Veleposlanici i „poslastice“ od brašna i vode!

Kolumna Bozidara KolaricaNedavno me jedan izvrstan varaždinski novinar pitao kako bih mu u nekoliko riječi objasnio fenomen naše stranke, tj. kako nas je narod prepoznao. Odgovor je vrlo jednostavan.

Nas narod i nije trebao prepoznavati jer mi jesmo taj narod. Mi smo obični ljudi sa svim onim jednostavnim ljudskim manama i vrlinama i ne trebaju nam nekakvi posebni savjetnici da bismo doznali što narod tišti. Mi sve probleme živimo, oni se prelamaju preko naših leđa, leđa naše djece, a ukoliko se tako nastavi, prelamat će se i preko leđa naših unuka.

Ako pažljivo pratimo medijske istupe predstavnika vladajuće stranke, a jednako tako i onih iz kokodak koalicije, onda se zaključak nameće sam po sebi: čini se da ni jedni ni drugi od šume ne vide drvo, ili ne pripadaju planetu Zemlji nego su tu samo u prolazu… ali ja pratim svakodnevno medije i pitam se ponekad: o čemu to oni uopće govore?

Na primjer, ovih je dana vrlo aktualna tema imenovanje veleposlanika. Upravo je dosadašanjim veleposlanicima istekao mandat te sad Vlada i Predsjednik trebaju imenovati nove. G. Milanović zalaže se da se imenovanje petnaest novih veleposlanika odgodi do završetka izbora. Gđa Kosor je dijametralno suprotnog stava. Kao, ovi koji bi se sad imenovali su ljudi od struke, a oni poslije izbora će biti od politike.

Ili, drugi primjer. Jedan drugi čelnik iz te koalicije daje veliki intervju kako će kontrolirati sedam ministarstava, koliko će tražiti zastupnika iz kvote svoje stranke za parlament, koje će ljude postaviti u izvršnu vlast itd. A onda ti kokodakači sjednu i ama baš uvijek obznane da su razgovarali o svemu, samo ne o foteljama. Jedino logično obrazloženje bi bilo da imaju namjeru ustoličiti svoje ljude na obične krčmarske stolice i ostanu čisti pred narodom. Jer mi smo vjerovali da su oni foteljaši, a zadovoljile bi ih obične stolice.

Još prije nego što je postojao problem kredita u švicarskim francima g. Lesar je u ime nas laburista iznio prijedlog da se ukine devizna klauzula. Zašto Vlada i Hrvatska narodna banka nisu imale sluha i reagirale onda kad je g. Lesar u ime nas laburista predlagao ukidanje devizne klauzule? Zašto nas tada nisu čvrsto podržali i kokodakači? Sada bi brojne obitelji lakše živjele, a došlo je do toga da bi doslovno mogle završiti na ulici. Očito postoji razlika između nas laburista i svih drugih jer mi prepoznajemo životne probleme našeg naroda, i to na vrijeme, a ne u trenutku kad se mogu samo “gasiti požari”. No niti desne niti lijeve to ne zanima.

Njih zanimaju samo ankete, a tu i tamo osluhnu i poneki problem, ali isključivo uz prisustvo dvadesetak novinara. Onaj kojemu je strateški problem budući veleposlanik (mora biti iz njegove kvote) ili onaj koji govori o nadzoru sedam ministarstva i rasporedu dvadesetak svojih ljudi očito ne vidi neke svakodnevne probleme: kredit do grla, djeca prerasla garderobu i obuću od prošle zime, a da o režijama niti ne govorimo. A počinje uskoro i škola. Za njihov ego zakon je anketa ili poltroni koji im govore da ih narod neizmjerno ljubi. A ponekad se i oglase s nižih razina njihovi ekonomski i bankarski stručnjaci da objasne narodu kako je svaki kredit rizik koji su prihvatili potpisom ugovora.

Moj je susjed na zavodu za zapošljavanje i ima troje djece. Dobiva tisuću kuna, a supruga mu radi za dvije tisuće. Iznimno su vrijedni ali i vedri ljudi. Susjeda u šali kaže da je postala kulinarski stručnjak u pripravcima hrane od brašna i vode jer si drugo ne može priuštiti.

Kada bude uz brašno i vodu na stolu našeg naroda i mesa i voća, kada bude narod zadovoljan, onda će im brojni istupi o veleposlanicima možda biti lakše razumljivi. Trenutno moje susjede ne zanima to što se oni brinu za visoku politiku. Njih sada zanimaju problemi radnika i svih onih koji žive od svog sadašnjeg i minulog rada.

Jedna od čestih predizbornih rečenica ide ovako. Prije nego što pristupite glasačkom stolu, bacite pogled u novčanik. Ako je pun, onda glasujte za trenutno vladajuću stranku. Ako pak je prazan, onda za nekog drugog. Ja ZNAM da je novčanik našeg čovjeka prazan, ali kokodakači mu ga neće sigurno napuniti. Ako nam i dalje glavne teme ostanu veleposlanici i tko će kontrolirati sedam ministarstava, bolje da već sad odem do susjede po recepte o poslasticama od brašna i vode. Srećom, već sam u godinama pa garderobu mogu nositi i lanjsku.

* Božidar Kolarić

| Broj posjeta: 1.557 |

Želite li komentirati? Objava: "Veleposlanici i „poslastice“ od brašna i vode!"

Imate li komentar?