Rajko Ostojić vs. Darko Milinović!?

Sedam milijardi kuna (7,1) ukupnog duga hrvatskog zdravstva. Liste čekanja koje se ne smanjuju. Simbioza javnog i privatnog (JPP) u zdravstvu, koja se u pravilu svodi na zloupotrebu i daljnju devastaciju javnog zdravstva. Prikrivanje dugovanja bolnica zbog uljepšavanja zdravstvene bilance i radi izbjegavanja odgovornosti ravnatelja bolnica zbog probijenih godišnjih „limita“.

Neriješen status liječnika obiteljske medicine kroz nametnuti im model „poluprivatnog“ statusa (koji se navodno pravno riješio sa nedavnim ugovorima o „koncesiji“) i koje je sustav stavio u anakronu i pogubnu poziciju ekonomske ovisnosti prema njihovim pacijentima, tako da je sad uveliko povećana potrošnja skupih lijekova, te povećan broj uputnica specijalistima- samo zbog toga kako se nebi izgubili ti pacijenti i njihova „glavarina“!

Korupcija organizirana od strane farmaceutskih kuća kroz organizaciju i sponzoniranje kongresa za liječnike obiteljske medicine (pa čak i za one iz HZZO-a!?) , zbog njihovog „bodovnog licenciranja“ , a u biti, samo ugodna putovanja po Hrvatskoj, svečani ručkovi i večere, te smještaj u luksuznim hotelima, uz poneko „predavanje“ i „kongres“ na kojima se uglavnom promoviraju lijekovi tih farmaceutskih sponzora.

Za bolničku, a naročito – kliničku „liječničku elitu“(i njihove supruge), organiziraju se čak i safariji, te luksuzna putovanja putovanja po svijetu.

Zloupotreba plaćanja putem DTS-a.

Lažirani bolnički troškovi radi očuvanja godišnje vrijednosti bolničkog „novčanog limita“,

Nerelegulirano i nekontrolirano radno vrijeme liječnika, naročito u sekundarnoj i tercijalnoj zdravstvenoj zaštiti

Vrbovanje pacijenata da dugu listu čekanja na pregled „skrate“ sa plaćenim pregledima u privatnim zdravstvenim ustanovama.

Korištenje bolničkih operacionih dvorana i ostalog javnog zdravstvenog resursa za privatno naplaćivanje liječenja.

Monopoliziranje radioloških PET-CT pregleda od strane privatnika (još uvijek zakonski ne sankcionirana afera „Medikol“).

Obračunavanje većih cjenovnih tarifa za privatno liječenje koje ugovorno plaća HZZO, nego li što ih taj Zavod plaća javnim bolnicama i ustanovama.

Sve ovo nabrojeno, samo je dio problema hrvatskog javnog zdravstva koje je u „naslijeđe“ sadašnjem ministru Rajku Ostojiću ostavio njegov prethodni kolega, ministar Darko Milinović.

Uz rapidno smanjenje broja zaposlenih u Hrvatskoj , te smanjeno izdvajanje doprinosa iz plaća za zdravstvo (sa 15% na 13%), zajedno sa svim gore nabrojanim anomalijama, hrvatsko javno zdravstvo danas zasigurno trasira svoj strmoglavi put prema brodolomnoj sudbini hrvatskih brodogradilšta, a trenutno aktualni ministar i njegovo Ministarstvo, osim bolje izražene komunikacije sa javnosti, u stvarnoj praksi nisu napravili gotovo ništa!?

Iako su u predizborno vrijeme ministar Rajko Ostojić i Kukuriku koalicija najavljivali revitalizaciju Domova zdravlja, reviziju svih javno-privatnih ugovora, jasnu distinkciju javnog i privatnog u zdravstvu, centraliziranu javnu nabavu, objavu „košarice usluga“ u javnom zdravstvu, jači sustav kontrole poslovanja bolnica, skraćivanje „liste čekanja“ , danas oni..-ili nemaju hrabrosti provesti sve to što su predizborno obećavali, ili- jednostavno, ni oni to ne umiju?

Jasno je da se sustavno nagomilani problemi akumulirani u dvadeset godina upropaštavanja hrvatskog javnog zdravstva ne mogu tek tako riješiti u roku od šest mjeseci, ali je potpuno neshvatljivo da se u tih šest mjeseci nije napravio niti jedan korak koji bi ukazao da se u neko sustavno riješenje ipak krenulo, jer samo medijsko eksponiranje ministra, njegovi „okrugli stolovi“, nove e-uputnice obiteljskih liječnika i novi, pomalo nesuvisli prijedlog HZZO-a o „novom financiranju primarne medicine“( bez jasnog parametra o stvarnom postotku četiri različitih prihodovnih udjela), sigurno ne spadaju u ta bitna sustavna riješenja.

— Eduard Bajlo