“Završno slovo pljačkaške priče se ispisuje. Dužni smo dignuti svoj glas. Svi koliko god nas ima. Poslije više nema kajanja.”
Ministarstvo gospodarstva u javnu je raspravu (na svojim stranicama i na okruglo osam dana) stavilo prijedlog Zakona o strateškim investicijama. Zvuči impozantno, a sadržava monumentalno.
Naime, što? Hrvatska, samostalna, slobodna, neovisna i suverena, svoje se suverenosti lišava svim silama. I to bez obzira tko je na vlasti – socijaldemokrati ili pučani. Lišili smo se financijske suverenosti kad smo (sanirane) banke prodali strancima za sitni keš.
Lišili smo se razvojne suverenosti kad smo tvrtke s razvojnim institutima prodali (poklonili) stranim i domaćim tajkunima koji su u prvom koraku zatvorili institute (sjeća li se još netko Plive ili Jugoturbine?). Lišili smo se industrijske suverenosti uništivši cjelokupnu prerađivačku industriju suludim nametima i još luđim fiksnim (i preniskim) tečajem Eura, a sve u korist uvoznika. Lišili smo se prehrambene suverenosti sustavno uništavajući domaću poljoprivredu kroz dva desetljeća. Lišili smo se vojne suverenosti ulaskom u NATO pakt. Lišili smo se političke i fiskalne suverenosti ulaskom u EU i njenu „bankarsku uniju“. Ostalo je još nešto zemlje (poljoprivredne i slične), ostala je voda, ponešto infrastrukture (ceste, željeznice, telefonija je već davno prodana), jedna banka i jedno osiguravajuće društvo.
Zakon o strateškim investicijama ima ozbiljnu nakanu riješiti nas i toga. Pa smo onda mirni, nemamo ništa i možemo golom stražnjicom u bijeli svijet.
Prethodne HDZ-ove vlasti opljačkale su što se opljačkati dalo, pokradeno je sve što nije bilo čvrsto prikovano čavlima. A ponekad su pokrali i čavle. Socijaldemokratsko-liberalna (više liberalna nego bilo što drugo) vlast prvu je godinu svog vladanja posvetila izvlačenju novca iz džepova građana. Bili su uspješni i efikasni i svoj su naum proveli. Ostatak mandata, sudeći prema odredbama Zakona o strateškim investicijama, usmjerit će sve svoje snage na to da se riješe onog što HDZ nije uspio uništiti. Više nema mogućnosti rezanja i stezanja, a ovo blago je ostalo. Kako izgleda, neće dugo.
Sada je otprilike jasno zašto Vlada čitavo vrijeme odbija izraditi strategiju gospodarenja državnom imovinom. Njena je strategija – prodaj sve što imaš (sad nam se i Njemačka smije i njihove novine objavljuju naslove poput „Velika rasprodaja u Hrvatskoj“. A mi bi trebali povjerovati da se ministar Vrdoljak brine za nezaposlene. Godinu dana se nije brinuo (broj je rastao i rastao), a sad se naglo brine. ‘Ajde, nemoj!
Iz istog razloga Vlada nije nikad sastavila niti popis državne imovine. Vlada ne zna što država ima, ali nije ni bitno – i onako će sve prodati.
Sveukupno upravljanje državnom imovinom, odlučivanje o strateškim projektima, sklapanje direktne pogodbe s ponuditeljima i sve ostalo Vlada uzima u svoje ruke. Nema više ni Sabora, nema ni zakona, nema ničega. Tu je samo vlada – veletrgovac. I, da ne odmahnete rukom jer i onako ne možete ništa napraviti, Vlada si također uzima za pravo da, ako je to u interesu neke strateške investicije koju je vlada prihvatila, izuzme iz vlasništva i privatni objekt, zemljište i slično i priključi to projektu koji će „spasiti radna mjesta“. Naravno, bez korupcijskog rizika jer ovo je poštena vlast.
I nisu uz zakon objavili popis praznih ili polupraznih poduzetničkih i industrijskih zona, devastiranih vojnih objekata i poligona koji već petnaestak godina zjape prazni, prazne i propale tvornice u državnom vlasništvu i na tisuće i tisuće kvadrati neiskorištenog građevinskog zemljišta u vlasništvu države ili lokalne zajednice. Ne, toga nema jer eto, investitori žele graditi baš u šumama i na poljoprivrednom zemljištu. Pogotovo ako je u privatnom vlasništvu pa će Vlada provesti izvlaštenje po minimalnim cijenama. A onda neposrednom nagodbom (tako piše u zakonu) odlučiti kome će to prodati.
A popis ili plan strateških investicija? Nema ni toga. To će donijeti u slijedećem mandatu, valjda.
Kad su prvi pljačkaški zakoni zavladali ovom zemljom, nismo znali što se događa, nismo imali iskustva, bio je rat i tome slično. Druga runda provedena je uglavnom bez nekih posebnih zakonskih odredbi (premda je bilo i takvih) jer Sanadera nisu zamarale pojedinosti. Treća runda ide sada. Završno slovo pljačkaške priče se ispisuje. Dužni smo dignuti svoj glas. Svi koliko god nas ima. Poslije više nema kajanja.
Klub zastupnika Hrvatskih laburista – Stranke rada
OK, shvatili smo. Imate li konkretan prijedlog za akciju?
Možda bi samo trebalo naglasiti PROTUUSTAVNIM ulaskom u NATO pakt… što očito nije bio problem tada, kao što ni sada nije grubo kršenje zakona od strane izvršne vlasti.
Čemu uopće zakoni, Ustav, čemu sve skupa?…
Gospodine Lesaru,
iole pismenom čovjeku koji pročitao nacrt prijedloga strateškog zakona, jasno je da se riječ o VELEIZDAJI! Toliko su bahati da u slovo zakona unesu riječ OTUĐITI (oteti, porobiti…). Ne treba nama u Eu. Već smo unutra. Banke su njihove, dugovi do neba, i sad će masonska žgadija naplatiti i uzeti sve!
Hrvatski bijeli rob
dobro i onda nista, ionako svi stalno nesto se zale i komentiraju, i svi sute, i dalje sute ko p…e i samo komentiraju, jedino ce ulica srusiti obe nesposobne
Akcija je učlaniti se u Hrvatske laburiste – Stranku rada zato što je danas došlo vrijeme da se maknu veleizdajnički politikanti i lopovi koji su narod i državu doveli u ovakvu situaciju. Upravo su te bjelosvjetske vucibatine ogrnute krinkom tranzicije, MMF i EU prodavali dobra naše domovine u bescjenje, a narod gurnuli u najdublju krizu kakva nije postojala posljednjih 15 godina.