Tsunami iz Bruxellesa

Kolumna Marijana VogrincaHrvatskim se građanima, a da toga još nisu ni svjesni, ubrzano približava tsunami drastičnog pada ionako sramotno niskog standarda. Pa, tko preživi, imat će što pričati potomcima. Političke kaste na vlasti naslućuju razmjere predstojećeg zla, ali to prešućuju građanima i zamagljuju demagoškim larpurlartizmom iz trosmjenski zaposlene neoliberalne kuhinje zatiranja i posljednjih ostataka socijalne države.

Prema onom što će se ubrzo bolnom žestinom sručiti na glave 95 posto nesretnika s hrvatskim državljanstvom, bit će najobičniji luk i voda zapjenjeni polemički dvoboji tipa ćirilica, „lex Perković“, definicija braka, zdravstveni odgoj… Niti se živi od mržnje, niti se režije plaćaju ćirilicom niti će katolički svijet propasti, ako djeca u školi nauče kako se kondomom zaštititi od neželjene trudnoće i spolnih bolesti. Bez straha od sotonizirajućeg pastirskog kažiprsta. No, mogli bismo svi skupa doslovno u ropstvo dopustimo li nadripolitičarima da nas do kraja razbaštine, anektiraju financijski suverenitet i nastave nam rasprodavati djedovinu.

Od 1. listopada dopunsko zdravstveno osiguranje poskupljuje sirotinji za 20 kuna, a onima s više od 5108 kuna mjesečno pojeftinjuje od 10 do 50 kuna. Što je mirovina ili plaća viša, država će manje uzeti: od 1. listopada svi će plaćati po 70 kuna! Pravedno? Ni približno. Bravo, socijalna državo po kukuriku mjeri! Ta, ne smjenjuju se valjda SDP i HDZ na vlasti radi zaštite građana i njihovog standarda, osobito sirotinjskog i radničkog, nego radi što revnijeg pogodovanja bogatunima i kapitalu! Za sirotinju vrijedi stari partizanski patent za glad i neimaštinu: „Snađi se, druže“, koji je neoliberalizam mudro klonirao.

Država kemija i oteže i s pojeftinjenjem struje, jer joj zaštita potrošača nije nikakav prioritet. Ulaskom Hrvatske u EU, hrana je trebala pojeftiniti 18 posto, a nije. Dapače, znatno je poskupjela. Unatoč ukinutim carinama i do 30 posto nižim troškovima uvoza. Cijene su odletjele u nebo, pa kilogram kruha plaćamo više od 10 kuna, piletine blizu 30 kuna, crvenog mesa prosječno 45 kuna, litru mlijeka oko šest kuna, kilogram poriluk 14 kuna, mrkve osam, peršina 25-30 kuna, salate i više od 10 kuna, krumpira četiri-pet kuna, grožđa 13, a jabuka više od 10 kuna… I to usred sezone tog voća i povrća! Što će biti kad stegnu mraz, snijeg i led? Antisocijalna država ni trc ni mrc, jer su joj i građani tržišna roba!

Ovisnost o uvozu hrane, od koje 85 posto možemo sami proizvesti za svoje potrebe, porasla je daljnjih 4,9 posto do kraja kolovoza! Gdje je kraj? Za lažnu utjehu, trebali bi pojeftiniti dolazni mobilni pozivi u roamingu, online-kupnja, padaju cijene rabljenim automobilima nižih kategorija i još nekom uvoznom smeću na kojem stranci i domaći uvoznički meštri također žele masno zaraditi. Nije slučajno da nam „europska obitelj kojoj oduvijek pripadamo“ široke ruke nudi baš takve „blagodati“. Jeftinijim roamingom okoristit će se najviše stranci koji zovu u Hrvatsku svoje partnere, filijale za izvlačenje našeg novca ili članove obitelji na godišnjem odmoru. Jeftinija rabljena vozila brzo će se pokvariti, pa ćemo opet kupovati i dalje vrlo skupe uvozne rezervne dijelove. Ukinute carine za 270.000 stranih kompanije i jeftinija online-kupnja! Navalite, Hrvati, postali ste dijelom velikog tržišta od pola milijarde potrošača na kojem možete i elektronički kupovati strani bofl, jer svoje nemate što prodati, a za kvalitetu nemate novca.

Na tom boflu i drskoj prijevari potrošača, s glasnim blagoslovom domaćih vlasti, već dva desetljeća u nas zlato zgrću neoliberalna braća sa Zapada. Grle se i ljube s našim „narodnim izabranicima“ uz dobro iće i piće o našem trošku, „partnerski“ ih tapšaju po ramenima, a praktično nas drže kvartovskom tržnicom razvojno zatucane zemlje bivšeg komunizma. Like! – prilog Jutarnjeg lista, objavio je rezultate velikog istraživanja od kojih se i ćelavima diže kosa na glavi. U utrci za profitom po svaku cijenu, kompanije sa Zapada masovno nam i skupo uvaljuju lažnjake, proizvode neusporedivo niže kvalitete od one koju prodaju u svojim zemljama. „Na deklaracijama za naše tržište nema detaljnih informacija“, piše Like! i dodaje: „One često nisu cjelovite ni točne. Proizvod nema ni identičnu ambalažu kao na Zapadu, a razlikuje se i po sastavu. Ariel za zapadno tržište ima 22 posto tenzida, tvari zaslužne za učinkovito pranje, a onaj koji se prodaje na hrvatskom tržištu između 5 i 15 posto“. Na testu kakvoće pali su i poznati uvozni deterdženti, sredstva za čišćenje, pelene, tamponi, slatkiši…

Što reče ovih dana britanski novinar na medijskom festivalu u Rovinju: „Hrvati, uskoro ćete grdno zažaliti svoj ulazak u EU“. Hoće li masovno otrježnjenje uslijediti već potkraj listopada kad Europska komisija stavi pod mikroskop hrvatski proračunski deficit, koji ne smije prijeći tri posto nacionalnog BDP-a, a već je sada 4,7 i galopira prema šest posto!? U državnom proračunu zjapi crna rupa trenutne dubine 13 milijardi kuna, a planirano je 10 milijardi deficita za cijelu 2013. godinu! Unutarnji dug balansira na 200 milijardi kuna i više se ne može kontrolirati, a ukupan javni dug guta 66 posto BDP-a! Blokirani računi građana premašili su 270.000. Budući da mnogi imaju i dva-tri računa, za pretpostaviti je da se nasukalo u blokadi više od 600.000 tih računa! Tri preostala mjeseca do kraja godine premalo su za usporiti slobodan pad na glavu. Osobito nesposobnoj koalicijskoj vlasti premijera Zorana Milanovića, koji nezrelim dječjim prkosom baca Hrvatsku u izrazito štetnu europsku i svjetsku nemilost.

Financijski suverenitet neminovno prelazi u ruke Bruxellesa, a s njim i sve važne odluke za budućnost Hrvatske i život njezinih građana. Pa, komu obojci, komu opanci! Tsunami iz Bruxellesa iskazat će se svom oštrinom neoliberalnog zuba u našemu najmekšem tkivu i neutaživom robovlasničkom glađu međunarodnih gospodara političke ucjene i novca: Hrvati, niste sposobni raspolagati vlastitim proračunom i resursima. Mi ćemo vam pokazati kako ćete to raditi – bit će moto iz velike europske obitelji „kojoj smo oduvijek pripadali“. Amaterskom „državnom politikom“ privikavani na kruh bez motike, kojim su vladajući glumili nacionalne mesije, kupovali socijalni mir te zadužili i naše praprapraunuke preko glave, sad ćemo doslovno spasti na kruh i vodu.

Prvi na udaru „bolnih rezova“, već se može naslutiti iz traljavih reformističkih mucanja nekolicine domaćih ministara i iskustava slabijih država EU-a, bit će umirovljenici i radnici! Uplate za vlastitu starost spiskane su već u prvih desetak godina državne samostalnosti, pa je „zlatna dob“ sada čisti trošak i balast neoliberalnoj vlasti. Radnici u tom konceptu jeftino su sredstvo, ne ljudi s potrebama i pravima na osnovi rada, za učinkovito zgrtanje kapitala. Najnezaštićeniji u socijalno i moralno destruiranoj državi ponijet će najveći teret servisiranja lihvarskog inozemnog duga od 50,8 milijardi eura.

Što građani mogu očekivati? Upravo ono na što izborno nisu ovlastili Kukuriku koaliciju: daljnju rasprodaju nacionalne imovine ili nova zaduživanja, ali u znatno nepovoljnijim okolnostima, koje bjelosvj
etski lihvari dramatiziraju snižavanjem rejtinga i povećanjem troška novih zaduživanja. Bruxelles će pokazati mišiće zemlji malo većoj od prosječne londonske ili pariške četvrti, a time grubo određivati što ćemo i koliko jesti, u što se odijevati i obuvati, kako ćemo stanovati… Bruxelles nam već prijeti, da čovjek ne povjeruje, embargom na jaja, jer da su hrvatski kavezi za nesilice pet centimetara uži od upravo promijenjenog europskog normativa. A kupljeni su u EU! Farmer iz Međimurja, s proizvodnjom od 50.000 jaja dnevno, još nije otplatio kredit za opremu „made in EU“, a već bi morao (zbog pet centimetara!) posuditi novih 600.000 eura! Suludo?

Predsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada Dragutin Lesar još je prije godinu dana poslao otvoreno pismo predsjedniku Vlade, kojim traži obustavu privatizacije državnih tvrtki i davanja autocesta u koncesiju. Vlada za to nije dobila suglasnost Hrvatskog sabora i krši Zakon o upravljanju državnom imovinom. Ali, kao gluhom „dobro jutro“! Milanović tjera po svom, na dugoročnu i možda nepopravljivu štetu građana. Kao što nova vlast u Zagrebu kani učiniti s Holdingom, pa će građani i u metropoli dobiti skuplje i nekvalitetnije usluge, a tisuće radnika otkaz. Po antisocijalnom receptu za pljačku narodne imovine.

Marijan Vogrinec

| Broj posjeta: 1.368 |

Želite li komentirati? Objava: "Tsunami iz Bruxellesa"

Imate li komentar?