Je li imenovanje novih sudaca protuzakonito?

Je li moguće da Državno sudbeno vijeće krši zakon? Iz neznanja ili namjerno, svejedno je, posljedice su iste.

U četvrtak 3. veljače 2011. u 12 sati u Hrvatskom saboru svečanu prisegu polažu novoimenovani suci Vrhovnog suda RH, Upravnog suda RH, Visokog prekršajnog suda RH, Županijskog suda u Zagrebu, Županijskog suda u Splitu, Županijskog suda u Velikoj Gorici, Županijskog suda u Varaždinu, te trgovačkih, općinskih i prekršajnih sudova.

Tekst prisege glasi:

“Prisežem da ću se u obavljanju sudačke dužnosti pridržavati Ustava i zakona, suditi po najboljem znanju, savjesno i nepristrano, te štititi cjelovitost, suverenitet i državno ustrojstvo Republike Hrvatske i Ustavom i zakonom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina“.

Sucima i njihovoj prisezi treba vjerovati. Posebno jer druge nema i jer su položili ovu prisegu. Zakon po kojem su suci imenovani promijenjen je nedavno (Zakon o državnom sudbenom vijeću) i postupak imenovanja sudaca više nije tako jednostavan. Naime, za imenovanje je potrebno završiti posebno obrazovanje u Pravosudnoj akademiji. Da bi se sucima, a posebno onima u višim sudovima, ipak malo olakšao život, da ne moraju sad odjednom pohađati Pravosudnu akademiju (koju Zakon izričito traži) i petljati se s propisima, koje smo radi zatvaranja Poglavlja 23 hitno donijeli, stvar se malo požurila, pa je:

– dana 20. siječnja 2011. na 24. sjednici DSV imenovao 18 sudaca.

– dana 27. siječnja 2011. na 25. sjednici DSV imenovao 13 predsjednika sudova.

Takvu ekspeditivnost (sve u tjedan dana) naše pravosuđe ne pamti. Član i predsjednik DSV- a je Ivan Turudić, istovremeno predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, što prema istom zakonu ne bi smio biti, ali to su ipak detalji. Oni, doduše, sve odluke DSV-a čine nezakonitim, ali valjda su i to detalji.

Prema članku 9. Poslovnika DSV –a:

„Sjednice su javne, osim kada se odlučuje o stegovnoj odgovornosti“.

DSV je od svog postanka ispoštovao ovu odredbu tako da je najkasnije dan prije održavanja sjednica izvješćivao medije o sjednici i dnevnom redu. Osim, baš za posljednje dvije sjednice.

U žurbi se zaboravilo, a slučajno prispjelog novinara se, radi fer igre, nije pustilo na sjednicu.

Prema članku 94. Zakona o DSV- u:

„Svi postupci imenovanja sudaca koji su u tijeku nastavit će se i provesti po odredbama zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu ovog Zakona, osim što će se suci imenovati stalno.

Svi postupci pred Državnim sudbenim vijećem provest će se i dovršiti po odredbama zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu ovog Zakona“.

U vrijeme stupanja na snagu Zakona postupak imenovanja novih sudaca bio je u tijeku, odnosno natječaji su objavljeni, rokovi za prijavu istekli. Dakle, ispravno je bilo primijeniti stari zakon i ne maltretirati ljude. Jedino, DSV, naše vrhovno sudsko tijelo, zaboravilo je da je po prethodnom zakonu bilo potrebno zatražiti mišljenje saborskog Odbora za pravosuđe. Tu su se ravnali po novom zakonu i nisu nikoga ništa pitali. Valjda su u žurbi smetnuli s uma. Ili su mislili da nema smisla maltretirati sabornike s nečim čim se ubuduće ionako neće baviti.

Dio kandidata na natječajima nije dobio odluke o imenovanju, odluke nisu objavljene u Narodnim novinama i čitav brzinski postupak proveden je očito u skladu s pravnom odredbom da se „našim ljudima“ pomogne malo po babu, ali više po stričevima, kao najznačajnijom pravnom maksimom u pravosudnom sustavu Republike Hrvatske.

Radi li se ovdje o posvemašnoj traljavosti ili o zadnjim pokušajima da se prijekim postupkom na položaje u sudbenoj vlasti postave ljudi koje je netko prije odabrao, stvarno je teško zaključiti. Vjerojatno je oboje u pitanju.

U Zagrebu 2. veljače 2011.

Dragutin Lesar