Vladajuća koalicija vara u saboru čak i u glasovanju

Kolumna Branko VuksicKukurikavci su postali ruke bez glava

Jedna od najvećih podvala neoliberalizma je tvrdnja da su procedura i forma stupovi, bit demokracije. Procedura i forma jesu bit korporativne „demokracije“ koja se već gotovo stoljeće trudi – s popriličnim uspjehom – zamagliti suštinu. Mnogi bi hrvatski politolozi te politički analitičari trebali ponovo pročitati Platonovu „Državu“ ali i mnoge druge, temeljne rasprave o demokraciji poput onih Rousseaua, Lockea, (glasovitog i zloglasnog) Hobbesa, J.S. Milla, Marxa…

Zar je opće pravo glasa forma? Zar su slobodni izbori procedura? Zar su ljudska prava, jednakost, vladavina zakona tek puka forma?! Vladavina mnoštva (što demokracija u biti jest) u staroatenskim skuštinama, agorama, u rimskoj republici, pariškim komunama ili prvim ruskim sovjetima netragom su nestale a predstavnička demokracija u neoliberalnom kapitalizmu suštinu demokracije svodi – fantastičnim ispiranjem mozga (pomoću nadziranih medija, naravno) – na formu i proceduru.

A u tu se formu i proceduru, kao pravi neoliberali, zaklinju i kukurikavci, vladajuća koalicija koja je od demokracije udaljena svjetlosnim godinama.

Prije nego što prijeđem na stvar, još jedno pitanje: „Što može dobrog donijeti procedura ako joj nedostaje sadržaj, suština, bit?“

Naravno da su i forma i procedura važni, poput okvira za sliku. Ali okvir bez slike je, zapravo, prijevara, laž, prazan prostor, obmana. Obmana je u hrvatskoj politici i hrvatskome društvo prisutna već više od dva desetljeća, s tim, naravno, da je obmanjivala sve u šesnaest i komunistička elita. Mi (politički) Hrvati čitavo smo stoljeće permanentno obmanjivani. U takvoj atmosferi i praksi sasvim je normalno da vladajući posrću i na formi, jer je ona za njih postala suština. A o suštinu je dozvoljivo spoticati se.

Posljednji događaj u Hrvatskome saboru, na plenarnoj sjednici protekloga petka dokazao je da su kukurikavci i te kako skloni prizemnim, primitivnim manipulacijama.

Dokazali smo, prije svega Laburisti – kojima se pridružio i ostatak opozicije – da kukurikavci zakone donose (i) prijevarom, odnosno, s nedovoljnim brojem potrebnih glasova. Ne da nisu sposobni provesti reforme, ne da nisu sposobni osmisliti startegiju izlaska iz krize, ne da nisu sposobni baviti se suštinskim problemima, problemima koji tište većinu građana – kukurikavci nisu sposobni čak ni osigurati potreban broj glasova za donošenje zakona. Zato varaju.

Tu smo prijevaru uočili već nekoliko puta.

U petak smo se dali u brojanje. I Nansi, i Novak, i Tušak, i moja malenkost… Brojali smo zastupnike nekoliko puta i opazali da kukurikavci donose zakone za koje je potrebna natpolovična većina od 76 sa 75 glasova.

Na našu primjedbu odmahnuli su rukom. Na njihov bezobrazluk odgovorili smo (predsjednik Lesar) najpraktičnijim dokazom; pojedinačnim izjašnjavanjem prisutnih zastupnika. Nakon pojedinačnog glasovanja dokazali smo da smo bili u pravu. Za čitav do tada izglasan paket zakona samo je 75 zastupnika (i uz Mirelu Holy, koja više nije član SDP-a) diglo ruku. Što je, naravno, nedovoljno. Bila je to eklatantna prijevara. Krađa.

Ali, upozoravali su nas iskusniji zastupnici, to se činilo i prije. I za HDZ-ove vlasti, i za Račanove vlasti. Brojači prilagođavaju broj potrebnih ruku. Dakle, vlasti varaju i na tako naoko banalnim stvarima. Nisu kadri pobrinuti se čak ni za kvorum usprkos tomu što imaju više nego komotnu većinu. Ne mogu disciplinirati svoje zastupnike čak ni toliko da im dolaze barem na glasovanje. Ostalih radnih dana u Saboru ih uglavnom nema, a kada ih se skupi tridesetak, šute. Ne raspravljaju jer se za rasprave ne pripremaju, ne čitaju zakone. A oni pak koji čitaju, ne smiju govoriti što misle. Ne dolaze kukurikavci ni na odbore. Ali zato varaju.

Je li vam sada jasno zašto nema elektroničkog glasovanja?! Ne zbog toga što bi popravak lošeg postojećeg elektroničkog sustava ili zamjena novim bila preskupa avantura, već zbog toga kako bi vladajući mogli manipulirati. Hrvatska je, vjerujem, jedina zemlja u EU, a možda i u čitavoj Europi i zapadnome svijetu, u čijem se parlamentu glasa ručno a ne elektronički. Zašto? Zato što je s elektronikom gotovo nemoguće tako prizemno manipulirati, varati, krasti, odnosno, dodavati glasove.

Uz to što je nas laburista u Saboru malo, šestero, što doista ulažemo krajnje napore da se naš glas u parlamentu čuje (jer je to najefikasnija i najrelevantnija politička pozornica), moramo paziti čak i na to vara ni nas vlast u brojanju glasova. To je doista sramota, velika blamaža zbog koje se SDP, HNS, IDS i HSU ne crvene. Kada smo zbog prijevare izlazili iz dvorane, jedan mi je kukurikavac dobacio: „Kao da je važno koliko smo danas imali ruku! Imamo ih ionako previše!“ Točno. Kukurikavci su dobili za svu tu nesposobnost, sav taj nepotizam, sve te prijevare i obmane kudikamo previše glasova i imaju previše ruku. U suštini, svi su oni Saboru pretvoreni u ruke, u ruke bez glava.

A što će biti s onim zakonima koji su izglasani bez potrebnih ruku (bez glava)? Glasovanje bi se trebalo poništiti i ponoviti. Hoće li? Neće, jer samo veliki mogu priznati pogrešku. Baš me zanima što će na sve to reći predsjednik Sabora Josip Leko. On je na potezu.

| Broj posjeta: 849 |

Želite li komentirati? Objava: "Vladajuća koalicija vara u saboru čak i u glasovanju"

Imate li komentar?