Vražja stvar taj Facebook: antička agora u digitalno doba. Ili starorimski forum. Glas javnosti, čitamo u povodu HDZ&Mostovih; „pregovora“ o strukturi buduće vlade i konspirativnog licitiranja imenima mogućih ministara, traži podnošenje kaznene prijave protiv metkovićkog psihijatra, šefa tzv. HDZ-a 2 – stranke i političke platforme službenog naziva Most nezavisnih lista – Bože Petrova zbog „zloporabe javnobilježničke isprave i prijevare 320.000 birača“ na prošlim parlamentarnim izborima. Pa onda ista „ljubav“ prema napadno prevrtljivom i nevjerodostojnom HDZ-ovom izbornom spasitelju Petrovu: „Troje članova moje obitelji dalo je glas prevarantu i zato sam ih iselio iz stana; eno ih, spavaju i jedu u garaži“. „Zar se taj ne boji Boga kad se usudi tako podlo mazati oči građanima; gdje mu je katolički osjećaj za sedam smrtnih grijeha?“ – retorički domeće treći.

Navodno se bogobojazan otac troje djece Božo Petrov skamenio od neugode i straha na sjednici Nacionalnog vijeća Mosta, odali su novinarima neki mostovci, kad je pročitao da ga desničarski ekstrem pod mitrom sisačkog biskupa Vlado Košić dan uoči Badnjaka prostački grdi na svom Facebook profilu. Nazvao ga je veleizdajnikom koji gura državu u „komunističke ralje“, a Petrov je, lažljivo, samo hinio priklanjanje Mosta koaliciji Hrvatska raste. Samo su totalni hlebinci vjerovali da će Petrov u vlast s SDP-om i koalicijom Hrvatska raste, tvrdi bivši predsjednik RH u kolumni u Autografu.hr. Smišljeno je povukao za nos i SDP s partnerima i cjelokupnu javnost. I svojih oko 320.000 birača. Pogazio i svoju prisegu ovjerenu javnobilježničkom ispravom da Most neće koalirati ni sa SDP niti s HDZ-om, jer su te stranke „krive za svu nesreću RH u prošlih 25 godina“.

Ništa od prisege. Nakon (ne)očekivane lustracije unutar Mosta, kojom se 19 saborskih mandata otopilo na 15, u dosluhu je s politikantski zauzetim vrhom „Crkve u Hrvata“ mogla početi završna faza uhljebničke/foteljaške operacije podjele plijena. Populističko-demagoški prozvane „pregovorima o reformskoj vladi s nestranačkim ‘domoljubno-stručnim’ (sic, Karamarkov nebulozan gemišt nespojivih sastojaka) premijerom“. Nesretni sisački biskup našao se pozvanim istog časa obnoviti svoj Facebook profil – zatvorio ga je odmah nakon što su ga građani zasuli lavinom uvreda i negodovanja zbog „komunističkih ralja“ – te se po mitri posuo debelim slojem pepela i ispričao Boži Petrovu. Ta, svoji smo, zar ne?

To što se između vođe Mosta „nezavisnih“ lista Bože Petrova i šefa HDZ-ovih „domoljuba“ Tomislava Karamarka događalo od večeri uoči katoličkog Badnjaka do ponedjeljka/utorka uoči Sveta tri kralja, izazvalo je mučninu u želucima većine građana. Prosvjedi na društvenim mrežama samo su dio negativnog naboja šire društvene javnosti, što je tek uvod svemu nemilom što slijedi. Građani masovno shvaćaju da se radi o neozbiljnom, politički nezrelom i možda moralno upitnom društvu 23 koalicijska partnera (osam „domoljuba“ s HDZ-om i 15 mostovaca), koje se rigidnom poslijeizbornim alkemijom, primjetno foteljaških/uhljebničkih apetita, dokopalo formalnih uvjeta za uspon na vlast.

Rogovi u vreći načelno telale o užasnom „stanju nacije“ za koje su, jelte, krivi isključivo SDP/Zoran Milanović i troje partnera u prošle četiri godine. Nikako Otac Domovine (sic) Franjo Tuđman – koji je dopustio ratno profiterstvo i kriminalnu pretvorbu/privatizaciju narodnog vlasništva – te HDZ u 18 godina vlasti u RH!? Je li Ivica Račan/Zoran Milanović izmislio otrov „150-200 bogatih hrvatskih obitelji“ za masovno uništenje građana i gospodarstva ili je sedam godina SDP-ove vlasti iznjedrilo korupciju, sveprisutan kriminal, klijentelizam, nepotizam i ina zla divljeg, predatorskog kapitalizma na primitivan hrvatski način?

Hrvatska je krvavo platila „domoljublje“ prvaka „državotvorne politike“, na koju se opet poziva Karamarkova šira družina novih/starih uhljeba. Opljačkana imovina se procjenjuje na oko 300 milijardi eura. Tu su korijeni gospodarskog, društvenog i moralnog kolapsa zemlje i dužničkog ropstva građana, koje je postalo masovna dnevna patnja. Zemlja na prosjačkom štapu – čije bi savjesno i zauzeto političko vodstvo bilo u stanju raspoloživim resursima RH pružiti udoban/bezbrižan život građanima – maloumno tjera „Hrvatice i Hrvate“ u pučke kuhinje i prekopavati kontejnere s kućnim otpadom. SDP-u se može nabiti na nos, što u dva mandata koalicijske vlasti nije odlučnije i učinkovitije čupao taj korov i suzbijao parazite.

„Imamo Hrvatsku!“ – stiskao je Tuđman zube i šake onomad na kninskoj tvrđavi. Redikulozni će Ljubo Česić Rojs kasnije izlanuti čuvenu: „’Ko je jamio, jamio je“. I imat će pravo. Ustavni sud RH, kojem se politikantski mijenjalo paragrafe o izboru sudaca ne bi li se Jasni Omejec legaliziralo crnu togu, „proslavit“ će se lani odlukom o zastarijevanju slučajeva ratnog profiterstva i pretvorbenog kriminala. A pretvorbeni kriminalci i ratni profiteri, od kojih svatko od nas poimence poznaje barem dvojicu-trojicu, mirno šeću kao „časni i ugledni građani“, pače „veliki Hrvati, domoljubi, branitelji i vjernici“. I razmeću se nevjerojatnim bogatstvom za čije porijeklo država niti želi pitati niti su ga oni ikom dužni dokazivati.

Mnogi su od njih na važnim državnim i „braniteljskim“ dužnostima, sada opet i u Hrvatskom saboru, pa će osuđeni ratni zločinac, deklarirani ksenofob, proustaški jurišnik, pacijent pravosudnog tretmana, politički analfabet iz pasivnog kraja i ini među besprizornima svršavati od sreće kad ih Željko Reiner oslovi „časnim zastupnikom/com“, a mjesečno osvane na računu „reducirana“ saborska plaća od kojih 15.000 kuna. Da ti pamet stane. Legendarni bi Mladen Delić dreknuo iz svega glasa, ali sada od groze i nevjerice: „Ljudi, je li to moguće!?“ Jest. Samo što to Karamarko i Petrov ne bi priznali ni pred streljačkim strojem.

Oko političkog plijena koji se još dade nekako popabirčiti u Bijednoj Našoj sjatilo se sada dvadeset troje grabežljivih kojima, je li, nije do fotelja, novca i moći, nego do „reformi“ i „narodnog dobra“ (sic). Samo im je to na pameti, a da bi „preuzeli odgovornost“ (sic) – koja je u RH već 25 godina politički izlizana frazetina, bez ikakva smisla i sadržaja – moraju zasjesti u odgovarajuće fotelje. Sliči to šareno, neodgovorno društvo goropadnom jatu lešinara što se neobuzdano gura nad ostacima strvine, grakće, mlatara krilima i nasrće razjapljenim kljunovima jedan na drugoga. Lavovi su se već nasitili i lijeno odvukli u svoje kržljave hladovine.

Strašno neugodan prizor to jalovo i beskonačno Karamarko-Petrov razvlačenje i uporno obmanjivanje javnosti. Solidarno su uključili u lešinarenje najveću uvredu zdravoj pameti: Karamarkovo instaliranje na premijerski fotelj kanadskog Hrvata Tomislava Tima (sic) Oreškovića koji jedva natuca hrvatski jezik. Smokvin list za njegovo premijersko soliranje i Petrovljevo sekundiranje. Nazivi dužnosti u novoj vladi uopće nisu važni, jer će slijed odlučivanja biti: Tomislav Karamarko – Božo Petrov – Tihomir Orešković. Plus Ivan Lovrinović (Most) i Branko Hrg (HSS) kao paralelni politički fikusi. „
Reformska“ momčad iz snova. Hrvatska, drž’ gaće!

Da se uistinu Hrvatskoj ne piše dobro s takvom i tako sporno skrpljenoj vlasti, dade se naslutiti iz načina te tu i tamo provaljenog sadržaja HDZ&Mostovih; „pregovora“ o resorima i imenima budućih ministara. Neki su među njima takvih ljudskih, stručnih i političkih pedigrea da bi im pojedinačno bilo krajnje neumjesno povjeriti na čuvanje i dvije ovce nacrtane na papiru. Neki pak HDZ-ovi prvaci nisu pokazali znanja, volje i iole vrijednih rezultata u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor, a sada se opet guraju vedriti i oblačiti s Karamarkom.

Za popišati se od smijeha kad se ljudi u zrelim godinama usude javno valjati laži i nebuloze kao produkte svoje natprosječne inteligencije u koju, dakako, ne stane barem zrno sumnje da će ih građanski zdrav razum pročitati kao šarlatane niskog uhljebničkog profila. Kao i buljuk „domoljubnih“ marginalaca i samozvanih vođa nekih od 1206 „braiteljskih“ udruga, koji samostalno nemaju izbornu prođu ni u svojim mjesnim odborima i gradskim četvrtima. Sam je Božo Petrov na prošlim izborima dobio tek 764 preferencijalna glasa među 16.788 stanovnika Grada Metkovića (popis 2011.), što više od ičega govori koliko su gradonačelnik i Most omiljeni u gradu na Neretvi. A šire, u Hrvatskoj? Ma, dajte najte.

Ironijom sudbine, on će kao Karamarkov mali od kužine suodlučivati o državnom novcu i sudbinama građana u iduće četiri godine. No, dobro, Ivan Tepeš (HSP AS) neće biti ministar obrane ni HDZ-ova Josipa Rimac (pod pravosudnim tretmanom zbog navodno nekretninskog kriminala) ministrica pravosuđa, ali i takva su imena predviđena koalicijskim sporazumima „budemo li u poziciji formirati vlast“. I, indikativna caka: Karamarko i Petrov slažu resorski domino, igraju kadrovsku simultanku sa živim figurama, ali – bez mandatara Oreškovića.

Kako to, ako su ta dvojica uglas obnarodovali da će „domoljubni stručnjak“ iz Kanade biti neovisan izbornik vladine momčadi? Pomoćnički će dvojac, vidi vraga, zidaju vladu po svom projektu, a najvjerojatniji će premijer samo potpisati – uporabnu dozvolu. Složna braća kuću grade. Divota. „Prijedlog koji je iznijela Domoljubna koalicija je na tragu onog za što se Most zalagao od samog početka, racionalizacije državnih institucija“, potvrđuje Petrov. „Imamo još dva tjedna pregovore, što je kratko vrijeme i u suradnji s Domoljubnom koalicijom napravit će se tim ljudi koji će u idućih šest mjeseci analizirati postojeću situaciju i napravit će se kvalitetan plan, ne samo za ministarstva nego i za državne agencije i državne upravne organizacije.“ Sic. Jadni Petrov ne zna da ne postoje „državne upravne organizacije“, a puna su mu usta „reformi“ – uprave. Neozbiljno.

Bla, bla, bla… „Ga, ga, ga, ga, ga!“ – završio bi svoju „Pačju školu“ ponajbolji majstor (ne samo) dječjeg stiha na europskom Jugoistoku Jova Jovanović Zmaj. „Učio ih, učio/ od srede do petka,/ al se nisu odmakli/ dalje od početka./ Nije bilo uspeha/ učiteljskom trudu,/ cela muka njegova/ ostade zaludu./ Ništa više ne nauči/ pačurlija ta,/ nego što je i pre znala./ Ga, ga, ga, ga, ga!“ Toj neozbiljnoj i već vidljivo nesposobnoj družini HDZ&Most; valjda treba cijeli jedan mandat za razgovore, pregovore, planiranje, prihvaćanje i odustajanje, pisanje pa brisanje, a onda još jedan da konačno počnu „reforme“, kojima će narasti tolika brada da će postati besmislene. Hrvatska, drž’ gaće!