Školstvo u snijegu ili škola 21. stoljeća, ali od proljeća

Vladan IvkovićPriča o zemlji znanja nastavlja u svojim sivim tonovima i sasvim je jasno kako i dalje od ozbiljnoga pozitivnog zaokreta po pitanju obrazovanja i dalje neće biti ništa.

Ništa bolje neće razotkriti nesposobnost odgovornih kao priroda sama. Ovih dana nikad nije bilo vidljivije i jasnije kakvo je stanje u našim školama i školstvu i kakav je odnos prema njima. U našim školama i metaforički i u pravom značenju vlada minus.

Smrznuto je. Smrznuto je već godinama, desetljećima i stvari nikako da se otkrave, nikako da se pokrenu. Valjda čekamo da se stvari same dogode po principu već poznate: „Otopit će se, zatoplit će.“

Čini se da našim školama upravljaju godišnja doba.

Ministri, lokalni političari, župani i gradonačelnici, obustavit će nastavu kada padne snijeg i kada se temperature spuste vrlo nisko. Sve nešto razmišljam i pitam se kako bi bilo kada bi se te škole mogle zagrijati ili pristupi školama očistiti? No, za to treba novca. Treba uložiti u dotrajalu stolariju, povećati broj rebara na radijatorima, promijeniti bojlere, kotlovnice osuvremeniti, plaćati plin. Tada ne bismo prekidali nastavu i učenicima davali do znanja kako su nam škole dotrajale i kako se u njih ne ulaže, i da prekinuti nastavu nije ništa strašno, to je čas posla, a i nadoknadit će se. I tako svojim učenicima šaljemo loše poruke. Za dobru i kontinuiranu nastavu treba osigurati sredstva, a sredstva već desetljećima imaju drugu namjenu, uvijek važniju. Valja popločati trg, kupiti službeni auto, opremiti urede i kabinete i zagrijati ih u ove hladne dane kako bi generacije reformatora školstva na suhom i toplom smišljali nove i nove reforme. Tada se u idealnim uvjetima ureda reformatora rađaju ideje koje će zagrijati, ako ništa, a onda srca nastavnika i učenika. Uvest ćemo e-imenik i par novih predmeta. Odmah mi postane toplo bez obzira što nam se u učionicama mnogih škola temperatura ovih dana kreće kao u javnim garažama. Ništa tako dobro ne ugrije, ništa tako dobro ne raspali prosvjetnog djelatnika kao dobra reforma školstva.

Nepodnošljivo je više slušati o zemlji znanja, suvremenom školstvu i Europskoj uniji kao garanciji napretka i modernoga razvoja kada sa svojim učenicima sjedimo u jaknama i kapama pokušavajući razdragano prodati im priču o učenju i znanju kao jedinom zalogu za napredak i bolju budućnost. Ne ide to bez osnovnih uvjeta. Bez tople učionice i zbornice.

Da, zatoplit će, snijeg će se i napokon otopiti, dolazi sunce. Sve je nekako ljepše i školstvo opet cvate. Ali to Sunce ubrzo tako jako zagrije da se u našim učionicama razvijaju tropske temperature. Ministri, lokalni političari, župani i gradonačelnici tada opet donose važnu odluku i prekidaju nastavu ili krate školsku godinu. Ipak, turistička sezona je turistička sezona. A i vruće je. Odgovorni znaju da je djeci tada bolje iznajmljivati ležaljke ili prodavati suvenire nego sjediti u pregrijanoj učionici. I bolje je. Pitam se je li moguće za novac koji će se uložiti za godišnje održavanje skupih vozila Ministarstva obrazovanja kupiti kakav rashladni uređaj? Uložiti u izolaciju? Pa da onda reformiramo!

Možda učenici i njihovi roditelji i cijelo društvo dobiju znak kako je obrazovanje važno.

Ovako, ispade da je sve drugo važnije. I jest.

— Vladan Ivković

| Broj posjeta: 1.065 |

Želite li komentirati? Objava: "Školstvo u snijegu ili škola 21. stoljeća, ali od proljeća"

Imate li komentar?