Ponoć političke neodgovornosti

Predsjednica Hrvatskih laburista – Stranke rada Nansi Tireli valjda nije željela uvrijediti svoje saborske kolegice/ge te premijera Zorana Milanovića i njegovu bahatu ministarsku momčad, pa je njihov odnos prema građanima, zabijenim do nosa u živo blato posvemašnje bijede i bezizlaznosti, pjesnički nazvala – sumrakom odgovornosti. Ma kakav vražji sumrak, najcrnja olujna ponoć! Trešte gromovi, sijevaju munje, orkansko nevrijeme lomi i čupa iz korijenja stoljetna stabla, ni živa se duša ne usudi pomoliti nosom… Vladina, a onda i domino-logikom odgovornost njezina zastupničkog rukodizačkog stroja, već jako dugo grebe samo dno životnog standarda.

Građani i državni interesi zadnja su im rupa na svirali u koju vladajuća koalicija zdušno puše nerad, nesposobnost, neznanje, demagogiju i šuplji populizam, što će im ubrzo – doći glave. Izgubit će državno kormilo. Javni prijezir prema Vladi, premijeru i političarima općenito nikad nije bio veći, a to društvo i dalje totalno neodgovorno glumata ona tri japanska majmuna (Mizaru, Kikazaru i Iwazaru), s pokrivenim očima, ušima i ustima.

SDP-ova koalicijska većina u „Visokom domu“ plus klijentelistički patuljci nacionalnih manjina glatko su, bez imalo grižnje savjesti i trunke srama što poreznim obveznicima mjesečno dižu najmanje trostruki iznos prosječne plaće u Bijednoj Našoj, odbili stati za vrat austrijskim „štedionicama“ iz Raiffeisen grupe, koje masovno upisuju založna prava na nekretninama naših građana. Osobito na Jadranu, prvi red do mora! Zar je vlast nacionalno svjesna kad ne želi pomoći građanima koji su je izabrali? Zaštititi ih od stranih zelenaša! Ne želi samo zato što je oporbeni HDZ predložio da se odgovarajuće preprave odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju i obustavi pljačka!?

To je čisti kretenizam ljudi, koji valjda ne računaju da će – zbog „srca kamenoga“ prema sunarodnjacima – sutra svi odreda dobiti menadžerska mjesta u bankama. Kao Franjo Luković i Božo Prka! Ili Ivica Mudrinić, koji odrađuje nevjerojatan posao za Deutsche Telecom. Malo sutra, pokopat će ih neosjetljivost za nacionalne interese. Dobit će nogu na biralištima. „Iznimno sam zbunjena što SDP nje prihvatio ovakav zaključak“, kazala je Tireli. „To je sumrak odgovornosti nas u Saboru i bešćutnost prema više od 20.000 građana koji su ugovorili kredite u članicama Raiffeisen grupe. Dužnike se preko noći izbacuje na ulicu, a da ne znaju ni koliko su još dužni, koje im je stanje kredita i tko ih izbacuje.“

U nekim jadranskim mjestima ovih je dana umalo krv pala kad su se pojavili izvjesni stranci s fotoaparatima i počeli snimati privatne kuće i apartmane. „Zašto fotografirate moju kuću?“ – pitao je mještanin Srime, jednog u nisci obalnih bisera između Vodica i Šibenika, a začuđeni mu je „Herr Wolfgang“ odgovorio da će je najvjerojatnije otkupiti od banke. „Ali kuća nije na prodaju!“ – reče Srimac. Tip s digitalcem se samo nasmiješio: „Je, je, samo vi to valjda ne znate“.

Kakva će biti sudbina vrijedne nekretnine ni dvadesetak metara od mora, može se pretpostaviti. Banke smišljeno, perfidno bacaju hrvatske klijente u dužničko ropstvo i onda im otimaju sve što imaju. Nesretnik iz Srime, ne dogodi li se neko čudo, a neće, ne može očekivati pomoć vlasti koja se sramoti zloporabom imena socijaldemokrata. SDP odavno već nema veze s istinskom socijaldemokracijom niti u bilo čemu iskazuje socijalnu osjetljivost.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta upravo je obznanilo podatak da više od 9000 osnovaca u Bijednoj Našoj ne dobiva topli obrok u školi samo zato, jer su im roditelji jako siromašni. Nemaju otkud platiti tri-četiri kune dnevno za šalicu toplog čaja i krišku kruha namazanu pekmezom. To je grehota do neba, koju djeca nisu zaslužila od vlasti u svojoj domovini. Istog je trenutka bahata socijalna ministrica Milanka Opačić morala zatražiti popis te djece i platiti im školski obrok iz državne blagajne! Inače, neka se tornja s mjesta na kojem je preplaćena za posao koji ne obavlja kako bog zapovijeda. RH ima dovoljno novca za platiti školski obrok – velikom broju djece jedini topli u tjednu! – svim osnovcima. I školske knjige, čiji se broj može prepoloviti. Bez ikakve štete po đačko znanje!

Ako premijer Milanović dopušta svojim ministarskim uzdanicama Siniši Vargi i Mihaelu Zmajloviću nemilice razbacivati milijune kuna poreznih obveznika na uređenje novinarskih soba, nove urede, kupaonice uz njih, bijesne jurilice sa senzorima, vidikovce i nepotreban luksuz Zagrebtowera, mora biti za djecu u osnovnim školama. Hrvatska izumire: lani je rođeno oko 11.000 djece manje, nego prethodne godine. Jedan grad veličine Virovitice nestaje svake godine, a neoliberalna podanička (Bruxellesu, Berlinu i Washingtonu) vlast debeloj stranoj guski maže vrat! Nedopustivo i neoprostivo.

Zahvaljujući domaćim dobro plaćenim poslovođama stranih interesa i kapitala, strateški razmještenim u politici, bankama i upravljačkim strukturama ključnih državnih resursa, Bijedna je Naša svedena na koloniju u kojoj se gase radna mjesta, građani spadaju na prosjački štap ili rade za kikiriki, trunu u sve dubljoj depresiji… Za to su krive sve naše vlade u prošlih četvrt stoljeća! Kleprokracija je prokockale i državnu samostalnost, i suverenitet, i nacionalno dostojanstvo. Na programiranom je neoliberalnom ruletu razrajtala budućnost nekoliko sljedećih naraštaja. Bijedna je Naša danas prevarena, opljačkana i prodana u bescijenje, iako je kao donijela iz SFR Jugoslavije miraz vrijedan srednje razvijene europske zemlje. Danas su industrija i poljoprivreda kao Hirošima 1945., a turistički prinosi s kraja 1980-ih ni danas nisu dostignuti.

Zna se tko je i zašto bacio RH na koljena, na milost i nemilost stranom interesu neorobovlasničkog kapitalizma, kojim drmaju nehumani bogovi tržišta i profita i koji nema nikakvog razumijevanja za čovjeka i socijalu državu ljudskog lika. To je gruba narav dužničkog ropstva i zato uvlakačkim političko-bankarskim kastama nije u interesu razvoj zrele demokratske svijesti i popuštanje kritično zategnutih dužničkim okovima. Koliko to još može trajati? Dok se ne stekne kritična masa aktiviteta i volje među obespravljenima te počnu pucati tikve.

Vlast se pravi grbava i kada Tireli javno pita kakvi su to javni bilježnici i u čije ime ovjeravali kamatarske kredite građanima. Zašto „pravna država“ ne reagira na tisuće kaznenih prijava dužnika. Međutim, kakva je odgovornosti HNB-a kao regulatora bankarskog poslovanja? Koga su svih ovih godina štitili bivši guverner Željko Rohatinski i sadašnji Boris Vujčić? Strane vlasnike banaka i novca i njihov zajamčeni profit ili vlastite građane/državu? U čije su ime šutke prelazili preko kojekakvih novčanih zadruga, financijskog inženjeringa i kojekakvih „lanaca sreće“, kojima se cijedila i još cijedi sve što iole vrijedi u ovoj zemlji?

Kakvih se to angela merkel, europskih komisija, svjetskih banaka i američkih predsjednika plaše odgovorni političari zemlje koja, navodno, nije „ptičji rezervat“? Zašto poput mađarskog Viktora Orbana ne priprijete lihvarima koje su pustili vršljati u RH: „Ne vratite li našim građanima preplaćeni
novac i nastavite li ih pljačkati, pakirajte prnje i – rikverc preko Alpa i na drugu obalu Jadrana!“ Naši političari, međutim – i desni i lijevi – već 25 godina punih gaća prema „zapadnim partnerima“, a iritantno prsati pred svojim građanima. Kakvi su to ljudi!

Strane su banke samo lani, usred najveće krize, „zaradile“ u Bijednoj Našoj 2,5 milijardi eura! Koliko su od toga vratile/uložile u domaće gospodarstvo i nova radna mjesta!? Frišku figu. Zašto? U interesu su im radna mjesta u vlastitim zemljama i izvoz svoje bofl robe u koloniju, koja nije „ptičji rezervat“. Fiksiranje tečaja CHF-a također je dokaz da SDP-ova vlast nema obzira prema sirotinji. Jer, tvrdi laburistički saborski zastupnik Dragutin Lesar, „dizanjem limita iznad milijun kuna, bit će zaštićen onaj tko je kupio četiri apartmana na moru i renta ih, ali smo propustili zaštititi poljoprivrednika koji je kreditom u švicarcima uzeo prešu za voćne sokove“. Što nakon „fiksirane godine“ s nesretnikom, koji je 120 mjeseci vraćao kredit, a još je dužan banci više nego je iznosila glavnica u trenutku potpisivanja ugovora!? A takvih je na desetke tisuća.

Marijan Vogrinec