Reagiranje na Älanak u VeÄernjem listu od 25. sijeÄnja, pod naslovom „Otimanje drugog mirovinskog stupa je neodgovorni cinizam“, str. 12-13
Nakon silnih napisa i žalopojki bankarskog sektora, i pojedinih ekonomskih „struÄnjaka“ o svetogrÄu uopÄe rasprave o statusu drugog mirovinskog stupa, javila se još jedna veÄ gotovo zaboravljena osoba (da nije bilo afera sa njegovim investicijskim fondom), bivši ministar financija Borislav Škegro, sa svojim komentarom u svezi drugog mirovinskog stupa.
InaÄe bivši ministar bio je poznat po tezi kako „umirovljenicima nismo dužni ništa“, a u povodu odluke o priznavanju duga umirovljenicima koju i danas spominje kao krimen Ustavnog suda. Drugim rijeÄima umirovljenici su veÄ tada bili krivci zbog stanja u gospodarstvu, galopirajuÄeg državnog duga, državnog zaduživanja, možda Äak i pretvorbe i privatizacije.
U to isto vrijeme Škegro je bio savjetnik za gospodarstvo pokojnog predsjednika TuÄmana 1992. i 1993. godine, potpredsjednik Vlade 1993. do 1997. godine i konaÄno ministar financija 1997.- 2000., pa je imao uvid u raÄanje današnjih tajkuna, predatora pretvorbe i privatizacije na hrvatski naÄin. Nije li tu sjeme nizbrdice hrvatskog gospodarstva, zatvaranje poduzeÄa, oslobaÄanje nekretnina od radnika, umirovljenja po dekretu i sl.
U to vrijeme, krajem devedesetih, oÄito pod pokroviteljstvom Svjetske banke, financijskog lobija i blagoslova politiÄke elite roÄena je (umjesto dotadašnjeg modela mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti i izdvajanja od 20% od plaÄe) nova mirovinska reforma, s odgoÄenom primjenom od 2002. godine, definirana kroz tri mirovinska stupa i to:
– prvi stup baziran na temelju generacijske solidarnosti u visini 15%
– drugi mirovinski stup na bazi obavezne kapitalizirane štednje mirovinski s izdvajanjem od 5% na osobne raÄune osiguranika (preko obaveznih mirovinskih fondova) i
– treÄi dobrovoljni mirovinski stup.
Iskustva nije bilo, osim Äileanskog koji smo i pokušali kopirati, nego samo pretpostavke kako Äe se odvijati sustav, sve dok prvi osiguranik koji je otišao u mirovinu nije shvatio da je ošteÄen za 30%, jer je primio za toliko manju mirovinu nego da je ostao u I. stupu. Radi opravdanog pritiska tih umirovljenika i sagledavanja stvarnog stanja prihvaÄeno je da svaki osiguranik koji je dobrovoljno osiguran u oba stupa, može odluÄiti kada stekne uvjete za mirovinu po kojem modelu Äe mirovinu primati. Koliko je sustav dobar vidi se da su do sada gotovo svi osiguranici kad su stekli uvjet za mirovinu, izabrali povrat u I. stup, odnosno da im se mirovina izraÄuna kao da su bili uvijek u I stupu.
Zakonodavac je veÄ tu napravio pogrešku što nije odmah odluÄio da se osiguranici koji su dobrovoljno izabrali osiguranje u prvom i drugom stupu odmah opredijele dali se žele vratiti u I stup, nego je dozvolio da to osiguranik može napraviti tek kada stekne uvjete za mirovinu. Takvim modelom zakonodavac je ostavio fondovima da raspolažu tim novcem do stjecanja uvjeta osiguranika za mirovinu i njegove odluke po kojem modelu Äe mirovinu primati (a u pravilu je to mirovina iz prvog stup)
Taj eksperiment, ako se ne zaustavi, imat Äe katastrofalne posljedice sve do 2025. godine.
San zagovornika drugog stupa o poveÄanju doprinosa za drugi mirovinski stup s obzirom na ekonomska kretanja u zemlji, s obzirom na rizike ulaganja, razinu zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti i broja umirovljenika, stvarno je samo san. I dobro da je san, jer bi rezultat bio jednako tragiÄan poput rezultata pretvorbe i privatizacije.
Zabrinutost gospodina Škegre, kao i Äitavog financijskog lobija, za buduÄnost naše djece je naglašavanje samo jedne strane medalje. Jer na jednoj, kako piše gospodin Škegro, je 30 milijardi koje su uzeli umirovljenici uz pomoÄ Ustavnog suda i politike veÄ oteli, te sada želi uzeti s privatnih raÄuna 58 milijardi kuna našoj djeci. Vrlo patetiÄno i neistinito.
Tko je pitao graÄane kad je drugi stup usvojen u Saboru oduzimanjem 5% ili 5 milijarde godišnje iz drugog stupa. Od koga je uzet? Od umirovljenika koji su iz njega primali mirovine, a prethodno su svojim radom, na temelju generacijske solidarnosti, izdvajali 20% za svoje roditelje i druge umirovljenike i nitko ih nije pitao da li se s tim slažu.
Ta su sredstva fiktivno uplaÄena na privatne raÄune osiguranika u obliku obavezne štednje umjesto u proraÄun, a zapravo su u efektivnom vlasništvu inozemnih banaka.
VeÄ sada je procjena nekih ekonomista da sa sadašnjim modelom i tempom zaduživanja, veÄ za dvije godine imat Äemo dug u visini 90% BDP. Takav put je put ka bankrotu. To se mora sprijeÄiti.
I upravo radi toga Sindikat umirovljenika upozorava da je današnji model drugog obaveznog mirovinskog stupa, vrlo važan faktor za smanjenje duga i stabilnost proraÄuna. Stabilnost proraÄuna je bitna kako za otplatu dugova, tako i za financiranje proraÄunskih rashoda meÄu kojima su i mirovine za 1,180.000 umirovljenika
Nije li sada pravi trenutak za poduzimanje iste mjere kakvu su veÄ poduzele mnoge druge zemlje: ukidanja ili zamrzavanja drugog stupa jer je preskup, štetan i preriziÄan?
Predlažemo stoga ove godine staviti moratorij na primjenu drugog mirovinskog stupa i sredstva uplaÄivati iskljuÄivo u prvi mirovinski stup.
Nadalje, neosporno je kako je 15 posto doprinosa u prvi javni stup prenisko, te da odmah treba vratiti obvezu uplate u prvi mirovinski stup na prijašnjih 20 posto (po visini stope doprinosa smo na dnu EU).
TreÄe, drugi mirovinski stup treba biti dragovoljan, te svima koji to žele, uz otvorenu preporuku onima koji imaju primanja niža od 7.000 kn mjeseÄno da je to za njih povoljnije, veÄ ove godine treba omoguÄiti prijelaz (zajedno s njihovom štednjom) u prvi mirovinski stup. Äetvrto, stope doprinosa za dobrovoljni mirovinski stup trebaju biti podložne izboru osiguranika. A na kraju, Sindikat umirovljenika Hrvatske nije za potpuno ukidanje drugog stupa, veÄ za kreiranje dobrovoljnog modela profesionalne štednje, po ugledu na veÄinu zapadnoeuropskih zemalja. A za one koje zanimaju detalji, dovoljno je ostvariti uvid u brojne propale investicije bankarskih mirovinskih fondova, meÄu kojima su Centar i Credo banka, Nexe grupa, IGH, Ingra, Magma, Dalekovod, ali i Questus fond gospodina Škegre, koji se samo paniÄno boji osobnih gubitaka, kao i brojni menadžeri fondova koji zaraÄuju visoke upravljaÄke naknade i bonuse, a državi za posuÄivanje novaca naplaÄuju visoke kamate. Pa gdje je tu logika?
Ivo MarjanoviÄ, Älan Predsjedništva Sindikata umirovljenika Hrvatske
| Broj posjeta: 784 |