Superhik na bijesnoj jurilici

Državni blablagajnik Slavko Linić, karakteristično zajapurena lica i usjajenih očiju od bijesa svaki put kad ga se javno priupita kada će Kukuriku vlast popustiti svoj neoliberalni škripac i dati građanima slobodnije disati, retorički pita novinare: „Recite mi, gdje drugdje da uzmemo novac, ako se ne želimo dalje zaduživati?

Hrvatska je došla pred zid“. To bi, kao, trebalo prizvati pameti domaće nevjerne Tome jer, eto, sasvim je normalno da Bruxelles uskoro, po receptu prekomjernog deficita, počne odrađivati njegov i posao vlade premijera Zorana Milanovića, koji je dvije godine čamio na ugaru!? Linićev stranački i državni gazda Milanović, bahatom prepotencijom najvećeg svjetskog mudraca kojem tu rijetku izvrsnost ne priznaje ni najbliža rodbina, prijetećim se kažiprstom grozi i zadnjem bijedniku iz hrvatske pučke kuhinje: „Više nema zezanja!“

Da uistinu više „nema zezanja“, ne bi Linić već rezervirao zrakoplovnu kartu za SAD, gdje će još do kraja godine posuditi (uz kamatu od 6,5 posto kod bjelosvjetskih lihvara ili upola nižu u MMF-u?) novih dvije milijarde dolara! Niti bi Kukuriku partneri ovih dana brzopleto skakali jedni drugima u usta kakofonijama o skorom (ne)ulasku MMF-a u razvaljeni državni trezor. Sa svim uobičajenim alatima novčanog sadizma prema plaćama, mirovinama, socijali… koji se bez milosti primjenjuju u zemljama teško oboljelim od grčkog sindroma.

Iznenada, ali ne neočekivano, jer na to Laburisti upozoravaju već od samog osnutka svoje političke stranke, isplivala je na površinu sva popudbina jednog neočekivano zlog ishoda hrvatske inačice „samostalnosti, državnosti, suverenosti, domoljublja, vjere u Boga..“ i kako god još trubadurski tepali Lijepoj našoj nakon malo veće količine maligana u raspoloženom društvu izrazitije domoljubno nabildanih istomišljenika. Da ne bi ostalo u orbiti domišljanja i nejasnoća sve što mu s obiju strana Markovog trga politikantski telale bivši stranački drugovi, predsjednik RH Ivo Josipović, makar ga se nije ni pitalo, dodaje „pojašnjenje“ starog vonja demagoškog naftalina za javnu uporabu: „Previše smo trošili novca koji nismo zaradili“.

Neuvjerljiva nacionalna bajka navodno tisućljetnog sadržaja – „svoj na svome“, „hrvatska puška na hrvatskom ramenu“, „hrvatska lisnica u hrvatskom džepu“ – grubo se i osobito bolno, deprimirajuće i gotovo preko noći, prometnula u horror- svakodnevicu za 90 posto građana Lijepe naše. Lijepe za lijep život još samo šake koristoljubivih stranaca i dvije šake podložnih im domaćih neprirodno obogaćenih poslovođa iz gospodarsko-političkih kasti. Za 90 posto građana, među kojima je svaki drugi na rubu ili ispod granice siromaštva, to odavna više nije Lijepa naša. Osim na turističkim fotografijama njezinih eksterijera.

I onda, nova gromoglasna bruka iz vladajućeg SDP-a u trakavici sramote, kojom već dvije godine aktualna koalicija „uveseljava“ cjelokupnu javnost. Siščani darovali svojoj slavnoj čelnici (treći mandat!) jedne od najsiromašnijih županija u zemlji i uglednoj članici Predsjedništva SDP-a, bivšoj servirki u sisačkoj bolnici, a danas političarki od osobitog Milanovićevog povjerenja Marini Lovrić Merzel desetak kilograma dječjih autića u prosvjednom Facebook performansu „Autić za županicu“. Socijalno osjetljiva prva dama Sisačko-moslavačke županije s oko 20.000 nezaposlenih i plaćama najmanje 1500 kuna ispod državnog prosjeka kupila si je novcem poreznih obveznika suludi luksuzni automobil Audi A6 TDI za 433.000 kuna plus još jednog limenog ljubimca za 248.000 kuna. Vjenčani joj kum Slavko Linić očito ne vidi nikakvu mogućnost uštede na bagateli od 681.000 kuna u županiji koja ukida vrtić „Krijesnicu“ u Hrvatskoj Kostajnici zbog duga od samo 432.000 kuna, pa će hrvatska djeca na preodgoj (sic!) preko mosta na Uni, u Republiku Srpsku (BiH). Ta županija nema novca ni za namjensko vozilo za invalidnu djecu, za patronažne sestre, gerijatrijske programe i milijun drugih stvari životno prečih od županičina luksiziranja usred krize.

Sve dublja kriza nije smetala tomu da imovina njezine uže obitelji u zadnje dvije godine naraste na 1,5 milijuna eura, izvješćuju mediji, pa ne stane sva ni u imovinsku karticu. Muž Marine Lovrić Merzel kupuje nekretnine po Sisku, a formalno je – nezaposlen!? Čudo neko od poduzetnika!

Ovih su se dana proslavili bijesnim novim voznim parkom i varaždinski župan Predrag Štromar (HNS), nešto prije njega i tamošnji gradonaačelnik Goran Habuš (HNS), pa slavonsko-baranjski župan Vladimir Šišljagić (SDSSB), umaški gradonačelnik Vili Bassanese (SDP)… Štromar će ošišati svoje u županiji (okončala 2012. godinu sa 22,950.872 kune gubitka) za milijun kuna (sedam vozila), Šišljagić za 700.000 kuna bez PDV-a (tri vozila), Habuš („Imam 100 kg i 196 cm visine. Ne stanem u mali i slab auto!“) za 390.000 kuna bez PDV-a, Bassanese za 350.000… U bahaćenju luksuzom na račun poreznih obveznika ne žele zaostati ni gradonačelnici Novog Marofa Darko Hrenić (HNS) sa 275.000 kuna te Zaboka Ivan Hanžek (SDP) sa 312.000 kuna…

Slavko Linić ne smatra proračunski kancerogenom tu nastranu višemilijunsku strast za grijanim kožnim sjedalima, satelitskom navigacijom, ultrazvučnom pomoći pri parkiranju, MP3 playerima, desetak zvučnika u vozilu, presvučenim mjenjačima s najmanje sedam brzina, aluminijskim naplatcima, izabranim bojama i skupom opremom… Svakoj šuši u nas, stranačkom poslušničkom premetaljkom gurnutoj na kakvu dužnost, istog trenutka lupi u glavu nebuloza da je ravna Angeli Merkel, Davidu Cameronu, Francoisu Hollandu, Baracku Obami… Ne daj Bože prebogatim skandinavskim i nizozemskim monarsima, koji se voze biciklima na posao! Hrvatski političari, uglavnom mizernih intelektualnih kapaciteta i još mizernijih radnih postignuća, u državi koju uspješno pretvaraju u karikaturu, vole masne apanaže i svakovrsni luksuz. „Milanovićeva neoliberalna vlada ponaša se poput Superhika“, tvrdi saborski zastupnik Hrvatskih laburista – Stranke rada Branko Vukšić, „do sada je štitila samo banke, koje je spasila, a društvo uništila.“ Milanović i Josipović se, makar trunku i glumački namješteno, ne zacrvene u licu kad građanima lažu u oči da smo, eto, SVI KRIVI što smo SVI „previše trošili“, pa nas „europska obitelj kojoj oduvijek pripadamo“, financijski gazde iz svjetskih banaka i rejting skretničari sad uzimaju šamarati kao malog Ivicu, zatečenog u bakinoj smočnici s prstima u pekmezu.

Ta ista Vlada ne samo da „ne vidi“ bezumnu rastrošnost državnih birokrata na svim razinama, nego im i daje loš primjer. Zašto da se Lovrić Merzel, Habuš, Štromar, Bassinese, Hrenić, Hanžek… voze u dvije-tri godine rabljenim (pre)skupim automobilima svojih prethodnika kad ni ministri te predsjednici Vlade i Hrvatskog sabora ne žele naslijeđene Mercedese prethodnice Jadranke Kosor, nego nove Audije A8? Vlada se proljetos isprsila sa 265 milijuna kuna za 1742 vozila (tvrtka Porsche leasing) za razne državne ustanove, HEP sa 120 milijuna za 1420 vozila, MUP i MORH sa 35 milijuna za 180 automobila, pa čak i neki Centar za prać
enje poslovanja energetskog sektora i investicije (Vlada ga osnovala na prijedlog Radimira Čačića, a nitko pojma nema što radi!) sa 1,8 milijuna kuna za pet automobila… A to je tek vrh sante raskoši bez pokrića.

Građanima je već mučno od države u kojoj se nesavjesno i nekažnjeno odlijevaju milijarde, uglavnom novca kojim vladajući preskupo zadužuju već i praunuke sadašnjih porezne obveznike, u kojoj nadripolitičari čistih nacionalnih krvnih zrnaca, uz opojan miris tamjana i svetu vodicu pretilih klerika, guraju milijunske mase prevarenih sugrađana na prosjački štap neoliberalnog ropstva. Za državno se kormilo – i preko mrtvih! – otimaju uvijek iste HDZ-SDP interesne skupine, ogrezle u grabeži i spremne na otimanje preostalog nacionalnog dobra. Najbrojnija politička stranka „svetog državotvornog imena“ HDZ osumnjičena je za pljačku vlastitog naroda, a lijevi se „izlaz u nuždi“, čuvena „stranka opasnih namjera“, SDP, pokazala samo opasno impotentnom za bilo kakav opći boljitak. Njihovi programi, nafutrani apstrakcijama i trgovačkim apetitima političkih satelita, sveli su se na klijentelističko-nepotističku opsjenu, koju treba ukloniti sljedećim izborima. U protivnom, Hrvatska će se, zemlja u kojoj godišnje umre jedan grad veličine Belog Manastira i u kojoj je nezrela nacionalna politika sve životno presudno darovala strancima, sama od sebe ugasiti kao država.

Marijan Vogrinec