Međimurje – slijepo crijevo u javnom prijevozu (video)

U željezničkom voznom redu, prvi vlak iz Čakovca za Zagreb kreće u 05:09 sati i stiže u Zagreb u 07:53, i to je najranije što iz Čakovca možete stići u Zagreb. Uz napomenu da putovanje traje čak 164 minute, ili cca. dva i pola sata.

S druge strane u noćnim i ranojutarnjim satima iz Varaždina prometuju čak tri vlaka, i to u 02:52, 03:42 i u 04:26 sati. To je bitno jer sa ovim vlakom u 03:42 stižete u Zagreb u 06:20 i u to vrijeme imate priliku “loviti” dalje veze za: Split, Rijeku, Beč ili Frankfurt. S obzirom da iz Čakovca stižemo sat i pol kasnije, mi Međimurci tu mogućnost nemamo. To je prvi problem.

Nadalje, usprkos lošoj povezanosti Čakovca i Zagreba, i ukidanja međunarodnih i brzih vlakova, za 2012/2013. u planu je za sada ukidanje još dva vlaka, što uz još veće zapostavljanje Međimurja, donosi i veći problem, ukidanje radnih mjesta. A s obzirom na dosadašnje iskustvo, to je tek početak. To je drugi problem.

Još jedan primjer zapostavljenosti Međimurja je i taj što ste nekad imali direktan vlak iz Čakovca za Osijek, a danas prvo morate iz Čakovca za Varaždin, pa presjedanje, zatim iz Varaždina do Koprivnice, gdje čekate vlak iz Zagreba na koji se ukrcavate, i dakle nakon dva presjedanja i pet sati vožnje stižete u Osijek. A znamo da i danas ima dosta Međimuraca koji studiraju u Osijeku. To je treći problem.

Rade sve da nemaju putnike i sve linije polako ukinu i sve unište.

A iz Koprivnice dnevno vozi puni vlak koji dolazi u Zagreb za 1 sat i 11 minuta. A iz Čakovca je do Zagreba potrebno minimalno 2,30 sati. Kako će se onda bolesnici, studenti ili radnici odlučiti na put vlakom kad je isto vrijeme potrebno kao i prije 20 godina. Dakle osim sramotne dužine putovanja, još se trude i ukinuti radnja mjesta ukidajući pojedine linije, a o povezanosti i daljnim kombiniranjem veza, Međimurci ostaju zakinuti.

Postoji i još jedna apsurdna činjenica. Kao što znate u listopadu 2010. svečano su slavili u 150. godišnjicu pruge i to kod nas u Međimurju, jer samo trideset pet godina nakon otvaranja željezničkog prometa na lokomotivsku vuču na svijetu u Engleskoj godine 1825. Kotoriba je kao prvo mjesto u Hrvatskoj dobila željezničku prugu 24. travnja 1860.

Pruga je povezivala Veliku Kanižu u Mađarskoj s Pragerskim u Sloveniji, a kroz Hrvatsku je od Kotoribe, preko Čakovca do Macina prolazila u dužini od 41 km.

Osim što su na tu proslavu pohrili svi iz Zagreba, svi oni došli su automobilima, jer nije bilo kvalitne željezničke veze niti brze linije za Kotoribu. A vrhunac tako velike stvari za željeznicu, bilo je u prosincu te iste 2010. sa ukidanjem vlaka Čakovec – Ormož (odnosno s vezom dalje za Maribor, Ljubljanu, Trst, pa čak i našu Pulu).

Imamo 4 pruge: za Varaždin, za Sloveniju (Macinec – Ormož), za Sloveniju (Mursko Središće – Lendava, i za Mađarsku (Kotoriba – Murakeresztúr), a u smislu javnog prijevoza smo crna rupa.

Uz potpunu podršku SPVH (Sindikat prometnika vlakova Hrvatske), podružnice Međimurje, tražimo da se ne ukidaju postojeće linije, već vrate one ukinute (pogotovo brze i međunarodne linije), i na taj način i Međimurje uvrsti u kvalitetnije i brže povezivanje kako unutar Hrvatske, tako i dalje prema Europi. Od Međimurja pokušavaju napraviti najobičniju i odsječenu provinciju. Djeluje kao da je Hrvatska stvarno samo do Drave. Ali nije, Hrvatska je do Mure!

Slična situacija je i u autobusnom prometu, jer kao što znamo, suvremeni život kakav poznajemo danas, donosi i određene promjene u načinu življenja, a tu prije svega mislimo na sve suženiji prostor za pronalaženje novih radnih mjesta lokalno, a sama činjenica da smo zahvaćeni teškom krizom i kontinuiranom recesijom još od 2009. godine nas dovodi u vrlo neugodnu situaciju da pored manjka radnih mjesta ovdje u Međimurju imamo sve više nezaposlenih, kako onih koji su dosada imali kakav-takav posao, tako i ovih mladih-visoko obrazovanih ljudi koji zaista imaju velikih problema prilikom zapošljavanja i za sada su još uvijek samo dio statistike zavoda za zapošljavanje.

Upravo ovdje dolazi do izražaja taj nedostatak prometne nepovezanosti između krajnjeg sjevera Hrvatske i većih gradova – Zagreb, Osijek, Rijeka, jer znamo da u modernim europskim zemljama prijevoz DO odnosno OD radnog mjesta traje i do nekoliko sati, i to se već danas smatra normalnim. Drugim rječima, ako netko i pronađe posao van županije, odmah se suočava sa slijedećim problemom – a to je prijevoz do radnog mjesta i kako ga financijski pokriti. Svjedoci smo smanjivanja putnih troškova u državnim službama od 25%, a mišeljenja smo da će tendenciju slijediti i ostali poslodavci.

Postoji bezbroj načina kako smanjiti prometnu izoliranost, i povećati mogućnost migracije stanovništva prema maloprije spomenutim većim gradovima, od uvođenja direktnih linija na nekoliko nivoa – od manjih autobusa, pa prema većim – ovisno o potrebama i broju zainteresiranih. Uz prihvatljive cijene karata, smatramo da bi i eventualni prijevoznici, a i putnici na linijama linijama ove vrste, bili vrlo zadovoljni.

I zato se županijska vlast mora konačno početi boriti sa problemom županijske izoliranosti u javnom prijevozu. Krajnje je vrijeme da se i u Međimurju počne odvijati mobilnost i migracija ljudi i turista koji sa sobom donose i razvoj. Rješenje da i u Međimurju krenemo sa razvijanjem kontinentalnog turizma, jer imamo i mogućnosti i resurse. A o ljepotama da i ne govorimo.

Rajko Bulat, predsjednik podružnice Međimurske županije
Denis Šarić, predsjednik ogranka Čakovec

Izvor: http://medjimurska.laburisti.com/modules/news/article.php?storyid=281

| Broj posjeta: 1.309 |

Želite li komentirati? Objava: "Međimurje – slijepo crijevo u javnom prijevozu (video)"

Imate li komentar?