski laburisti-Stranka rada pokreću nacionalnu akciju STOP RASPRODAJI HRVATSKE

Iako iz Vlade demantiraju da se ide u rasprodaju hrvatskih tvrtki od strateške i nacionalne važnosti, činjenica je da je i dalje otvoren natječaj do 3. svibnja ove godine u kojem se traže ocjene stanja za “prodaju trgovačkih društava bez prethodno obavljenog restrukturiranja” i “prodaju trgovačkih društva uz prethodno obavljeno restrukturiranje“.

Radi se o listi od 54 tvrtke, među kojima se nalaze i Hrvatske autoceste, Janaf, HEP, Plinacro, Hrvatske šume, Hrvatska lutrija, ACI, Jadrolinija, Zračne luke, Hrvatska pošta, Petrokemija i Brijuni Rivijera, Odašiljači i veze d.o.o., i niz drugih.

Hrvatski laburisti-Stranka rada su protiv bilo kakve mogućnosti prodaje i privatizacije hrvatskih tvrtki zbog vrlo jasne činjenice – na popisu se nalaze strateške infrastrukturne tvrtke od državnog interesa koje se ne prodaju, niti se privatiziraju u zemljama u kojima je kapitalizam puno jačeg intenziteta.

Sjetimo se samo privatizacije Hrvatskog telekoma i kako je to završilo, uz sve ostale tvrtke koje su šapatom pale u divljoj privatizaciji i pretvorbi, gdje su nas opljačkali i gdje je većina radnika izgubila svoje radno mjesto. Ovoj Vladi ne vjerujemo da procjenu tih tvrtki izvodi samo radi uvida u njihovo stanje, jer obzirom na sve dosadašnje poteze, činili su sve samo ne štitili interese Republike Hrvatske.

Radi svega toga, Hrvatski laburisti će u narednom periodu pokrenuti niz prosvjeda protiv rasprodaje Hrvatske, kako bismo spriječili da se daljnjim postupcima čini šteta našim građanima i državi.

Predsjednik Hrvatskih laburista
Tomislav Končevski

Hrvatski laburisti – Stranka rada pozivaju Vladu Andreja Plenkovića u rasulu da podnese ostavku i tako očuvaju ostatke ostataka vlastitog dostojanstva, i Å¡to je joÅ¡ važnije, dostojanstvo građana Republike Hrvatske.

Raspadajuća Vlada, koja sve viÅ¡e izgleda kao nakupina nojeva s glavom u pijesku, svakim danom zorno potvrđuje da viÅ¡e nije u stanju upravljati procesima u državi, da nema ideja, rjeÅ¡enja, znanja ni volje za rjeÅ¡avanje nagomilanih problema u državi. Najnoviji slučajevi uruÅ¡avanja izvanredne uprave Agrokora, nemogućnosti pronalaska novog povjerenika jer nitko ne želi imati posla s ovakvom Vladom, nesposobnosti za izbor čelnice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, javne ostavke državnog tajnika za demografiju zbog Vladinih “folklornih mjera”, izbora Å¡ofera za konzula u New Yorku i niza drugih situacija pokazuju apsolutnu impotentnost Vlade da rjeÅ¡ava goruće situacije. Probleme na ‘stand-by’-u poput Ine, sisačke Rafinerije, LNG-a, Urinja i drugih da i ne spominjemo.

Jedino u čemu Vlada bilježi vrhunske uspjehe pogodovanje je podobnima, što je vidljivo iz savjetničkih naknada u Agrokoru, te uhljebljivanju stranačkih vojski i umnožavanju birokratskih prepreka što zagorčavaju život građanima i investitorima.
Za mizeran standard građana, od kojih je petina u zoni siromaštva, poražavajuće stanje u obrazovanju i zdravstvu, četvrtini građana koji skapavaju pod ovrhama i blokadama, rijekama ljudi koji bježe iz zemlje glavom bez obzira u potrazi za elementarno pristojnim životom Vlada nema ili, što je još gore, ne želi pronaći rješenja.

Vlada za koju više ne znamo ima li potporu većine u parlamentu stoga mora odstupiti i omogućiti građanima da iskažu svoju volju žele li i dalje da državom upravlja aktualna postava u Banskim dvorima. Plenkovićeva većina ionako je formirana uzurpacijom izbornih rezultata i minimum poštenja prema građanima i poštovanja prema državi nalaže raspisivanje novih izbora kako bi narod kao suveren izrekao svoju volju i odlučio tko ima njegovo povjerenje da vodi zemlju.

David Bregovac
Hrvatski laburisti – Stranka rada
predsjednik

Reagiranje na članak u Večernjem listu od 25. siječnja, pod naslovom „Otimanje drugog mirovinskog stupa je neodgovorni cinizam“, str. 12-13

Nakon silnih napisa i žalopojki bankarskog sektora, i pojedinih ekonomskih „stručnjaka“ o svetogrđu uopće rasprave o statusu drugog mirovinskog stupa, javila se još jedna već gotovo zaboravljena osoba (da nije bilo afera sa njegovim investicijskim fondom), bivši ministar financija Borislav Škegro, sa svojim komentarom u svezi drugog mirovinskog stupa.

Inače bivši ministar bio je poznat po tezi kako „umirovljenicima nismo dužni ništa“, a u povodu odluke o priznavanju duga umirovljenicima koju i danas spominje kao krimen Ustavnog suda. Drugim riječima umirovljenici su već tada bili krivci zbog stanja u gospodarstvu, galopirajućeg državnog duga, državnog zaduživanja, možda čak i pretvorbe i privatizacije.

U to isto vrijeme Škegro je bio savjetnik za gospodarstvo pokojnog predsjednika Tuđmana 1992. i 1993. godine, potpredsjednik Vlade 1993. do 1997. godine i konačno ministar financija 1997.- 2000., pa je imao uvid u rađanje današnjih tajkuna, predatora pretvorbe i privatizacije na hrvatski način. Nije li tu sjeme nizbrdice hrvatskog gospodarstva, zatvaranje poduzeća, oslobađanje nekretnina od radnika, umirovljenja po dekretu i sl.

U to vrijeme, krajem devedesetih, očito pod pokroviteljstvom Svjetske banke, financijskog lobija i blagoslova političke elite rođena je (umjesto dotadašnjeg modela mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti i izdvajanja od 20% od plaće) nova mirovinska reforma, s odgođenom primjenom od 2002. godine, definirana kroz tri mirovinska stupa i to:

– prvi stup baziran na temelju generacijske solidarnosti u visini 15%

– drugi mirovinski stup na bazi obavezne kapitalizirane štednje mirovinski s izdvajanjem od 5% na osobne račune osiguranika (preko obaveznih mirovinskih fondova) i

– treći dobrovoljni mirovinski stup.

Iskustva nije bilo, osim čileanskog koji smo i pokušali kopirati, nego samo pretpostavke kako će se odvijati sustav, sve dok prvi osiguranik koji je otišao u mirovinu nije shvatio da je oštećen za 30%, jer je primio za toliko manju mirovinu nego da je ostao u I. stupu. Radi opravdanog pritiska tih umirovljenika i sagledavanja stvarnog stanja prihvaćeno je da svaki osiguranik koji je dobrovoljno osiguran u oba stupa, može odlučiti kada stekne uvjete za mirovinu po kojem modelu će mirovinu primati. Koliko je sustav dobar vidi se da su do sada gotovo svi osiguranici kad su stekli uvjet za mirovinu, izabrali povrat u I. stup, odnosno da im se mirovina izračuna kao da su bili uvijek u I stupu.

Zakonodavac je već tu napravio pogrešku što nije odmah odlučio da se osiguranici koji su dobrovoljno izabrali osiguranje u prvom i drugom stupu odmah opredijele dali se žele vratiti u I stup, nego je dozvolio da to osiguranik može napraviti tek kada stekne uvjete za mirovinu. Takvim modelom zakonodavac je ostavio fondovima da raspolažu tim novcem do stjecanja uvjeta osiguranika za mirovinu i njegove odluke po kojem modelu će mirovinu primati (a u pravilu je to mirovina iz prvog stup)

Taj eksperiment, ako se ne zaustavi, imat će katastrofalne posljedice sve do 2025. godine.

San zagovornika drugog stupa o povećanju doprinosa za drugi mirovinski stup s obzirom na ekonomska kretanja u zemlji, s obzirom na rizike ulaganja, razinu zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti i broja umirovljenika, stvarno je samo san. I dobro da je san, jer bi rezultat bio jednako tragičan poput rezultata pretvorbe i privatizacije.

Zabrinutost gospodina Škegre, kao i čitavog financijskog lobija, za budućnost naše djece je naglašavanje samo jedne strane medalje. Jer na jednoj, kako piše gospodin Škegro, je 30 milijardi koje su uzeli umirovljenici uz pomoć Ustavnog suda i politike već oteli, te sada želi uzeti s privatnih računa 58 milijardi kuna našoj djeci. Vrlo patetično i neistinito.

Tko je pitao građane kad je drugi stup usvojen u Saboru oduzimanjem 5% ili 5 milijarde godišnje iz drugog stupa. Od koga je uzet? Od umirovljenika koji su iz njega primali mirovine, a prethodno su svojim radom, na temelju generacijske solidarnosti, izdvajali 20% za svoje roditelje i druge umirovljenike i nitko ih nije pitao da li se s tim slažu.

Ta su sredstva fiktivno uplaćena na privatne račune osiguranika u obliku obavezne štednje umjesto u proračun, a zapravo su u efektivnom vlasništvu inozemnih banaka.

Već sada je procjena nekih ekonomista da sa sadašnjim modelom i tempom zaduživanja, već za dvije godine imat ćemo dug u visini 90% BDP. Takav put je put ka bankrotu. To se mora spriječiti.

I upravo radi toga Sindikat umirovljenika upozorava da je današnji model drugog obaveznog mirovinskog stupa, vrlo važan faktor za smanjenje duga i stabilnost proračuna. Stabilnost proračuna je bitna kako za otplatu dugova, tako i za financiranje proračunskih rashoda među kojima su i mirovine za 1,180.000 umirovljenika

Nije li sada pravi trenutak za poduzimanje iste mjere kakvu su već poduzele mnoge druge zemlje: ukidanja ili zamrzavanja drugog stupa jer je preskup, štetan i prerizičan?

Predlažemo stoga ove godine staviti moratorij na primjenu drugog mirovinskog stupa i sredstva uplaćivati isključivo u prvi mirovinski stup.

Nadalje, neosporno je kako je 15 posto doprinosa u prvi javni stup prenisko, te da odmah treba vratiti obvezu uplate u prvi mirovinski stup na prijašnjih 20 posto (po visini stope doprinosa smo na dnu EU).

Treće, drugi mirovinski stup treba biti dragovoljan, te svima koji to žele, uz otvorenu preporuku onima koji imaju primanja niža od 7.000 kn mjesečno da je to za njih povoljnije, već ove godine treba omogućiti prijelaz (zajedno s njihovom štednjom) u prvi mirovinski stup. Četvrto, stope doprinosa za dobrovoljni mirovinski stup trebaju biti podložne izboru osiguranika. A na kraju, Sindikat umirovljenika Hrvatske nije za potpuno ukidanje drugog stupa, već za kreiranje dobrovoljnog modela profesionalne štednje, po ugledu na većinu zapadnoeuropskih zemalja. A za one koje zanimaju detalji, dovoljno je ostvariti uvid u brojne propale investicije bankarskih mirovinskih fondova, među kojima su Centar i Credo banka, Nexe grupa, IGH, Ingra, Magma, Dalekovod, ali i Questus fond gospodina Škegre, koji se samo panično boji osobnih gubitaka, kao i brojni menadžeri fondova koji zarađuju visoke upravljačke naknade i bonuse, a državi za posuđivanje novaca naplaćuju visoke kamate. Pa gdje je tu logika?

Ivo Marjanović, član Predsjedništva Sindikata umirovljenika Hrvatske