Sumrak hrvatskoga šumarstva: najava konačnog ukidanja naknade za općekorisne funkcije šuma

Na žalost, bilo je samo pitanje vremena, jer ljudska glupost i bahatost, kako smo se imali prilike uvjeriti nebrojeno puta do sada, ne poznaju granice. Prije par dana sam u “Jutarnjem listu” pročitao ovaj članak u i nije me iznenadio jer se ovaj potez pripremao već dulje vrijeme, a kad se radi o nepromišljenosti, trenutačna vlast ni najmanje ne zaostaje za prethodnom.

Da bi se ova priča shvatila u potpunosti, najprije treba spomenuti neke osnovne činjenice o hrvatskim šumama – naime, tek manji dio istih je ekonomski isplativ u smislu eksploatacije – to su ponajprije slavonske šume hrasta lužnjaka te gorske šume Gorskoga kotara, dok je kod velike većine šuma u krškim predjelima ekonomska korist ili minorna ili, štoviše, uopće ne postoji – tu se radi o šumama koje su kroz tisuće godina intenzivnog i lošeg gospodarenja svedene na svoje degradacijske oblike u vidu makija, gariga, kamenjara i šikara, a koje pokrivaju veći dio šumskog teritorija RH.

No, u takvim područjima šume ispunjavaju i svoje druge funkcije (a to su te mistificirane “općekorisne funkcije”) koje vrijednošću višestruko nadmašuju ekonomsku korist u smislu eksploatacije drva – za ilustraciju, to bi bio, primjerice, hlad kojega stvaraju krošnje drveća u auto-kampovima (egzaktan i dovoljno precizan matematički model za kvantitativni prikaz tih vrijednosti za sada još nije utvrđen). Te općekorisne funkcije definira čl. 3. st. 2. Zakona o šumama, a to su: zaštita od erozije, reguliranje vodotoka, pročišćavanje voda, utjecaj na krajobraz, osiguranje prostora za odmor i rekreaciju, povoljan utjecaj na klimu, pročišćavanje zraka, očuvanje genofonda itd. i svaka zemlja ima, već s obzirom na svoje podneblje i specifičnosti šumske vegetacije, uređeno financiranje održavanja i očuvanja tih funkcija. Kod nas je to (bila?) naknada za općekorisne funkcije šuma koja je od inicijalnih 0,7 ‰ bruto prihoda kojega su bile obvezne uplaćivati sve pravne i fizičke osobe na teritoriju RH koje se bave gospodarskom djelatnošću smanjena najprije na 0,525 ‰ amandmanima Zakona o šumama iz lipnja 2010. te na 0,265 ‰ jedinim amandmanom iz veljače 2012. godine. Iz sredstava naknade za općekorisne funkcije šuma koja su prije spomenutih smanjenja iznosila cca 430 milijuna kuna godišnje financirale su se razne aktivnosti koje se ne bi mogle pokriti prihodima ostvarenim iz redovnog poslovanja, a koje široj zajednici pružaju višestruke koristi. Definirane su čl. 64. trenutačnog Zakona o šumama, a to su: radovi biološke obnove, zaštite tla, gospodarenje šumama na kršu, radovi na sanaciji i obnovi sastojina ugroženih sušenjem i drugim nepogodama, izgradnja prometnica, razminiravanje, rasadničarska i sjemenarska djelatnost, financiranje znanstvenih radova te izrada i revizija programa gospodarenja šumoposjednika.

Prvo i osnovno: naknada za općekorisne funkcije šuma NIJE parafiskalni namet. Jer, sredstva prikupljena parafiskalnim nametima slijevaju se u državni proračun, a to u slučaju ove naknade naprosto nije slučaj: radi se o strogo namjenskim sredstvima koja se uplaćuju na račun državne tvrtke za gospodarenje šumama u državnom vlasništvu te bi se kasnije trebala raspoređivati proporcionalno i prema potrebama. Dakle, pompozni naslov u članku (tiskana verzija) kako se Vlada “odriče” dijela parafiskalnih nameta u slučaju naknade za općekorisne funkcije šuma nipošto ne stoji. Sličnom se retorikom poslužila i bivša vlast (još jedan u nizu dokaza kako između bivše i sadašnje vlasti ne postoje suštinske razlike) prilikom ukidanja Šumarske savjetodavne službe, vrijedne agencije ustanovljene radi unaprjeđenja stanja u šumama šumoposjednika, a koja je većinu svoje djelatnosti financirala upravo iz sredstava te naknade, osim minornih godišnjih izdataka za plaće djelatnika, najam prostora i troškove uredske operative.

Evidentno je kako niti bivša vlast prilikom ukidanja raznih agencija, a niti sadašnja pri ukidanju parafiskalnih nameta (i naknada!) uopće nije niti malo zastala i razmislila koje bi od njih zaista trebalo ukinuti (naravno da postoje), a koje su možda ipak od neke koristi društvu te bi ih trebalo ostaviti, tim više što gotovo da uopće nemaju veze s državnim proračunom – kao što je to bio slučaj sa Šumarskom savjetodavnom službom u slučaju agencija, tako je to i s naknadom za općekorisne funkcije šuma koju se lakonski strpalo u isti koš s parafiskalnim nametima. Jedini koji će ovom odlukom profitirati su megakompanije i banke, naravno u većinskom stranom vlasništvu, jer jedino kod njih iznos od 0,7 ‰ predstavlja neku ozbiljniju cifru u apsolutnom smislu, dok je u relativnom kikiriki. Što se tiče malih i srednjih poslovnih subjekata, izdvajanje 0,7 ‰ sredstava iz bruto prihoda ih zasigurno neće dovesti do bankrota. No, već u više navrata smo se mogli uvjeriti kako je sada kristalno jasno kome ova vlada zapravo služi, tako da nije teško shvatiti koji su pravi motivi koji stoje iza ove odluke.

Vraga će ukidanje naknade za OKFŠ rasteretiti gospodarstvo, ali će zato posljedice za hrvatske šume, šumarstvo i drvnu industriju biti nesagledive – iluzorno je pomišljati da će briljantan matematički um sadašnjega direktora “Hrvatskih šuma” osmisliti novi poslovni model koji bi izbjegao drastično smanjenje broja zaposlenih i podizanje cijena drvnih sortimenata. Izostati će čitav niz društveno korisnih radova – spomenimo samo razminiravanje i izgradnju protupožarnih šumskih prometnica na kršu, biološku obnovu, zaštitu od erozije… veći dio toga neće se više moći provoditi jer neće biti sredstava. Drugim riječima, najvjerojatnije nas očekuje drastično povećanje šumskih požara, konačan potpuni kolaps drvne industrije, još intenzivnije sušenje/propadanje šuma te katastrofalna degradacija i propadanje privatnih šuma, budući da si većina šumovlasnika učinkovito gospodarenje istima ne može priuštiti, a dobrovoljne organizacije (zadruge) koje bi to bile u stanju činiti za sada još ne postoje u nekom ozbiljnijem broju. U krajnjoj liniji, ova je odluka u suprotnosti s člankom 52. Ustava RH u kojemu se navodi da su šume (između ostalog) “…dobro od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobitu zaštitu”. No, sadašnja je vlast već u nekoliko navrata pokazala kako joj je do Ustava (koji bi trebao biti svetinja svake demokratske republike) i zakona koje bi trebala sprovoditi stalo koliko i do preklanjskog snijega kojega nije bilo. U članku se, između ostaloga, navodi kako čak i resorni ministar nije ništa znao o “…već dogovorenoj i donesenoj odluci”, a pogotovo trenutačni direktor “Hrvatskih šuma”, iako se tvrdilo kako je odluka donesena u “dogovoru s radnim skupinama svih ministarstava” – s čime resorni ministar tvrdi da nije bio upoznat?!

Nadasve zanimljivo, ako ne i indikativno. Uglavnom, očito je kako se ovom odlukom nastavlja nesmiljeno vrijeđanje i omalovažavanje hrvatskoga šumarstva i općenito šumarske struke koju se i opet ništa ne pita, iako je logično za pretpostaviti kako bi u svakoj zemlji u kojoj su na vlasti poslovno sposobni subjekti pri odlučivanju o bitnim stvarima na određenom polju trebalo najprije konzultirati stručnjake. Usput budi rečeno, sadašnji je direktor “Hrva
tskih šuma” po vokaciji matematičar, a načelnik Uprave za šumarstvo, lovstvo i drvnu industriju pri Ministarstvu poljoprivrede agronom većinom ihtiološke pozadine, činjenice zbog kojih se teško oteti dojmu kako se u političkim sferama javnog sektora pozicije dijele po istom principu po kojemu djeca u vrtićima biraju igračke. Očito je kako ćemo biti svjedoci još jednoga u nizu poteza sadašnje vlasti povučenog u starom, uhodanom maniru dodvoravanja moćnicima, a koji se ni po čemu ne razlikuju od poteza mainstream “opozicije” po tom pitanju. Naravno, sadašnja vlast neće stati na tome: idući potez je, bez sumnje, davanje državnih šuma u koncesiju (iako se u više navrata obećavalo kako se to neće činiti, o čemu imam i pismeni dokaz – odgovor na pitanje iz naše akcije “Pitajte Vladu”) što će imati daljnje nesagledive posljedice u vidu nebrojenih otkaza i, vrlo vjerojatno, još bržeg propadanja šuma uslijed neodgovornog gospodarenja i neučinkovite inspekcije koja bi to trebala spriječiti.

No, budući da je ova odluka “već donesena”, nije teško pretpostaviti kako su u istom maniru “već donesene” i potrebne izmjene Zakona o šumama na jednoj od budućih saborskih rasprava. Pa, ukoliko je sve “već doneseno”, možemo se jedino duboko zamisliti nad svrsishodnosti svekolike političke šarade tako perfidno upakirane u celofan demokracije i iluzije slobodne volje biračkoga tijela, jer ono što najviše žalosti u ovoj priči jest činjenica kako bi se ovo dogodilo bez obzira koja od dvije glavne političke opcije bila na vlasti.

“Interes” Republike Hrvatske, kako se to patetično navodi u Ustavu, očito je zadnja briga bilo kojoj od dosadašnjih vladajućih garnitura.

Konrad Kiš

| Broj posjeta: 1.112 |

Želite li komentirati? Objava: "Sumrak hrvatskoga šumarstva: najava konačnog ukidanja naknade za općekorisne funkcije šuma"

Imate li komentar?