Prava ekipa!

S malom vremenskom distancom pokušavam analizirati što nam je sve značio PRVI SABOR STRANKE, koji smo održali znakovitog datuma, 01.05., na Praznik rada. Sa nekoliko činjenica ćemo se svi složiti: – izabrani su dužnosnici i središnja tijela Stranke, donešen je Program rada i to je to… Istina, to je to, ali… Uvijek ima neki ali…

Dobili smo još nešto, nešto što se ne vidi, barem ne odmah. Dobili smo, i iskoristili, priliku da postavimo kamen temeljac demokratskog načina izbora dužnosnika i središnjih tijela unutar jedne političke stranke. I ne samo to.

Dobili smo još nešto, nešto što se ne može vrednovati po standardnoj ljestvici vrijednosti, nešto što nema cijenu!

Odluka o datumu održavanja je donijeta potkraj veljače, na obljetnicu Stranke. Proveden je kandidacijski postupak u ograncima i podružnicama, izabrani su kandidati i delegati za Prvi sabor. Tada nastupa „nevidljivi“ tim, ekipa volontera koja ima zadatak organizirati održavanje sabora stranke. Sve je precizno planirano, imenovani su nositelji pojedinih poslova i u tišini svatko odrađuje svoju „dionicu“. Sami si određuju „radno vrijeme“ i raspored. Nema nervoze, nema kukanja, nema ja sam napravio ovo, ja sam napravio ono… Svi su radili svoj posao, uz obaveznu kavu, pokoju šalu, u vedrom raspoloženju. I sve su stigli napraviti na vrijeme i sa zadovoljstvom! Svaka Vam čast, prava ste ekipa!

Naravno, prvi su u Histrionima u nedjelju ujutro, još jednom se sve provjerava i dotjeruju se detalji. Sve je na svojem mjestu, sabor može početi!

Stižu prvi delegati i gosti Osijeka, Splita, Istre, autobus iz Varaždina, Međimurja, ima i Zadrana, Dubrovčana, cijela Hrvatska je tu. Neki već pomalo umorni od puta, ali dobro raspoloženi traže osvježenje kavom, sokom, sendvičem. Pa nije mala stvar biti sudionik Prvog sabora Hrvatskih laburista – Stranke rada!

Savjesno su odradili svoju obavezu zaokruživanja rednih brojeva na glasačkim listićima, i u ponovljenom postupku, imajući puno razumijevanja za tehničke poteškoće. Nije im bilo lako do 21 sat ispunjavati svoju delegatsku zadaću i svim kandidatima omogućiti jednake uvjete za izbor u središnja tijela Stranke, ali stoički su i taj zadatak obavili. Očito da demokracija ima svoju cijenu…

Iako umorni, bili su dobro raspoloženi kada smo se rastajali i poželjeli im sretan put. A trošak puta podnijeli su sami, kao i trošak hrane i pića! Nisu se žalili, nisu zbog toga bili neraspoloženi! Podnijeli su žrtvu za svoje učešće u postavljanju kamena temeljca demokratskog načina izbora unutar svoje/naše Stranke, podnijeli su žrtvu na Praznik rada! Iako su neki stigli svojim kućama dobro iza ponoći, ujutro su bili na svojim radnim mjestima! Oni su pokazali da su pravi članovi Hrvatskih laburista – Stranke rada. Da, svi oni s pravom mogu reći da je to njihova Stranka!!

Zvonimir Međeral