Popovača: Predbožićna igrana drama Općinske uprave

PREDBOŽIĆNA IGRANA DRAMA OPĆINSKE UPRAVE POPOVAČE

ULOGE:

Jože, načelnik općine Popovača – predsjednik HSP Popovača;

Kristinka,zamjenica načelnika općine Popovača, predsjednica komisije za Socijalnu skrb (podjelu stipendija) ,te predsjednica komisije u natječaju za izbor domara koji je ponišen članica HSP;

I DIO – prvi natječaj za domara dječjeg vrtića u Popovači

Kako se približavaju lokalni izbori,načelnik se sjetio da ima neriješenih zaostataka od zadnjih izbora.

Načelnik:“Alo,Ambriću,si ti?Čuj,znaš ono što nismo riješili…..,e ono da. Gle,bit će raspisan natječaj za domara u dječjem vrtiću i javit ćeš se na njega…….Ma nemaš brige za druge kandidate,sve će se srediti…pa nismo li svoji,znam ja koje su tvoje kvalifikacije,sve će biti anjc,a.“

Načelnik zove svoju zamjenicu:“Kristinka,čuj raspisat ćeš mi natječaj za domara i bit ćeš mi desna ruka u toj komisiji,moramo to tako odraditi,znaš već…da“

Kristinka:“Naravno načelniče,sve ću odraditi i testove i natječaj i poštimati proračun da se niš ne skuži,sve što treba,pa znate da se možete pouzdati u mene i da volim kad mi zadate zadatak i kad mogu biti glavna.“

Raspisan je natječaj i objavljen rok za prijavu na 15 dana. Na natječaj se javilo 5-ero kandidata,između ostalih i Ambrić. Određen je i dan održavanja testiranja za kandidate kojem su svi prisustvovali. Zamjenica načelnika napravila je i pitanja za testiranje,voli ona kad može biti glavna,ali ista pitanja nije dala načelniku da se Ambrić može pripremiti. Načelnik sada već pomalo lud od svega,napravi svoja pitanja za testiranje.

Dolazi dan za testiranje kandidata. U načelnikovu uredu sjedi Kristinka na načelnikovoj fotelji,sva gizdava jer je ona glavna, a nasuprot nje 5-ero kandidata,pognute glave i uplašeni jer ne znaju kakva ih pitanja čekaju, jedino Ambrić sa smiješkom pogledava na dječji vrtić i zamišlja sebe kako se šepiri ispred njega. U ured ulazi načelnik sa žutom kuvertom ispod ruke. 4-ero kandidata se ustaje da pozdravi načelnika,a Ambrić ostaje sjediti. I Kristina se sa zakašnjenjem ustaje i pozdravi načelnika.

Kristinka:“Dobro jutro načelniče. Evo sve sam sredila. Kandidati su ovdje,a i pitanja držim kod sebe,nisam nikome dala da zaviri.“

Načelnik odlaže kuvertu na stol i vadi svoja pitanja. Naređuje Kristinki da ih podjeli. Kristina vidno uzbuđena odgovara načelniku:

Kristina:„Načelniče šta je sad ovo?! Pa niste li rekli da sam ja glavna i da ja napravim pitanja?! Ne,ne….ne može ovo ovako. Ja sam glavna i ja određujem pravila. Zato ću ja poništiti natječaj i nitko neće biti primljen za domara. Nećemo od ovoga raditi cirkus!“

Natječaj je poništen,ali je Ambrić zaposlen u vrtiću na 3 mjeseca do ponovnog objavljivanja natječaja. Ovih dana izlazi i rok za ponovljeni drugi natječaj za prijem namještenika u Upravni odjel za komunalni sustav i prostorno planiranje tj. domara.

Ne dovodimo u pitanje potrebu otvaranja novog radnog mjesta ili povećavanje broja službenika u općini Popovača, postavljamo samo „nagradno“ pitanje:

– Tko će, po vašem mišljenju, biti izabran kao domar dječjeg vrtića?!

II DIO – podjela stipendija (financijskih potpora učenicima srednjih škola)

Komisija od 7 članova na čijem je čelu opet gospođa Kristinka odlučila je za ovu godinu ukupno podijeliti 36 stipendija i to: 30 stipendija po socijalnom kriteriju, 5 po kriteriju nadarenosti, te 1 stipendiju za učenike s posebnim potrebama.

Dvije učenice s istim prezimenom javile su se na natječaj i to jedna za stipendiju po socijalnom kriteriju, a druga po kriteriju nadarenosti. Zbog istog prezimena, a ne provjeravajući ostale podatke, komisija je brzopleto zaključila da se radi o sestrama. Dodijeljena je stipendija učenici po socijalnom kriteriju, a drugoj sa liste nadarenih nije.

Nakon intervencije roditelja, nadarena je učenica dobila svoje zaslužene bodove, pa se je time za komisiju stvorio problem od 6 nadarenih učenika. Gordijski čvor riješen je „mudrom odlukom“ da se ipak za ovu godinu podijeli 5 stipendija, ustvrdivši po predsjednici komisije.

Kristinka: „Sredstva su planirana prema broju stipendija i ne možemo isplaćivati izvan toga broja, a ako ćemo biti do kraja iskreni mislim da nema puno gradova i općina koje odobravaju po 50 stipendija za učenike i studente, te da se uz to subvencionira prijevoz i smještaj u dom“.

Predsjednica komisije „za podjelu stipendija“ birokratski izjavljuje: „male su pogreške bile moguće, jer smo podatke obrađivali ručno“! Naglasak je na „male pogreške“ , a mi se pitamo: zar se ne radi o nepravdi prema jednom djetetu i njegovim roditeljima? Povrh toga zar bi za rješavanje više od 50 stipendija, „obrađivanih ručno“, bilo potrebno angažirati neki veći računalni centar? Nakon ponovne intervencije roditelja, načelnik Općine da bi umanjio narušeni ugled Općinske vlasti, donio odluku o dodjeli stipendije objema učenicima.