U politici je pošten i pravedan čovjek največa vrijednost

Profesor Krivičnog prava, kako se u neka vremena zvala ova pravna disciplina, studentima je kroz primjere govorio o sebičnom, lukavom i domišljatom čovjeku koji je zloupotrebljavao povjereni položaj i zajedničko-opće dobro s kojim je raspolagao, koristio za osobne probitke i bogaćenje sebe i svojih..

Jedna od pravnih situacija, koju bi svakoj generaciji pričao, je bila i ona o inžinjeru Nikoli Pašiću za vrijeme dok je bio predsjednk Vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Pozove Pašić svog prijatelja radikala XY u Vladine dvore, na razgovor između četiri zida i u četiri oka, kako i dolikuje tajnosti u ona vremena bez zuja, buja i ostale tehnike prisluškivanja.

Reče mu Pašić: -Evo ti ovaj Ugovor, potpiši ga, ovjeri i odi u Banku da ti odobre i da te zaduže za kredit.

Pita ga XY: -Kakav je to Ugovor?

Pašić odgovori: -Ovu zgradu u kojoj se nalaziš, ti ćeš kupiti. Kad se vratiš iz Banke, zaključićemo još jedan Ugovor između tebe i Vlade KSHS u kojem ćeš ti, kao vlasnik ove zgrade, istu dati u najam Vladi. Dobivaćeš mjesečnu naknadu u iznosu koji će pokrivati mjesečni dug za kredit prema banci, uvećan za isti iznos da kvalitetno živiš. Za par godina, zgrada je tvoja.

Kaže mu XY: -Brate Pašiću, čime sam zaslužio to bogatstvo, kako da ti se odužim?

Pašić mu veli: -Blento jedan, ovo ja radim poradi sebe, od svega ovoga 30% je tvoje a ostalo će biti moje. Jesi li razumio?

-Jesam Nikola, hvala ti za 30%. Daj da potpišem pa idem u banku.

Bilo je ovo prije 100 godina u, tamo nekoj sačuvaj me bože, feudalističkoj kraljevini.

Jedna od prispodoba je bila i o dipl. ing M.M. inokosnom poslovodnom organu, čitaj direktoru, jedne osnovne organizacije udruženog rada, čitaj poduzeća. Pozove M.M. u kavanu, kako i dolikuje tajnosti u ona vremena već pomalo razvijenih zuja, buja i ostale tehnike prisluškivanja, na čašicu razgovora i čašćenje, na teret sredstava reprezentacije, svoja dva prijatelja predsjednika organizacija sindikata i komunista u OOUR, inače izvrsnim majstorima.

Jedan je bio bravar a drugi građevinac.

Konobar je donio tri konjačića pa im M.M. reče: -Ja na moru mislim izgraditi jednu vikendicu, eto kupio sam jedan komad zemlje, nešto cigli, treba mi pomoć, bi li mi vi pomogli?

Zbor je složno odgovorio: -Ma što pitaš čovječe, pa mi smo uvijek na usluzi, pomoći čovjeku kad god možeš i kako god možeš, šta treba, samo reci.

Pozove M.M. konobara i upita svoje goste šta bi dobro pojeli. Naruđba je zaprimljena, konobar ode, pa će M.M.: -Trebalo bi nešto cementa, greda, željeza, prozora, vrata a nešto bi crijepa i cigli još trebalo.

Dvojica prijatelja pomno slušaju pa će jedan: -To je već naš problem, a tko će zidati, graditi, imamo mi neke svoje ljude.

M.M. naruči sad i butelju vina, servira se jelo, pa reče: -Mislio sam na vas dvojicu da to organizirate, radili bi subotom i nedeljom, ja bi odobrio kamion a vi što treba iz poduzeća u kamion, mogli bi to brzo završiti.

Da skratim, vikendica izgrađena, u poduzeću su dva radnika napredovala u poslovođe, jedan je napredovao u majstora specijalistu a u poduzeće su primljena i tri nova radnika, zna se, sve ljudi onih “koji pomažu kad god mogu i kako god mogu”.

Bilo je ovo prije 40 godina, u tamo nekom, sačuvaj me bože, socijalizmu – komunizmu.

Danas slušamo novije prispodobe: dr.Sander, Polanćec, Hrvatske auto-ceste, Podravka, Fimimedia, Kutle, …

Bilo je ovo zadnjih godina na početku 21. stoljeća, u tamo nekom sačuvaj me bože, kapitalizmu.

Primjera je obilje i oni nam govore da ideologije i politički režimi mogu biti i ovakvi i onakvi a da je otimaćina zajedničke imovine jednog naroda vezana za narav čovjeka, za vrijednosti koje čovjek nosi, njeguje i poštuje.

Kontrolom se kriminal može smanjiti ali ne i ukinuti narav čovjeka.

Pitao sam se da li Hrvatski laburisti imaju članstvo, ljude koji ne bi pali u napast kao opisani likovi u otimaćini zajedničke imovine – općeg dobra.

Volio bih da je tako.To mora biti profil članova Hrvatskih laburista-Stranke rada.

Članovi Hrvatskih laburista mogu i moraju biti drugačiji, prije svega što će raditi za opće dobro, što će biti hrabri u odupiranju bilo kojem obliku korupcije, što će biti spremni nositi se s izazovima privilegija, zemljaka, rođaka ili nepotizma

PORUKA:

Ako je čovjek u duši pošten i pravedan, bez obzira na politički sustav, stranku, naciju, vjeru, ostati će doslijedan univerzalnim vrijednostima ljudskog poštenja, pravde za sve i odgovornosti za zajedničko-opće dobro .

Stanislav Nusbaum