Aktualni događaji u Osječko-baranjskoj županiji

U petak 24. lipnja 2011. godine predsjednik Osječko baranjske podružnice Željko Lukšić (ujedno i Povjerenik-Predsjednik Sindikata željezničkih radnika Hrvatske), tajnik podružnice Damir Domazet (Zamjenik Povjerenika-Dopredsjednik Sindikata željezničkih radnika Hrvatske) i koordinator podružnice za gospodarstvo i socijalna pitanja mr.sc. Tomislav Banović, održali su na poziv HRVATSKE TELEVIZIJE – Studija Osijek, konferenciju, na temu najnovijih aktualnih događanja na Hrvatskim željeznicama, kao i aktualnoj gospodarskoj, socijalnoj demografskoj slici Osječko – baranjske županije.

Predsjednik Podružnice Osječko baranjske županije gosp. Željko Lukšić je ponovno ukazao na nedopustivost gašenja Osijeka kao regionalnog centra putničkog i kargo prometa, nakon više od stotinu godina postojanja istoga (kroz povijesna razdoblja Austro – Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne države Hrvatske, komunističke Federacije Jugoslavije i 20 godina Republike Hrvatske), da bi se nakon 20 godina samostalnosti Republike Hrvatske, Osijek kao regionalni centar željezničkog prometa od 01.07.2011. godine trebao postupno gasiti, odnosno marginalizirati, a zatim, vjerojatno u cijelosti i ugasiti.

Ovim, od strane vladajuće stranke planiranim aktivnostima, sasvim je izvjesna i sudbina oko tisuću zaposlenika ovoga regionalnog centra. Onaj tko je i zbog čega donio takvu odluku, bi trebao ponuditi odgovor, ne samo zaposlenicima Hrvatskih željeznica – Centra Osijek i stanovnicima naše Osječko baranjske županije, nego i svim ostalim građanima Republike Hrvatske, a posebno svim zaposlenicima Hrvatskih željeznica (Regionalnih centara Rijeka, Split, pa i Zagreb). Možda je i za ostale regionalne centre (izuzimajući Zagreb) definiran sličan ili identičan plan. Da li je to perspektiva, da li je to najava velikih investicijskih ulaganja u krupne kapitalne investicijske projekte? Zasigurno nije.

Tajnik podružnice Damir Domazet (Zamjenik Povjerenika-Dopredsjednik Sindikata željezničkih radnika Hrvatske) se osvrnuo na višegodišnju indiferentnost rukovodeće strukture na osječkom području,kao i na šutnju (odobravanje takove politike) triju sindikata na HŽ-u i to: Sindikat hrvatskih željeznica, Sindikat prometnika vlakova Hrvatske i Sindikat željezničara Hrvatske. Zbog takove politike i poltronskog rukovodstva i sindikata osnovan je Sindikat željezničkih radnika Hrvatske koji ima zadatak da štiti radnika i njegova prava, bez obzira na naziv radnog mjesta i koju funkciju vrši.

Koordinator za gospodarstvo i socijalna pitanja mr.sc. Tomislav Banović, se nadovezao na izlaganje gosp. Lukšića, posebno apostrofirajući aktualni Prijedlog Strategije razvoja Osječko baranjske županije 2011. – 2013., koja sadržava i projekte razvoja, obnove i rekonstrukcije prometne infrastrukture, pa tako i željeznice.

Pored navedenog, mr.sc. T. Banović se osvrnuo i na demografsku sliku Osječko baranjske županije, pri tome iznoseći relevantne podatke o broju stanovnika županije prema popisu iz 2001. godine (330.506 stanovnika), kada je stanovništvo naše županije činilo preko 7,0% ukupnog stanovništva RH, te procjenu da bi prema popisu 2011. godine, broj stanovnika Osječko baranjske županije mogao biti ispod 300.000 stanovnika, što je zasigurno najmanji broj stanovnika unazad 50 godina ( 1961. godine Osječko baranjska županija je imala 328.534 stanovnika, a 1991. godine 367.193 stanovnika).

Prema površini Osječko baranjska županija je treća, iza Zagrebačke, odnosno Splitsko dalmatinske županije.

Gledajući sa socijalnog aspekta, stopa zaposlenosti 2009. godine u Osječko baranjskoj županiji, u odnosu na radno sposobno stanovništvo je svega 25,7 %.

2009. godine Osječko baranjska županija je imala 90.659 zaposlenih i 31.430 evidentiranih nezaposlenih.

Prosječna stopa zaposlenosti u Osječko baranjskoj županiji, u odnosu na ukupan broj stanovnika je u 2009. godini je bila 42,0%, dok je prosječna stopa zaposlenosti na razini RH u 2009. godini bila 56,6%.

U odnosu na ukupan broj nezaposlenih, 10% čine nezaposleni od 9 – 12 mjeseci, 10% čine nezaposleni od 1- 2 godine, a od 6 – 10% čine nezaposleni više od 2 godine.

Danas gotovo 2 godine kasnije, predočeni pokazatelji su zasigurno još lošiji, i daleko ispod razine obećavajućih, bez obzira na postignute rezultate Vlade RH u približavanju članstvu u EU.

Tijekom 2009. godine u našoj Županiji je evidentirano 52.414 umrlih, a svega 44.577 rođenih stanovnika.

Prema dobnoj strukturi, broj radno aktivnog stanovništva (14 – 64 godine) je 215.802, što znači da je gotovo 100.000 stanovnika mlađe od 14 godina ili starije od 64 godine, u čemu prevagu ima populacija starije dobi.

Bez ljudi, bez stanovništva nema niti opstojnosti države. Smanjenjem stanovništva, odnosno smanjenjem državljana, slabi i država, dugoročno gledajući, ona nestaje. Ima li nas jednako kao i prije 10 godina (prema zadnjem popisu) ili nas ima značajnije manje? OTVORENO PITANJE: KUDA IDE SLAVONIJA I BARANJA, ili KUDA ODLAZE SLAVONCI I BARANJCI, s obzirom da djelomično obrađeni neslužbeni podaci Državnog zavoda za statistiku, nedavno obavljenog popisa stanovništva, daju naznake da je broj stanovnika naše Županije za 20 – tak % manji u odnosu na zadnji popis od 2001. godine.

USVAKOM SLUČAJU, SVJEDOCI SMO NEGATIVNIH GOSPODARSKIH, SOCIJALNIH, MIGRACIJSKIH I DEMOGRAFSKIH TRENDOVA KOJI SU AKTUALNI U REPUBLICI HRVATSKOJ, ALI, KOJI SU ITEKAKO ZNAČAJNIJE IZRAŽENI U OSJEČKO BARANJSKOJ ŽUPANIJI.

JESU LI ONI KOJE SMO IZABRALI I POVJERILI IM NAŠE POVJERENJE JOŠ UVIJEK DRŽAVLJANI REPUBLIKE HRVATSKE ILI SU VEĆ ODAVNO U EUROPSKOM PARLAMENTU???

Željko Lukšić
Damir Domazet
Tomislav Banović