Tri majmuna među Hrvatima

Tek nakon (pre)skupog i (pre)nepotrebnog referenduma o braku, za koji se unaprijed znalo zašto će polučiti rezultat kakav je polučio, počinje pravi politički ršum. Frontmenica inicijative U ime obitelji Željka Markić postala je konzervativnom zvijezdom, gustom maglom zasjenivši samozvanog vođu oporbe i „novog HDZ-a“ Tomislava Karamarka, koji se kanio politički okoristiti njezinim rejtingom.

Njegovim je PR začinjavcima i spin doktorima očitala lekciju o tome kako se tihim glasom, žmirkanjem očicama nad punašnim obrazima i umilnom demagogijom, začinjenom lažima, plagijatima i manipulacijom, u celofanu „neka se čuje glas naroda“, dolazi na prve novinske stranice, u udarne tv i internetske vijesti, u programirane gromke crkvene propovijedi i u svaki (čak i starački!) dom. Postidjela je i sve HDZ-ove stožeraše, sindikalce u bijelim kutama ili bez njih, traktoriste, udruge ovih i onih i ostale nahuškane za rušenje lijeve vlasti i provociranje prijevremenih parlamentarnih izbora.

Politička Rubikova kocka sad se mora opet iznova slagati. Nikako bez uvažavanja činjenice o referendumskom pogonu konzervativnih aspiranata s krunicom i molitvenikom vidljivo u rukama i glasnom podoltarnicom „On je pastir moj“. Lijeva opcija sad mora trijezno staviti prst na čelo i zaboraviti vrtićke međusobne čarke koje ju korodiraju iznutra. Ako želi iole izglednije izaći na sva tri predstojeća izborna bojišta. Bez Laburista u svojim udarnim ešalonima, ljevica bolje da i ne izlazi na megdan, ma koliko desni osvajač biračkih srca i volje bio neuvjerljiv, interesno kontroverzan i kompromitiran prošlošću. Još ima vremena za sinergijski, uvjerljiv i promišljen nastup pred građanima. Bez lakiranja teške svakodnevice i obećanja nemogućeg. Laburisti su se, kao konstruktivna oporba kojom ne manipuliraju ni lijevi niti desni, iskazali zrelim prosudbama i prijedlozima rješenja i za najteže probleme. Zato čelnik Dragutin Lesar nije bez razloga mjesecima drugi ili treći na listi političara najvišeg javnog rejtinga.

Referendumski fenomen Željke Markić već uzrokuje tektonske rasjede na političkoj desnici. Ona se duboko zacrvotočila u HDZ-ovo biračko tijelo, kojem se prikazala uvjerljivijom, uspješnijom i perspektivnijom demokršćankom od prevrtljivog, mlakog i zakulisnom spletkarenju sklonog Karamarka skromnog političkog i komunikacijskog kapaciteta. Pokazala se i ostatku desnice poželjnom i beskompromisnom kao svojedobno kanadska „gošća“ Ruža Tomašić kad je na kandidacijskoj listi za Europarlament uvjerljivo pomela najviđenije Karamarkove uzdanice. Referendumska popudbina skupine U ime obitelji i nepodijeljena potpora Crkve u Hrvata daju bivšoj novinarki s domovinskih ratišta dosta razloga zamišljati se pravom „ružom hrvatskom“ novog razdoblja nacionalne politike. Crkva pak već dva desetljeća ne prestaje sanjati upravo konzervativnog, demokršćanskog stanara Predsjedničkih dvora na Pantovčaku, jer ju silno žulja sekularni kamenčić u zlatnim cipelama, pa…

Je li Željku Markić sam Svevišnji poslao napraviti u državi i politici red po mjeri Kristovog nauka u kaptolskoj, a ne interpretaciji pape Franje? Uvjereni smo da nije, jer se ni sam Bog valjda ne bi tako okrutno našalio s povijesno nesretnim Hrvatima, koji vječno pate od kompleksa tri majmuna. Morali bi si odmah sami ukinuti državu, da to ne čine oni koji su im je dopustili, kad bi njome vladale tiranije što se groze LGBTQI skupine, mrze ćirilicu, zabranjuju jezik i pismo pripadnika nacionalnih manjina, pobačaj, kontracepciju, izvantjelesnu oplodnju, eutanaziju, prijebračne spolne odnose, ne priznaju ravnopravnost ženama, diskriminiraju ateiste i agnostike, ucjenjuju vjernike sakramentima, guze i šlataju djecu, miješaju se u tuđe živote, progone čak i Hrvate koji se ne slažu s budalaštinama nakaznih umova…

U HDZ-u već neko vrijeme potajno računaju kako naplatiti svoju referendumsku potporu inicijativi U ime obitelji i kako upregnuti Željku Markić u svoja kola, sa svima koji su joj se priključili. A skupilo ih se, jer nitko normalan ne misli da se dijete može napraviti drukčije, osim u klinču žene i muškarca. A oni sa zastavama duginih boja, daleko im kuća, neka među svoja četiri zida žive i rade što hoće, ali to ne smije biti brak niti smiju posvajati djecu. I točka! Doduše, to ni dosad nije bilo upitno niti će biti u doglednoj budućnosti. Ali… Uspjela referendumska manipulacija režirana je radi najšire javne promocije novog političkog proizvoda – Željke Markić kao nove liderice, koja će navodno provesti što sva dosadašnja politika nije bila kadra i hrvatski katolički narod otpraviti u sretnu budućnost. Zato nastoji održati se u orbiti i podjariti tenzije: dobila je ustavnu definiciju braka, ali to njezinim mentorima nije dosta. Sada se protivi najavljenim paragrafima o „partnerskoj zajednici“! HDZ, zatečen, nešto prtlja na usta saborskog zastupnika Željka Reinera i važe koliko daleko smije slijediti militantne konzervativce u rušenju ljudskih prava i civilizacijskih stečevina napredne sekularne države. Što Hrvatska, doduše, nije, ali bar verbalno želi biti i sekularnom i naprednom.

Kompromitirani i kriminalno osumnjičen HDZ ne treba „pokretu“ U ime obitelji, koji oštro maršira u političku stranku ili sljubljivanje s marginaliziranim Hrastom, ali Karamarku životno treba Markić sa svim što ona znači. Kao politička transfuzija u općoj narodnoj bolnici. E, sad, problem je što ne želi Markićku iznad sebe, a ona pak ne bi ispod Karamarka, pa je u tom hrvanju klerikalno-civilnim stilom na demokršćanskoj strunjači, skrovito od očiju javnosti, još štošta moguće.

Zasad, ona može biti zadovoljna što je preotela znatan dio birača HDZ-u, HSS-u, pravašima, desnim ultrašima… te uživa daljnju snažnu potporu Crkve u Hrvata. No, „zvijezda tamnog sjaja“, kako su je prozvali neki mediji, amaterski si je u naletu euforije zabila nenadoknadiv politički autogol: bahatom selekcijom novinara na podobne i nepodobne u svom stožeru, homogenizirala je protiv sebe i lijeve, i desne i ničije medije! Zaprepastila se. Opći bojkot u referendumskoj noći praktično je zgazio u blato njezino pobjedničko oduševljenje.

„Željka Markić i biskup Vlado Košić imaju plan, ali Markićka je u subotu navečer postala ‘političkim mrtvacem’, što se medija tiče, u odnosu na planiranu kampanju za europske parlamentarne, a onda i hrvatske parlamentarne izbore, ili što prvo dođe. Naprosto, bit će joj dopušteno da prducka, ali ona je ovaj vikend bacila kroz prozor polugodišnji rad na brendiranju svog imena kao političkog proizvoda“, kazao je autoru ovih redaka Drago Pilsel, britki analitičar političko-crkvenih prilika i glavni urednik portala Autografa. Istina, bolje je zamjeriti se crnom vragu, nego novinarima, ali prave bitke za pozicije na političkoj sceni tek predstoje i u njima će se riješiti je li „brend Markić“ tek krivotvorina vlastohlepnih konzervativaca ili ozbiljan znak militantne neodesničarske plime koja se neugodno širi Europom. I već sije mržnju, rasnu i protuuseljeničku nesnošljivost, vjerski talibanizam…, pa i terorizam i smrt. Je li i Hrvatska (za dom!?) spremna za Grčku svojom inačicom nadmetanja Zlatne zore i Borbenih narodnih revolucionarnih snaga?

P
et-šest posto nacionalnih „domoljuba-idealista“, osokoljenih praskozorjem hrvatske samostalnosti i oduševljenih ratom u kojem će se osvetiti za Bleiburg, nabujalo je u dvadesetak godina programiranog zatiranja istine o ustašama i partizanima na valjda i više od 10 posto. Ta se falanga svim dopuštenim i nedopuštenim silama, izazivanjem unutarnacionalnih i međunacionalnih razdora i križarskih ratova, upinje zakipjeti još nedovoljno ohlađenu zlu krv iz tragičnog razdoblja 1941.-1945. Duboka gospodarska i moralna kriza u kojoj baulja nesposobna SDP-ova vlast, a iza nje se skrivaju HDZ-ovi krivci, pogoduju izmišljanju svakovrsnih „narodnih neprijatelja“. I Kristalna je noć tako počela, a kad je svanulo – 60 milijuna duša već je bilo na onom svijetu! Znaju li to lakonotni pjevači s mačevima, jedva pismeni sportaši, nezreli političari s rajskom imovinom i vjerski vođe iz zlatnih palača i gladne stadionske mase obožavatelja osrednje visokog kukuruza? Ne bude li pameti, saznat će, ali ne iz knjiga.

Smrtni je grijeh vječno biti Mizaru, Kikazaru i Ivazaru pred očitim zlom. Ljudi nahvao danas dolaze po „pedere“ i „ljubitelje ćirilice“, sutra će doći po sve nižeg rasta od Luke Modrića i vegane, a prekosutra po svakog od nas jer smo u nečemu drukčiji te, napokon, po prve među sobom koji nisu na znak gonga odmah počeli pišati niz vjetar.

Marijan Vogrinec