"Rušenje" splitske Arene pokazuje tamnu stranu javno-privatnog partnerstva i uobičajenu neodgovornost splitske gradske uprave

Javno privatno partnerstvo (u daljem tekstu JPP) na primjeru splitske Arene pokazalo je opasnosti koje nose ovakvi projekti. Ono što je počelo tako obećavajuće i glamurozno skončava u potpunom fijasku. Laburisti su i do sada isticali da je to model u kojem je jedino sigurno da je moguća šteta uvijek javna, a korist privatna.

Priča o izgradnji splitske Arene našoj javnosti je više-manje poznata, ali da se spomenemo ukratko bitnih elemenata, a to je da je sve počelo u vremenu mandata mladog HDZ-ovog gradonačelnika Kureta koji je pun entuzijazma pristao odigrati ulogu „veznog“ igrača u megalomanskom projektu tadašnje HDZ-ove vlasti i bivšeg premijera Ive Sanadera. Nije bila sporna potreba izgradnja jedne moderne sportske dvorane u drugom gradu u državi za potrebe svjetskog rukometnog prvenstva 2009. Sporni su samo bili nezajažljivi razmjeri i prevelika cijenu ovog projekta za kojega se odmah dalo naslutiti da će teško pronaći svoju samoodrživost u vremenu koje dolazi. Svejedno, splitska Arena je sagrađena u partnerstvu Grada Splita i Konzorcija hrvatskih građevinskih tvrtki „Konstruktor-inženjering“ , „IGH“ i “Dalekovod”, a sve uz financijski blagoslov Zagrebačke i Erste banke. Tvrtka „Sportski grad TPN“ je osiguravala tehničku i ostalu uporabljivost, te komercijalnu isplativost Arene. Daleko od pune komercijalne iskoristivosti ili stvaranja nekog ozbiljnog profita, tvrtka je uspješno preživljavala i održavala Arenu na životu do unatrag 10 mjeseci kada su prestale stizati uplate Grada Splita na njezin račun, a koje su bile namijenjene pokrivanju prije svega bankovnih anuiteta i ostalih zaduženja. Radi se o svoti od cca. 3,5 milijuna kuna svaki mjesec u narednih 30 godina od završetka dvorane kojom je grad na sebe preuzeo pretešku obvezu, pogotovo u ovim kriznim vremenima. Prevažan detalj u ovome je da u tom obvezujućem mjesečnom iznosu država snosi polovicu mjesečnog duga, a to je cca. 1,5 milijuna kuna koji su se Gradu Splitu isplaćivali kvartalno. Zbog neuplaćivanja svojih obveza Grad Split je tvrtku Sportski grad doveo u ogroman dug od 21,5 mil. kn. i financijsku blokadu, a samu Arenu vrijednu 70 milijuna eura do zatvaranja. A pri tome se zaboravlja da je iskopčavanjem struje Areni prestala obveza Osiguravatelja, te u slučaju požara nema naplate osiguranja. A dug grada Splita ostaje za 30 godina!

I sad, na ovakvu situaciju, slijedi teško prihvatljivo objašnjenje splitskog dogradonačelnika Jure Šundova koji kaže da Grad Split nije dužan isplaćivati nešto što nije u skladu sa projektom i potpisanim ugovorom, jer zapravo nije dovršen komercijalno-poslovni centar u sklopu splitske Arene, a upravo je taj komercijalno-poslovni centar trebao biti garant isplativosti i drugi nositelj komercijalne dobiti samom Gradu Splitu. I sad moramo ući u maglu pravne i političke odgovornosti i na sve ovo zatražiti od gradske uprave, splitskog gradonačelnika i dogradonačelnika da javnosti odgovore na nekoliko važnih pitanja:

1. Što će biti sa zaposlenicima Grada Splita (njih cca. 1500) i ostalim gradskim financijskim obvezama ukoliko Erste i Zagrebačka banka blokiraju gradski račun u pokušaju naplate vlastitih, ugovorom zakonitih potraživanja? Tko je za to odgovoran?

2. Ako ugovor od strane Konzorcija nije poštovan do kraja, zašto Grad Split nije aktivirao zaštitni mehanizam naplate korporativnih bankovnih jamstava? Dogradonačelnik Šundov se poziva na socijalnu senzibilnost prema radnicima spomenutih tvrtki koji bi u slučaju aktiviranja jamstava mogli ostati bez posla. Kao da im je sad drugačije.

3. Ako je ugovor za Grad Split štetan zašto nije uključeno državno odvjetništvo?

4. Što je s novcem koji je država uplaćivala na gradski račun (cca. 1,5 mil. kn), a koji je trebao biti proslijeđen tvrtki Sportski grad? Gdje je utrošen taj namjenski državni novac?

5. Gdje je završavao cjelokupni iznos od 3,5 milijuna kuna namijenjen Spaladium Areni?? Javnost ima pravo znati što ste uradili i gdje ste trošili taj nemali iznos.

6. Ako se radi o JPP, izvolite splitskoj javnosti predočiti ugovor u cijelosti, pa da i mi znamo što je to Grad potpisao u ime svojih građana!

Nameće nam se još nemali broj pitanja i sumnji, ali odgovor na navedena pitanja bio bi minimum političke odgovornosti splitske gradske uprave prema svojim građanima. I za kraj: pokušaj dobivanja zemljišta u Lori od države za nastavak radova, a bez pravog i potpunog idejnog rješenja, može se iščitati kao jeftini izborni trik Hrvatske građanske stranke u trenu kad je jasno da novca za nastavak kapitalnih investicija jednostavno nema!

I na slučaju Spaladium Arene očito je da je Grad Split u velikoj upravljačkoj krizi, a tako će i ostati do idućih lokalnih izbora. (Boris Strujić, Jurica Marković)

Mediji o temi:

>> http://www.dalmacijanews.com/Hrvatska/View/tabid/77/ID/98949/Laburisti-Kerume-i-Sundove-odgovorite-na-ovih-sest-pitanja.aspx

| Broj posjeta: 1.076 |

Želite li komentirati? Objava: ""Rušenje" splitske Arene pokazuje tamnu stranu javno-privatnog partnerstva i uobičajenu neodgovornost splitske gradske uprave"

Imate li komentar?