[This article is deleted by ACTA!]

Kolumna Igora LesaraSad se zamislite. Gdje god da na Internetu kliknete, čekaju vas ulazna vrata na kojima stoji – ulaz se plaća. Jednostavno ne postoji drugačije, sve što posjetite zatvoreno je ukoliko ne otvorite svoj takuin, odnosno ne utipkate broj sa svoje plastične kartice. Svijet otvoren samo za one koji imaju i mogu, zatvoren za sve ostale. Svijet uvjetovanja i nepravde. Svijet kontrole i pravila. Svijet iz mnogih knjiga i filmova koje ste, više ili manje voljeli.

Ne znam što donosi budućnost, ali mogu vidjeti što rade oni koji ju pokušavaju kreirati, a takvi su uvijek zločesti dečki (primarno dečki, cure su još uvijek dobri dečki). Dobri dečki ne pokušavaju kreirati, oni kreiraju bez pitanja i uvjetovanja. Tu je osnovna razlika. Zloćko kreira iz interesa, dobrica iz gušta i onog, dobrog osjećaja koji mu pruža kreacija, stvaralaštvo. Zloćka vode crne sile, glad za moći i upotrijebiti će svakakve alate. Manipulaciju, zastrašivanje, uvjetovanje, represiju, hladno i vatreno oružje. Dobrica pak je onaj koji digne desnu obrvu kad mu zasvijetli žaruljica. On koristi ljubav, davanje, primanje, erotičnost i slobodu.

Od pamtivjeka, ljudskost je i dijeljenje. Zato u sebi, osim mozga, nosimo srce i dušu. Tako je to priroda, ili ako vam je draži Bog, stvorio. Um je stvorio novac, duša je stvorila glazbu. Um je stvorio mjerila, srce je stvorilo kreaciju. Um je stvorio organizaciju, duša i srce su stvorili kreativnost. Um je stvorio zavist, srce je dalo ljubav. Um je stvorio maštu, srce i duša su se složili. A onda je um stvorio porez, i ranio srce i dušu. I tu smo se negdje izgubili. Od tada ljudi više nisu isti. Ni jednaki.

No svejedno, nije potrebno previše razmišljati o postojanju, sasvim je u redu da ne znamo sve odgovore. Ali ipak. Nije dobro samo mirno stajati i promatrati nepravdu. Možda više ne možemo svi biti jednaki, ali kvragu, možemo biti jednakiji. Možda nam više i nema spasa u ovom globalnom ludilu, ali to nas ne amnestira da umremo slobodni. I upravo zato, trebamo se boriti. I pri tome biti svjesni, što je moguće više. Jer, kao što je netko na jednom transparentu napisao – kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost.

Stoga, borimo se. Borimo se za pravdu, istinu i poštenje. Borimo se za znanje. Postoje ljudi na ovoj planeti, jadna im majka, koji bi manipulirali, koji bi sve za sebe. Ti su ljudi, jadna im majka, ovog puta prešli sve moguće granice humanosti. Toliko su ozlojađeni da ne prežu ni pred čime kako bi ugrabili svaku misao, riječ, notu, kod. Oni žele sve, a pri tome ne shvaćaju da time ne dobivaju ništa. Ali ta njihova zloća ranjava ostale. Ranjava našu inteligenciju, naše ljepote, naš slobodni duh i zaigrano srce.

I tako je to od pamtivjeka. Borba dobra i zla. U svakom je stoljeću postojala neka epska borba. Borilo se za zemlju, za blago, za stoku, za igru. Borilo se za istinu, za vodu, za naftu, za šume i rijeke, za dragulje. Borilo se za djecu, za kamen, za medalju. Borilo se za Međuzemlje. Borilo se za – ženu. Dobro, ovo za ženu još ne razumijem do kraja. I tako, život nam postane borba.

A gdje smo sada? Za što se borimo danas? Za sve pomalo. Stvari su otišle kvragu kao nikada u prošlosti. Borimo se za opstanak. Vjerojatno ne zato jer se bojimo smrti (dobri dečki se ne boje smrti), već zato jer je glupo da zbog zloćestih sve što smo stvorili nestane. Borimo se da bi prirodi, svemiru i Bogu zahvalili.

Sve, ili zapravo velik dio onoga što sam do sada naučio, naučio sam zbog djeljenja. Zbog ljudi, onih koji su bezuvjetno davali. Naučio sam od teta u vrtiću. Od učitelja i profesora u školi. Od prijatelja, roditelja (dobro, od njih sam uvijek učio s rezervom), od svojih ljubavi, djevojaka, cura i žena. Učio sam iz knjiga, bilježnica, skripti. Učio sam od Pink Floyda i Bijelog dugmeta. Učio sam od šume i rijeke, mora i sunca. A onda je došao Internet. Tu sam naučio (po)najviše. Alat bez premca ove civilizacije.

Internetom sam oplovio sva mora, naučio reći volim te na svim jezicima svijeta, vidio sam sva blaga i boje kože, naučio sam letjeti kao Supermen i zabiti gol s centra Casillasu. Naučio sam da postoji više od stotinu vrsti vrabaca i da je Zemlja zapravo sličnija krumpiru nego lopti. Putem Interneta sam se smijao i plakao s prijateljima i poznanicima diljem Zemlje, a poslao sam i poruku malim zelenima. Internet me odgojio i pomogao mi shvatiti zašto je Guy Fawkes želio dignuti britanski parlament u zrak. Na internetu sam pisao pjesme i priče, stvarao i davao projekte kojima se koriste djeca u vrtićima i školama. Tu sam usavršio i svoje kulinarsko umijeće kojim sam se hvalisao dok nije došao Goli Kuhar. Onda su sve žene klikale po njemu. No, zbog interneta sam i razbio nekoliko tipkovnica.

Oni koji su malo duže na Internetu, poznaju nekoliko njegovih faza. Internet jedan, Internet dva, Internet tri. Svaka se od tih generacija Interneta nosila sa svojim iskušenjima. Ali jedno je uvijek bilo zajedničko – iz svakog je iskušenja izašao još bolji i jači. Danas, Internet se suoči s velikim Zlom. Zločesti dečki žele ga samo za sebe. Žele ga pretvoriti u kanal za silno bogaćenje – manjine. I tako, silom prilika, postadoh gusar. Internet gusar. Nešto kao Jack Sparrow, sa puno ruma.

Internet gusarstvo (piratstvo) najzaslužnije je za edukaciju i pomicanje granica. Da, ima i onih koji zloupotrebljavaju slobodu i bezuvjetnost, ali s njima se treba obračunati drugačije – pravdu lomiti preko ljudskih sloboda, to ne smije ni sam Bog. Internet pirastvo nije “Robin Hood”, ali je slično njemu jer u svojim temeljima počiva na bezuvjetnom prijenosu informacija. Internet pirastvo je uvelo reda u nepravedni sustav gdje bi samo bogati mogli doći do pjesme, filma, knjige, programa. No, ono što je najbolje, zbog Internet pirastva nitko nije propao, već su svi dobili. Informacije se Internetom šire i prenose sve dalje i dalje. U svakom kutku Zemlje taj priručnik, Internet, daje upute kako napraviti nešto korisno i seksi. Nešto životno.

Da nije bilo Napstera, The Pirate Bay-a i ostalih veličanstvenih „Jack Sparrowa“, nikada ne bih naučio toliko o kulturama svijeta, ljubavima, glazbi. Najbolje od svega je ipak činjenica da čim sam se dokopao nekog novca – kupio sam puno više albuma, knjiga, filmova i programa nego bih ih kupio da sam stalno imao novaca. Ostao bih glup sa svim tim silnim novcem, a kupovao bih trice i kučine koje mi ne trebaju. Ovako sam vidio što me interesira, što me ježi. U svojoj knjižnici, fonoteci i na računalu danas imam više kupljenih stvari nego tvorci ACTA-e zajedno. Da je sve bilo zatvoreno kao u prvom odlomku, ne bih kupio ništa.

Upravo zato je Internet pirastvo fantastična pojava i treba ga podržavati – jer time podržavate slobodu i bezuvjetnost. Ali i još više – podržavate jednu socijalnu komponentu koja izgrađuje svijet i društvo. Nisu, nisu problem stvaratelji i kreatori sadržaja, već oni koji žele njih iskoristiti za osobni profit kroz poreze i davanja! To su ljudi, zloćesti dečki koji nikada nisu ništa sami stvorili, već žive na račun drugih, to su zapravo prava gamad i oni ko
ji kradu! Oni su pravo zlo i protiv njih se treba boriti. Upamtite to.

Internet je zamišljen upravo kao alat kojim se svatko, i onaj tko si to može priuštiti i onaj tko si to ne može priuštiti, koristi do mile volje. A ljudskost, ona humanost spomenuta negdje u ovoj priči je ta koja će svakom kreatoru i stvaratelju nadoknaditi njegov trud i rad. Jer meni nema ljepšeg od toga da vidim osmijeh na licu djeteta koje je napravilo reciklirani papir po mom priručniku, zadovoljstvo nekog tate koji je spremio jelo po mom receptu, sreću djevojke kojoj sam napisao pjesmu… To mi nikakav novac ne može platiti.

A za sve ostalo tu je – Mastercard.

Gusarski pozdrav! Jaaaar!

p.s.
Internet kontrola i manipulacija se događaju. Servisi se doista zatvaraju. Zloćinci doista djeluju. Vlade doista zatvaraju stranice i grade nova pravila. I preko Interneta nam guše slobodu i prava. Stvarne kriminalce ne diraju. Zašto? Možda, jer su oni sami ti?

>>> http://www.stopacta.info

| Broj posjeta: 1.352 |

1 komentar u "[This article is deleted by ACTA!]"

  1. Vrlo nadahnuto napisano. Zaista je bilo gušt pročitati!
    Hvala 😀

    [rjk]

Imate li komentar?